Zaharija 4:1 I anđeo koji je govorio sa mnom opet se pojavi i probudi me kao čovjeka koji se budi iz sna, 4:2 I reče mi: "Što vidiš?" I rekoh: Pogledao sam i gle svijećnjak sav od zlata sa zdjelom na vrhu i njegovih sedam svjetiljke na njemu i sedam cijevi na sedam svjetiljki što su na njemu njegov vrh: 4:3 I dvije masline kraj njega, jedna s desne strane zdjele, i drugi na njegovoj lijevoj strani. 4:4 Odgovorih i rekoh anđelu koji je sa mnom razgovarao: Što? jesu li ovo, gospodaru? 4:5 Tada mi anđeo koji je govorio sa mnom odgovori i reče mi: "Znam." zar ne ono što je ovo? A ja sam rekao: Ne, gospodaru. 4:6 Tada mi odgovori i reče: Ovo je riječ Jahvina Zerubabelu govoreći: Ne silom ni snagom, nego mojim duhom, govori Jahve nad Vojskama. 4:7 Tko si ti, goro velika? prije Zerubabela ćeš postati a jasan: i on će iznijeti kamen njegov uz vike, plačući, milost, milost tome. 4:8 Još mi dođe riječ Jahvina: 4:9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovoj kući; njegov ruke će ga također završiti; i znat ćeš da Jahve nad vojskama poslao me k tebi. 4:10 Jer tko je prezreo dan malih stvari? jer oni će se radovati, i vidjet će visak u Zerubabelovoj ruci s onih sedam; to su oči Jahvine, koje gledaju amo-tamo kroz sve Zemlja. 4:11 Tada sam mu odgovorio: "Na čemu su ove dvije masline?" na desnoj strani svijećnjaka i na njegovoj lijevoj strani? 4:12 A ja opet odgovorih i rekoh mu: Što su ove dvije masline? grane koje kroz dvije zlatne cijevi ispuštaju zlatno ulje se? 4:13 A on mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" i rekao sam, Ne, gospodaru. 4:14 Tada reče: "Ovo su dva pomazanika što stoje uz Jahvu cijela zemlja.