Mudrost Salomonova
12:1 Jer je tvoj neraspadljivi Duh u svemu.
12:2 Ti dakle malo-pomalo kažnjavaš one koji sablažnjavaju, i
opomeni ih prisjetivši im se onoga čime su se ogriješili,
da ostave zloću svoju vjeruju u tebe, Gospodine.
12:3 Jer je tvoja volja bila uništiti rukama naših otaca oboje
stari stanovnici tvoje svete zemlje,
12:4 Koga si mrzio jer je činio najodvratnija djela čarobnjaštva i zla
žrtve;
12:5 A također i one nemilosrdne ubojice djece i žderači ljudske
meso i gozbe od krvi,
12:6 Sa svojim svećenicima izvan njihove idolopokloničke družine, i
roditelji, koji su vlastitim rukama ubili duše lišene pomoći:
12:7 Da bi zemlja, koju si cijenio iznad svega, mogla primiti a
dostojna kolonija Božje djece.
12:8 Ali čak i one koje si kao ljude poštedio i poslao ose,
preteče vojske svoje, da ih uništiš malo po malo.
12:9 Nije da nisi mogao bezbožnika dovesti pod ruku
pravednici u borbi, ili ih odmah uništiti okrutnim zvijerima, ili
jednom grubom riječi:
12:10 Ali izvršavajući svoje presude nad njima malo po malo, ti si dao
njima mjesto pokajanja, a ne biti u neznanju da su bili zločesti
generaciju, te da je njihova zloba u njima uzgojena i da im
razmišljanje se nikada ne bi promijenilo.
12:11 Jer to sjeme bijaše od početka prokleto; ni ti od straha
od bilo kojeg čovjeka daj im oprost za ono u čemu su sagriješili.
12:12 Jer tko će reći: Što si učinio? ili tko će izdržati tvoje
osuda? ili tko će te optužiti za narode koji ginu, koga
ti si napravio? ili tko će doći protiv tebe, da se osvetiš
nepravedni ljudi?
12:13 Jer nema Boga osim tebe koji se brineš za sve, kome si
može pokazati da tvoj sud nije nepravedan.
12:14 Ni kralj ni tiranin neće moći okrenuti lice protiv tebe jer
bilo koga koga si kaznio.
12:15 Jer, budući da si i sam pravedan, ti sve uređuješ
pravedno: misleći da nije u skladu s tvojom moći da ga osudiš
koji nije zaslužio kaznu.
12:16 Jer tvoja je moć početak pravednosti i jer ti jesi
Gospodaru svega, čini te milostivim prema svima.
12:17 Jer kad ljudi ne vjeruju da si puna moći, ti
pokaži svoju snagu, i među onima koji to znaju učini ih njihovima
smjelost očitovati.
12:18 A ti, vladajući svojom moći, pravedno sudiš i nama upravljaš
velika milost: jer moć možeš koristiti kad hoćeš.
12:19 Ali takvim si djelima poučio svoj narod da pravednik treba
budi milostiv i dao si svojoj djeci dobru nadu da ti
daje pokajanje za grijehe.
12:20 Jer kad bi kažnjavao neprijatelje svoje djece i osuđene
do smrti, s takvim promišljanjem, dajući im vrijeme i mjesto, pri čemu
mogli bi biti izbavljeni od svoje zlobe:
12:21 S koliko si opreza sudio svojim sinovima,
čijim ocima si se zakleo i sklopio saveze dobrih obećanja?
12:22 Dakle, dok nas ti kažnjavaš, ti bičuješ naše neprijatelje
tisuću puta više, s namjerom da, kad sudimo, trebamo
pažljivo razmišljaj o svojoj dobroti, i kada mi sami budemo suđeni, mi
treba tražiti milost.
12:23 Stoga, dok su ljudi živjeli raskalašeno i nepravedno, ti
mučio ih je njihovim vlastitim gadostima.
12:24 Jer su jako daleko zalutali na putevima zablude i držali ih za sebe
bogovi, koji su čak i među zvijerima svojih neprijatelja bili prezreni, budući
prevareni, kao djeca bez razuma.
12:25 Stoga njima, kao djeci bez razuma, ti
poslao si presudu da im se narugaš.
12:26 Ali oni koji se ne htjedoše popraviti tom korekcijom, u kojoj on
zabavljao se s njima, osjetit će osudu dostojnu Boga.
12:27 Za, gle, za koje su stvari zamjerali, kad su bili kažnjeni, to
je, za one za koje su mislili da su bogovi; [sada] kažnjen u njima,
kad su to vidjeli, priznali su ga pravim Bogom, koga prije
oni su poricali da znaju: i zato ih je snašlo krajnje prokletstvo.