Mudrost Salomonova
19:1 Što se tiče bezbožnika, gnjev je došao na njih bez milosti do kraja;
znao je prije što će učiniti;
19:2 Kako im je pustio da odu i žurno ih poslao,
pokajali bi se i progonili ih.
19:3 Jer dok su još tugovali i naricali na grobovima
mrtvih, dodali su još jednu glupu napravu i progonili ih kao
bjegunci, koje su molili da odu.
19:4 Jer sudbina, koje su bili dostojni, dovela ih je do ovog kraja, i
natjerao ih da zaborave stvari koje su se već dogodile, da bi mogli
ispuni kaznu koja je htjela njihovim mukama:
19:5 I da bi tvoj narod prošao divnim putem, ali da bi mogao pronaći a
čudna smrt.
19:6 Jer cijelo je stvorenje u svojoj pravoj vrsti nanovo oblikovano,
služeći posebnim zapovijedima koje su im dane, da tvoje
djeca se mogu zadržati bez ozljeda:
19:7 Kao, naime, oblak koji zasjenjuje tabor; a gdje je prije stajala voda, suho
pojavila se zemlja; i iz Crvenog mora put bez zapreke; i van
silovitog potoka zeleno polje:
19:8 Kuda je prolazio sav narod koji je tvojom rukom branio,
videći čudesna čudesa tvoja.
19:9 Jer jurišahu kao konji i skakutahu kao janjci hvaleći
ti, Gospodine, koji si ih izbavio.
19:10 Jer oni su još bili svjesni onoga što se dogodilo dok su oni
boravio u tuđoj zemlji, kako je zemlja iznjedrila muhe
umjesto stoke i kako je rijeka izbacila mnoštvo žaba
umjesto riba.
19:11 Ali poslije su vidjeli novi naraštaj ptica, kad su ih vodili
njihov apetit, tražili su delikatno meso.
19:12 Jer su im prepelice iz mora došle na zadovoljstvo.
19:13 I kazne su stigle na grešnike ne bez prijašnjih znakova
silu gromova: jer su pravedno trpjeli prema svojima
pokvarenost, utoliko što su se ponašali oštrije i mrskije
prema strancima.
19:14 Jer Sodomci nisu primili one za koje nisu znali kada su
došao: ali oni su doveli prijatelje u ropstvo, koje su itekako zaslužili
ih.
19:15 I ne samo to, nego će možda biti malo poštovanja prema onima,
jer su koristili strance ne prijateljski:
19:16 Ali oni, koje bijahu primili, jako mučiše
gozbe, i već su postali dionici istih zakona s njima.
19:17 I ovi, kao i oni, bijahu pogođeni sljepilom
vrata pravednika: kada, okružen strašnim
velika tama, svatko je tražio prolaz kroz svoja vrata.
19:18 Jer elementi su u sebi promijenjeni nekom vrstom harmonije, kao
kao u psalteriju note mijenjaju naziv melodije, a ipak su uvijek
zvukovi; što se dobro može uočiti pogledom na stvari koje imaju
učinjeno.
19:19 Jer zemaljsko se pretvori u vodu, i ono prije
plivao u vodi, sada otišao na tlo.
19:20 Vatra je imala moć u vodi, zaboravljajući vlastitu vrlinu: i
voda je zaboravila vlastitu prirodu koja gasi.
19:21 S druge strane, plamen nije uništio tijelo raspadljivog
živa bića, iako su hodala u njemu; niti su otopili ledeni
vrsta rajskog mesa koje je po prirodi bilo prikladno za topljenje.
19:22 Jer u svemu si, Gospodine, uzveličao narod svoj i proslavio
njih, niti si ih olako gledao, nego si im pomogao u tome
svako vrijeme i mjesto.