Ugristi
7:1 Kad stigoše u Ekbatan, dođoše do Raguelove kuće,
a Sara ih dočeka: i pošto se pozdraviše, donese
njih u kuću.
7:2 Tada reče Raguel svojoj ženi Edni: "Kako je ovaj mladić sličan Tobitu!"
moj rođak!
7:3 Raguel ih upita: "Odakle ste, braćo?" Kome su rekli,
Mi smo od sinova Neftalimovih, koji su zarobljeni u Ninivi.
7:4 Tada im reče: poznajete li Tobita, našeg rođaka? A oni rekoše: Mi
poznaj ga. Zatim je rekao: Je li dobrog zdravlja?
7:5 Oni rekoše: "Živ je i dobrog je zdravlja", a Tobija reče: "On."
je moj otac.
7:6 Tada Raguel skoči, poljubi ga i zaplaka.
7:7 I blagoslovi ga i reče mu: Ti si sin čestitog i
dobar čovjek. Ali kad je čuo da je Tobit slijep, ožalosti se,
i plakala.
7:8 Tako su plakale njegova žena Edna i njegova kći Sara. Štoviše oni
veselo ih zabavljao; a nakon toga su ubili jednog ovna
stado, stavljaju zalihu mesa na stol. Tada je Tobias rekao Raphaelu,
Brate Azarias, govori o onim stvarima o kojima si govorio u
način, i neka se ovaj posao otpremi.
7:9 Tako je on to ispričao Raguelu, a Raguel reče Tobiji:
Jedite i pijte i veselite se:
7:10 Jer je dobro da se oženiš mojom kćeri: ipak ja
objavit će ti istinu.
7:11 Dao sam svoju kćer za ženu sedmorici ljudi, koji su umrli one noći
ušli su k njoj: ipak za sada budi vesela. Ali Tobias
rekao, neću ništa jesti ovdje, dok se ne dogovorimo i ne zakunemo jedan drugome.
7:12 Raguel reče: "Onda je od sada uzmi prema načinu, jer
ti si njezin rodjak, a ona je tvoja i milostivi ti Bog dao
dobar uspjeh u svemu.
7:13 Tada pozva svoju kćer Saru, i ona dođe ocu, a on
uze je za ruku i dade je za ženu Tobiji govoreći: Gle!
uzmi je po Mojsijevu zakonu i odvedi k svome ocu. I on
blagoslovio ih;
7:14 I pozva Ednu svoju ženu, uze papir i napisa instrument
saveze, i zapečatio ga.
7:15 Zatim su počeli jesti.
7:16 Nakon što je Raguel pozvao svoju ženu Ednu i rekao joj: Sestro, pripremi se
drugu odaju i uvedi je onamo.
7:17 Kad učini kako joj je naredio, odvede je onamo.
i ona zaplaka i primi suze svoje kćeri i reče
nju,
7:18 Budi dobra, kćeri moja; dao ti Gospodar neba i zemlje
radost za ovu tvoju tugu: budi dobra utjeha, kćeri moja.