Mudrost Salomonova 12:1 Jer je tvoj neraspadljivi Duh u svemu. 12:2 Ti dakle malo-pomalo kažnjavaš one koji sablažnjavaju, i opomeni ih prisjetivši im se onoga čime su se ogriješili, da ostave zloću svoju vjeruju u tebe, Gospodine. 12:3 Jer je tvoja volja bila uništiti rukama naših otaca oboje stari stanovnici tvoje svete zemlje, 12:4 Koga si mrzio jer je činio najodvratnija djela čarobnjaštva i zla žrtve; 12:5 A također i one nemilosrdne ubojice djece i žderači ljudske meso i gozbe od krvi, 12:6 Sa svojim svećenicima izvan njihove idolopokloničke družine, i roditelji, koji su vlastitim rukama ubili duše lišene pomoći: 12:7 Da bi zemlja, koju si cijenio iznad svega, mogla primiti a dostojna kolonija Božje djece. 12:8 Ali čak i one koje si kao ljude poštedio i poslao ose, preteče vojske svoje, da ih uništiš malo po malo. 12:9 Nije da nisi mogao bezbožnika dovesti pod ruku pravednici u borbi, ili ih odmah uništiti okrutnim zvijerima, ili jednom grubom riječi: 12:10 Ali izvršavajući svoje presude nad njima malo po malo, ti si dao njima mjesto pokajanja, a ne biti u neznanju da su bili zločesti generaciju, te da je njihova zloba u njima uzgojena i da im razmišljanje se nikada ne bi promijenilo. 12:11 Jer to sjeme bijaše od početka prokleto; ni ti od straha od bilo kojeg čovjeka daj im oprost za ono u čemu su sagriješili. 12:12 Jer tko će reći: Što si učinio? ili tko će izdržati tvoje osuda? ili tko će te optužiti za narode koji ginu, koga ti si napravio? ili tko će doći protiv tebe, da se osvetiš nepravedni ljudi? 12:13 Jer nema Boga osim tebe koji se brineš za sve, kome si može pokazati da tvoj sud nije nepravedan. 12:14 Ni kralj ni tiranin neće moći okrenuti lice protiv tebe jer bilo koga koga si kaznio. 12:15 Jer, budući da si i sam pravedan, ti sve uređuješ pravedno: misleći da nije u skladu s tvojom moći da ga osudiš koji nije zaslužio kaznu. 12:16 Jer tvoja je moć početak pravednosti i jer ti jesi Gospodaru svega, čini te milostivim prema svima. 12:17 Jer kad ljudi ne vjeruju da si puna moći, ti pokaži svoju snagu, i među onima koji to znaju učini ih njihovima smjelost očitovati. 12:18 A ti, vladajući svojom moći, pravedno sudiš i nama upravljaš velika milost: jer moć možeš koristiti kad hoćeš. 12:19 Ali takvim si djelima poučio svoj narod da pravednik treba budi milostiv i dao si svojoj djeci dobru nadu da ti daje pokajanje za grijehe. 12:20 Jer kad bi kažnjavao neprijatelje svoje djece i osuđene do smrti, s takvim promišljanjem, dajući im vrijeme i mjesto, pri čemu mogli bi biti izbavljeni od svoje zlobe: 12:21 S koliko si opreza sudio svojim sinovima, čijim ocima si se zakleo i sklopio saveze dobrih obećanja? 12:22 Dakle, dok nas ti kažnjavaš, ti bičuješ naše neprijatelje tisuću puta više, s namjerom da, kad sudimo, trebamo pažljivo razmišljaj o svojoj dobroti, i kada mi sami budemo suđeni, mi treba tražiti milost. 12:23 Stoga, dok su ljudi živjeli raskalašeno i nepravedno, ti mučio ih je njihovim vlastitim gadostima. 12:24 Jer su jako daleko zalutali na putevima zablude i držali ih za sebe bogovi, koji su čak i među zvijerima svojih neprijatelja bili prezreni, budući prevareni, kao djeca bez razuma. 12:25 Stoga njima, kao djeci bez razuma, ti poslao si presudu da im se narugaš. 12:26 Ali oni koji se ne htjedoše popraviti tom korekcijom, u kojoj on zabavljao se s njima, osjetit će osudu dostojnu Boga. 12:27 Za, gle, za koje su stvari zamjerali, kad su bili kažnjeni, to je, za one za koje su mislili da su bogovi; [sada] kažnjen u njima, kad su to vidjeli, priznali su ga pravim Bogom, koga prije oni su poricali da znaju: i zato ih je snašlo krajnje prokletstvo.