Zaharija
4:1 I anđeo koji je govorio sa mnom opet se pojavi i probudi me kao čovjeka
koji se budi iz sna,
4:2 I reče mi: "Što vidiš?" I rekoh: Pogledao sam i gle
svijećnjak sav od zlata sa zdjelom na vrhu i njegovih sedam
svjetiljke na njemu i sedam cijevi na sedam svjetiljki što su na njemu
njegov vrh:
4:3 I dvije masline kraj njega, jedna s desne strane zdjele, i
drugi na njegovoj lijevoj strani.
4:4 Odgovorih i rekoh anđelu koji je sa mnom razgovarao: Što?
jesu li ovo, gospodaru?
4:5 Tada mi anđeo koji je govorio sa mnom odgovori i reče mi: "Znam."
zar ne ono što je ovo? A ja sam rekao: Ne, gospodaru.
4:6 Tada mi odgovori i reče: Ovo je riječ Jahvina
Zerubabelu govoreći: Ne silom ni snagom, nego mojim duhom,
govori Jahve nad Vojskama.
4:7 Tko si ti, goro velika? prije Zerubabela ćeš postati a
jasan: i on će iznijeti kamen njegov uz vike,
plačući, milost, milost tome.
4:8 Još mi dođe riječ Jahvina:
4:9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovoj kući; njegov
ruke će ga također završiti; i znat ćeš da Jahve nad vojskama
poslao me k tebi.
4:10 Jer tko je prezreo dan malih stvari? jer oni će se radovati,
i vidjet će visak u Zerubabelovoj ruci s onih sedam;
to su oči Jahvine, koje gledaju amo-tamo kroz sve
Zemlja.
4:11 Tada sam mu odgovorio: "Na čemu su ove dvije masline?"
na desnoj strani svijećnjaka i na njegovoj lijevoj strani?
4:12 A ja opet odgovorih i rekoh mu: Što su ove dvije masline?
grane koje kroz dvije zlatne cijevi ispuštaju zlatno ulje
se?
4:13 A on mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" i rekao sam,
Ne, gospodaru.
4:14 Tada reče: "Ovo su dva pomazanika što stoje uz Jahvu
cijela zemlja.