Ugristi 7:1 Kad stigoše u Ekbatan, dođoše do Raguelove kuće, a Sara ih dočeka: i pošto se pozdraviše, donese njih u kuću. 7:2 Tada reče Raguel svojoj ženi Edni: "Kako je ovaj mladić sličan Tobitu!" moj rođak! 7:3 Raguel ih upita: "Odakle ste, braćo?" Kome su rekli, Mi smo od sinova Neftalimovih, koji su zarobljeni u Ninivi. 7:4 Tada im reče: poznajete li Tobita, našeg rođaka? A oni rekoše: Mi poznaj ga. Zatim je rekao: Je li dobrog zdravlja? 7:5 Oni rekoše: "Živ je i dobrog je zdravlja", a Tobija reče: "On." je moj otac. 7:6 Tada Raguel skoči, poljubi ga i zaplaka. 7:7 I blagoslovi ga i reče mu: Ti si sin čestitog i dobar čovjek. Ali kad je čuo da je Tobit slijep, ožalosti se, i plakala. 7:8 Tako su plakale njegova žena Edna i njegova kći Sara. Štoviše oni veselo ih zabavljao; a nakon toga su ubili jednog ovna stado, stavljaju zalihu mesa na stol. Tada je Tobias rekao Raphaelu, Brate Azarias, govori o onim stvarima o kojima si govorio u način, i neka se ovaj posao otpremi. 7:9 Tako je on to ispričao Raguelu, a Raguel reče Tobiji: Jedite i pijte i veselite se: 7:10 Jer je dobro da se oženiš mojom kćeri: ipak ja objavit će ti istinu. 7:11 Dao sam svoju kćer za ženu sedmorici ljudi, koji su umrli one noći ušli su k njoj: ipak za sada budi vesela. Ali Tobias rekao, neću ništa jesti ovdje, dok se ne dogovorimo i ne zakunemo jedan drugome. 7:12 Raguel reče: "Onda je od sada uzmi prema načinu, jer ti si njezin rodjak, a ona je tvoja i milostivi ti Bog dao dobar uspjeh u svemu. 7:13 Tada pozva svoju kćer Saru, i ona dođe ocu, a on uze je za ruku i dade je za ženu Tobiji govoreći: Gle! uzmi je po Mojsijevu zakonu i odvedi k svome ocu. I on blagoslovio ih; 7:14 I pozva Ednu svoju ženu, uze papir i napisa instrument saveze, i zapečatio ga. 7:15 Zatim su počeli jesti. 7:16 Nakon što je Raguel pozvao svoju ženu Ednu i rekao joj: Sestro, pripremi se drugu odaju i uvedi je onamo. 7:17 Kad učini kako joj je naredio, odvede je onamo. i ona zaplaka i primi suze svoje kćeri i reče nju, 7:18 Budi dobra, kćeri moja; dao ti Gospodar neba i zemlje radost za ovu tvoju tugu: budi dobra utjeha, kćeri moja.