Mudrost Salomonova 16:1 Stoga su dostojno kažnjeni sličnima i mnoštvom od zvijeri mučenih. 16:2 Umjesto koje kazne, postupajući milostivo s vlastitim narodom, pripremio si im meso čudna okusa, čak i prepelice za miješanje njihov apetit: 16:3 Da bi oni, željni hrane, mogli zbog ružnog prizora zvijeri poslane među njih mrze čak i ono, što moraju željeti; ali ovi, koji trpe oskudicu za kratko vrijeme, mogu postati dionici čudnog okusa. 16:4 Jer bilo je potrebno da na njih dođe tiranija besparice, koju nisu mogli izbjeći: ali ovima treba samo biti pokazivali kako su mučeni njihovi neprijatelji. 16:5 Jer kad je na njih došla užasna žestina zvijeri, i oni stradao od uboda krivih zmija, gnjev tvoj nije izdržao ikad: 16:6 Ali kratko vrijeme bijahu uznemireni da bi mogli opomenuti, imajući znak spasenja, staviti ih na spomen zapovijed zakona tvoga. 16:7 Jer onaj koji se obratio tome nije bio spašen time što je vidio, ali po tebi, da si Spasitelj svih. 16:8 I time si natjerao svoje neprijatelje da priznaju da si ti taj koji izbavitelj od svakog zla: 16:9 Za njih su ugrizi skakavaca i muha poginuli, ni jednoga nije bilo našli bilo kakvog lijeka za njihov život: jer su bili dostojni da ih se kazni takav. 16:10 Ali tvoje sinove ni zubi otrovnih zmajeva nisu svladali; milost je uvijek bila uz njih i liječila ih. 16:11 Jer su probodeni da se sjete riječi tvojih; i bili su brzo spašeni, da ne padnu u duboki zaborav, mogli bi biti stalno svjestan tvoje dobrote. 16:12 Jer ni biljka ni žbuka nisu ih vratili u zdravlje: nego tvoja riječ, Gospodine, koja sve liječi. 16:13 Jer ti imaš moć života i smrti: ti vodiš do vrata dovraga, i ponovno odgajati. 16:14 Čovjek doista ubija svojom zloćom, a duh kad nestane naprijed, ne vraća se; niti se uzdignuta duša više ne vraća. 16:15 Ali tvojoj ruci nije moguće pobjeći. 16:16 Jer bezbožnici, koji te nisu poznavali, bili su izbičevani snagom ruke tvoje: s čudnim kišama, tučom i pljuskovima, bili su progonjeni, da nisu mogli izbjeći, i kroz vatru su bili potrošeno. 16:17 Jer, što se najviše čudi, vatra je imala veću snagu u voda, koja sve gasi: jer svijet se bori za pravednik. 16:18 Nekoć se plamen ublažio da ne izgori zvijeri koje su poslane protiv bezbožnika; ali sami bi mogli vidjeti i uvidjeti da su bili progonjeni Božjim sudom. 16:19 A u drugom trenutku gori čak i usred vode iznad moć vatre, da bi mogla uništiti plodove nepravedne zemlje. 16:20 Umjesto toga hraniš svoj narod hranom anđeoskom, i poslao si im s neba kruh pripremljen bez njihova rada, mogao zadovoljiti užitak svakog čovjeka i pristati na svaki ukus. 16:21 Jer je tvoja hrana navijestila tvoju slast tvojoj djeci, i služenje prema apetitu onoga koji jede, temperirao se prema svačijim željama. 16:22 Ali snijeg i led izdržaše oganj i ne otopiše se da bi znali ta vatra koja je gorjela u tuči i svjetlucala na kiši, uništila je plodovi neprijatelja. 16:23 Ali ovaj je opet zaboravio čak i vlastitu snagu, da je pravednik moglo bi se hraniti. 16:24 Jer stvorenje koje ti služi, koji je Stvoritelj, uvećava svoje snagu protiv nepravednika za njihovu kaznu, i umanjuje njegovu snagu za dobrobit onih koji se uzdaju u tebe. 16:25 Stoga je već tada bio preinačen na sve načine i bio je poslušan tvojoj milosti, koja sve hrani, prema želji oni koji su imali potrebu: 16:26 Da znaju djeca tvoja, Gospodine, koju ljubiš, da nije uzgoj plodova koji hrane čovjeka, ali da je riječ tvoja, koji čuva one koji se u tebe uzdaju. 16:27 Jer ono što oganj ne uništi, malo se ugrije sunčeva zraka, ubrzo se otopila: 16:28 Da se zna, da moramo braniti sunce da ti dade hvala, i na zoru ti se molim. 16:29 Jer nada nezahvalnika otopit će se kao zimsko inje mraz, te će otjecati kao neisplativa voda.