Mudrost Salomonova
16:1 Stoga su dostojno kažnjeni sličnima i mnoštvom
od zvijeri mučenih.
16:2 Umjesto koje kazne, postupajući milostivo s vlastitim narodom,
pripremio si im meso čudna okusa, čak i prepelice za miješanje
njihov apetit:
16:3 Da bi oni, željni hrane, mogli zbog ružnog prizora
zvijeri poslane među njih mrze čak i ono, što moraju željeti;
ali ovi, koji trpe oskudicu za kratko vrijeme, mogu postati dionici
čudnog okusa.
16:4 Jer bilo je potrebno da na njih dođe tiranija
besparice, koju nisu mogli izbjeći: ali ovima treba samo biti
pokazivali kako su mučeni njihovi neprijatelji.
16:5 Jer kad je na njih došla užasna žestina zvijeri, i oni
stradao od uboda krivih zmija, gnjev tvoj nije izdržao
ikad:
16:6 Ali kratko vrijeme bijahu uznemireni da bi mogli
opomenuti, imajući znak spasenja, staviti ih na spomen
zapovijed zakona tvoga.
16:7 Jer onaj koji se obratio tome nije bio spašen time što je
vidio, ali po tebi, da si Spasitelj svih.
16:8 I time si natjerao svoje neprijatelje da priznaju da si ti taj koji
izbavitelj od svakog zla:
16:9 Za njih su ugrizi skakavaca i muha poginuli, ni jednoga nije bilo
našli bilo kakvog lijeka za njihov život: jer su bili dostojni da ih se kazni
takav.
16:10 Ali tvoje sinove ni zubi otrovnih zmajeva nisu svladali;
milost je uvijek bila uz njih i liječila ih.
16:11 Jer su probodeni da se sjete riječi tvojih; i bili su
brzo spašeni, da ne padnu u duboki zaborav, mogli bi biti
stalno svjestan tvoje dobrote.
16:12 Jer ni biljka ni žbuka nisu ih vratili u
zdravlje: nego tvoja riječ, Gospodine, koja sve liječi.
16:13 Jer ti imaš moć života i smrti: ti vodiš do vrata
dovraga, i ponovno odgajati.
16:14 Čovjek doista ubija svojom zloćom, a duh kad nestane
naprijed, ne vraća se; niti se uzdignuta duša više ne vraća.
16:15 Ali tvojoj ruci nije moguće pobjeći.
16:16 Jer bezbožnici, koji te nisu poznavali, bili su izbičevani snagom
ruke tvoje: s čudnim kišama, tučom i pljuskovima, bili su
progonjeni, da nisu mogli izbjeći, i kroz vatru su bili
potrošeno.
16:17 Jer, što se najviše čudi, vatra je imala veću snagu u
voda, koja sve gasi: jer svijet se bori za
pravednik.
16:18 Nekoć se plamen ublažio da ne izgori
zvijeri koje su poslane protiv bezbožnika; ali sami bi mogli vidjeti i
uvidjeti da su bili progonjeni Božjim sudom.
16:19 A u drugom trenutku gori čak i usred vode iznad
moć vatre, da bi mogla uništiti plodove nepravedne zemlje.
16:20 Umjesto toga hraniš svoj narod hranom anđeoskom, i
poslao si im s neba kruh pripremljen bez njihova rada, mogao
zadovoljiti užitak svakog čovjeka i pristati na svaki ukus.
16:21 Jer je tvoja hrana navijestila tvoju slast tvojoj djeci, i služenje
prema apetitu onoga koji jede, temperirao se prema svačijim željama.
16:22 Ali snijeg i led izdržaše oganj i ne otopiše se da bi znali
ta vatra koja je gorjela u tuči i svjetlucala na kiši, uništila je
plodovi neprijatelja.
16:23 Ali ovaj je opet zaboravio čak i vlastitu snagu, da je pravednik
moglo bi se hraniti.
16:24 Jer stvorenje koje ti služi, koji je Stvoritelj, uvećava svoje
snagu protiv nepravednika za njihovu kaznu, i umanjuje njegovu
snagu za dobrobit onih koji se uzdaju u tebe.
16:25 Stoga je već tada bio preinačen na sve načine i bio je poslušan
tvojoj milosti, koja sve hrani, prema želji
oni koji su imali potrebu:
16:26 Da znaju djeca tvoja, Gospodine, koju ljubiš, da nije
uzgoj plodova koji hrane čovjeka, ali da je riječ tvoja,
koji čuva one koji se u tebe uzdaju.
16:27 Jer ono što oganj ne uništi, malo se ugrije
sunčeva zraka, ubrzo se otopila:
16:28 Da se zna, da moramo braniti sunce da ti dade
hvala, i na zoru ti se molim.
16:29 Jer nada nezahvalnika otopit će se kao zimsko inje
mraz, te će otjecati kao neisplativa voda.