Mudrost Salomonova
17:1 Jer veliki su sudovi tvoji i ne mogu se izreći;
pogriješile su neodgojene duše.
17:2 Jer kad su nepravedni ljudi mislili tlačiti sveti narod; oni biti
zatvoreni u svojim kućama, zarobljenici tame, i okovani sa
spone duge noći, ležale [tu] prognane iz vječnog
providnost.
17:3 Jer dok su trebali ležati skriveni u svojim tajnim grijesima, bili su
rasuti pod tamnim velom zaborava, užasno začuđeni,
i uznemiren [čudnim] priviđenjima.
17:4 Jer ni kut koji ih je držao nije ih mogao zaštititi od straha;
šumovi [kao vode] što padaju čuli su se oko njih, i tužne vizije
pojavio im se teških lica.
17:5 Nikakva snaga vatre ne bi ih mogla osvijetliti, ni sjaj
plamenovi zvijezda traju da osvijetle tu užasnu noć.
17:6 Tek im se ukaza vatra koja se sama od sebe zapalila, vrlo strašna.
jer su bili jako prestrašeni, mislili su da je ono što su vidjeli
gore od prizora nisu vidjeli.
17:7 Što se tiče iluzija umjetničke magije, one su odbačene, i njihove
razmetanje mudrošću bilo je ukoreno sa sramotom.
17:8 Jer oni, koji su obećali da će otjerati strahote i nevolje od bolesnika
duše, sami su bili bolesni od straha, vrijedni da im se smiju.
17:9 Jer iako ih se ništa strašno nije bojalo; ipak se plašeći zvijeri
koja je prolazila, i siktanje zmija,
17:10 Umrli su od straha, poričući da su vidjeli zrak, koji ne može
stranu treba izbjegavati.
17:11 Jer zloća, osuđena vlastitim svjedočanstvom, vrlo je bojažljiva i
pritisnut savješću, uvijek predviđa loše stvari.
17:12 Jer strah nije ništa drugo nego izdaja pomoći koja razuma
nudi.
17:13 I očekivanje iznutra, budući da je manje, više računa neznanje
nego uzrok koji donosi muku.
17:14 Ali spavali su istim snom te noći, što je i bilo
nepodnošljiv, a koji im je došao iz dna neizbježnog
pakao,
17:15 Bili su djelomično uznemireni monstruoznim ukazanjima, a djelomično su se onesvijestili, njihovi
srce im zataji: jer iznenadni strah, a ne tražen, naiđe
ih.
17:16 Dakle, tko god je tamo pao, bio je strogo zadržan, zatvoren u zatvoru
bez željeznih šipki,
17:17 Jer bio on ratar, ili pastir, ili radnik u polju,
bio je zatečen, i izdržao je tu nuždu, koja nije mogla biti
izbjegavali: jer su svi bili vezani jednim lancem tame.
17:18 Bilo da je to fijuk vjetra, ili melodična buka ptica među
raširene grane ili ugodan pad vode koja snažno teče,
17:19 Ili užasan zvuk bačenog kamenja, ili trčanje kojeg nije moglo biti
vidjeti skačuće zvijeri ili ričući glas većine divljih divljih zvijeri,
ili odjek koji se odbija od šupljih planina; te su ih stvari napravile
onesvijestiti se od straha.
17:20 Jer sav je svijet zasjao jasnim svjetlom i nitko nije bio spriječen
njihov rad:
17:21 Samo nad njima se prostrla teška noć, slika te tame
koja bi ih kasnije trebala primiti: ali ipak su bili sami za sebe
teža od tame.