Mudrost Salomonova 19:1 Što se tiče bezbožnika, gnjev je došao na njih bez milosti do kraja; znao je prije što će učiniti; 19:2 Kako im je pustio da odu i žurno ih poslao, pokajali bi se i progonili ih. 19:3 Jer dok su još tugovali i naricali na grobovima mrtvih, dodali su još jednu glupu napravu i progonili ih kao bjegunci, koje su molili da odu. 19:4 Jer sudbina, koje su bili dostojni, dovela ih je do ovog kraja, i natjerao ih da zaborave stvari koje su se već dogodile, da bi mogli ispuni kaznu koja je htjela njihovim mukama: 19:5 I da bi tvoj narod prošao divnim putem, ali da bi mogao pronaći a čudna smrt. 19:6 Jer cijelo je stvorenje u svojoj pravoj vrsti nanovo oblikovano, služeći posebnim zapovijedima koje su im dane, da tvoje djeca se mogu zadržati bez ozljeda: 19:7 Kao, naime, oblak koji zasjenjuje tabor; a gdje je prije stajala voda, suho pojavila se zemlja; i iz Crvenog mora put bez zapreke; i van silovitog potoka zeleno polje: 19:8 Kuda je prolazio sav narod koji je tvojom rukom branio, videći čudesna čudesa tvoja. 19:9 Jer jurišahu kao konji i skakutahu kao janjci hvaleći ti, Gospodine, koji si ih izbavio. 19:10 Jer oni su još bili svjesni onoga što se dogodilo dok su oni boravio u tuđoj zemlji, kako je zemlja iznjedrila muhe umjesto stoke i kako je rijeka izbacila mnoštvo žaba umjesto riba. 19:11 Ali poslije su vidjeli novi naraštaj ptica, kad su ih vodili njihov apetit, tražili su delikatno meso. 19:12 Jer su im prepelice iz mora došle na zadovoljstvo. 19:13 I kazne su stigle na grešnike ne bez prijašnjih znakova silu gromova: jer su pravedno trpjeli prema svojima pokvarenost, utoliko što su se ponašali oštrije i mrskije prema strancima. 19:14 Jer Sodomci nisu primili one za koje nisu znali kada su došao: ali oni su doveli prijatelje u ropstvo, koje su itekako zaslužili ih. 19:15 I ne samo to, nego će možda biti malo poštovanja prema onima, jer su koristili strance ne prijateljski: 19:16 Ali oni, koje bijahu primili, jako mučiše gozbe, i već su postali dionici istih zakona s njima. 19:17 I ovi, kao i oni, bijahu pogođeni sljepilom vrata pravednika: kada, okružen strašnim velika tama, svatko je tražio prolaz kroz svoja vrata. 19:18 Jer elementi su u sebi promijenjeni nekom vrstom harmonije, kao kao u psalteriju note mijenjaju naziv melodije, a ipak su uvijek zvukovi; što se dobro može uočiti pogledom na stvari koje imaju učinjeno. 19:19 Jer zemaljsko se pretvori u vodu, i ono prije plivao u vodi, sada otišao na tlo. 19:20 Vatra je imala moć u vodi, zaboravljajući vlastitu vrlinu: i voda je zaboravila vlastitu prirodu koja gasi. 19:21 S druge strane, plamen nije uništio tijelo raspadljivog živa bića, iako su hodala u njemu; niti su otopili ledeni vrsta rajskog mesa koje je po prirodi bilo prikladno za topljenje. 19:22 Jer u svemu si, Gospodine, uzveličao narod svoj i proslavio njih, niti si ih olako gledao, nego si im pomogao u tome svako vrijeme i mjesto.