Susanna 1:1 U Babilonu je stanovao čovjek po imenu Joakim. 1:2 I uzeo je ženu po imenu Suzana, kćer Kelkije, a vrlo lijepa žena, koja se bojala Gospodina. 1:3 Roditelji su njezini također bili pravedni i tako su učili svoju kćer Mojsijev zakon. 1:4 A Joakim je bio veliki bogataš i imao je lijep vrt koji se pridružio njegovom kuća: i k njemu su pribjegavali Židovi; jer je bio časniji od svi ostali. 1:5 Iste godine imenovana su dva starješine naroda suci, kao što je Gospodin govorio, da je zloća došla iz Babilona od drevnih sudaca, koji su izgleda upravljali ljudima. 1:6 Oni su držali mnogo u Joacimovoj kući i sve koji su imali bilo kakve parnice došao do njih. 1:7 Kad su ljudi otišli u podne, Suzana uđe u nju mužev vrt šetati. 1:8 Dvojica starješina vidješe je kako svaki dan ulazi i šeta; tako da njihova se požuda rasplamsala prema njoj. 1:9 I izopačili su svoj um i odvratili oči da ih možda neće gledati u nebo, niti se sjećati pravednih presuda. 1:10 I premda su oboje bili ranjeni njezinom ljubavlju, ipak se nisu usudili pokazati druga njegova tuga. 1:11 Jer su se stidjeli objaviti svoju požudu koju su željeli imati učiniti s njom. 1:12 Pa ipak su marljivo bdjeli iz dana u dan da je vide. 1:13 I reče jedan drugome: "Hajdemo sada kući, jer je večera." vrijeme. 1:14 Kad iziđoše, rastaviše se jedan od drugoga i opet se okrećući natrag došli su na isto mjesto; a nakon toga su imali upitali jedni druge za uzrok, priznali su svoju požudu: zatim odredili su vrijeme za oboje, kada bi je mogli naći samu. 1:15 I ispalo je, dok su promatrali prikladno vrijeme, ona je ušla kao i prije samo dvije sluškinje, a ona je bila željna da se opere u vrtu: jer bilo je vruće. 1:16 I nije bilo tijela osim dvojice starješina koji su se sakrili sami, i promatrali je. 1:17 Zatim je rekla svojim sluškinjama: Donesite mi ulja i kuglica za pranje i zatvorite vrtna vrata, da se operem. 1:18 I učiniše kako im je rekla, zatvoriše vrtna vrata i izađoše sami na tajna vrata da donesu stvari koje je zapovjedila ali oni ne vidješe starješine, jer bijahu skriveni. 1:19 Kad su sluškinje izašle, dvoje starješina ustadoše i potrčaše ona, govoreći, 1:20 Gle, vrtna su vrata zatvorena da nas nitko ne vidi, a mi smo unutra ljubav s tobom; zato pristani na nas i lezi s nama. 1:21 Ako li nećeš, svjedočit ćemo protiv tebe, mladića bio s tobom: i zato si otpustio svoje sluškinje od sebe. 1:22 Tada Suzana uzdahne i reče: "U stisku sam sa svih strana, jer ako učini ovo, to je smrt za mene; a ako to ne učinim, ne mogu pobjeći tvoje ruke. 1:23 Bolje mi je pasti u tvoje ruke, a da to ne učinim, nego da sagriješim u očima Gospodnjim. 1:24 Tada Suzana povika iza glasa, a dvojica starješina povikaše protiv nje. 1:25 Onda je onaj otrčao i otvorio vrtna vrata. 1:26 Kad su sluge čule vapaj u vrtu, pojurila na vrata toaleta da vidi što joj je učinjeno. 1:27 Ali kad su starješine iznijele svoju stvar, sluge su bile jako ljute posramljena: jer o Susanni nikada nije bilo takvog izvještaja. 1:28 I dogodi se sutradan, kad se narod okupi k njoj muža Joacima, došla su i dva starija puna nestašne mašte protiv Suzane da je ubije; 1:29 I reče pred narodom: Pošaljite po Suzanu, kćer Kelkijinu, Joacimova žena. I tako su poslali. 1:30 I tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom djecom i svime sobom rodbina. 1:31 Susanna je bila vrlo nježna žena i lijepa za vidjeti. 1:32 I ti su zli ljudi zapovjedili da joj se otkrije lice (jer je bila pokriveni) da bi se ispunili njezinom ljepotom. 1:33 Zato su plakali njezini prijatelji i svi koji su je vidjeli. 1:34 Tada dvojica starješina ustadoše usred naroda i položiše svoje ruke na njenu glavu. 1:35 I plačući je pogledala prema nebu, jer joj se srce pouzdavalo u Gospodar. 1:36 I rekoše starješine: Dok smo šetali vrtom sami, došla je ova žena ušao s dvije sluškinje, zatvorio vrtna vrata i poslao sluškinje. 1:37 Tada joj pristupi mladić koji je ondje bio skriven i leže s njom. 1:38 Tada mi koji smo stajali u kutu vrta, gledajući ovu zloću, dotrčao do njih. 1:39 I kad smo ih vidjeli zajedno, čovjeka kojeg nismo mogli zadržati: jer bio je jači od nas, otvorio vrata i iskočio. 1:40 Ali kad smo uzeli ovu ženu, pitali smo tko je mladić, ali ona ne bi nam rekao: ove stvari mi svjedočimo. 1:41 Tada im je zbor povjerovao kao onima koji su bili starješine i suci naroda: pa su je osudili na smrt. 1:42 Tada Suzana povika iz sveg glasa i reče: Bože vječni! koji zna tajne, i zna sve stvari prije nego postanu: 1:43 Ti znaš da su protiv mene lažno svjedočili, i gle, moram umrijeti; dok nikada nisam radio takve stvari kao ovi ljudi zlonamjerno izmišljen protiv mene. 1:44 I Gospodin usliši njezin glas. 1:45 Kad je dakle vođena na smrt, Gospodin uskrisi sveti duh mladog mladića po imenu Daniel: 1:46 Koji viče iza glasa, čist sam od krvi ove žene. 1:47 Tada ih je sav narod okrenuo prema njemu i rekao: "Što znače ovi?" riječi koje si izgovorio? 1:48 On, stojeći među njima, reče: Zar ste vi tolike budale, sinovi Izraele, koje bez ispita ili poznavanja istine imate osudio kćer Izraelovu? 1:49 Vratite se opet na sudište, jer su lažno svjedočili protiv nje. 1:50 Stoga se sav narod žurno okrenu, a starješine rekoše njemu: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam, jer te Bog dao čast starješine. 1:51 Tada im Danijel reče: Odmaknite ovo dvoje jedno od drugoga. i ja ću ih ispitati. 1:52 Pa kad su bili rastavljeni jedni od drugih, pozva jednog od njih, i reče mu: O ti koji si ostario u zloći, sada tvoji grijesi koje si prije počinio izađu na vidjelo. 1:53 Jer si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine i pustio si krivce na slobodu; iako Gospodin kaže: Nevini i pravednika ne ubijaj. 1:54 Dakle, ako si je vidio, reci mi, ispod kojeg si drveta vidio druže li se zajedno? Tko je odgovorio, Ispod drveta mastike. 1:55 A Daniel reče: "U redu." lagao si protiv svoje glave; za čak je i sada anđeo Božji primio kaznu Božju da te posječe u dvoje. 1:56 On ga ostavi na stranu i zapovjedi da dovedu drugoga i reče njega, sjeme hanaansko, a ne judinsko, ljepota te prevarila, a požuda je izopačila tvoje srce. 1:57 Tako ste postupili s kćerima Izraelovim, a one su u strahu družio se s tobom: ali kći Judina ne htjede poslušati tvoje pokvarenost. 1:58 Sada mi dakle reci: pod koje si ih drvo odveo u društvo? zajedno? Tko odgovori, Pod crnikom. 1:59 Tada mu Daniel reče: "Pa, dobro! lagao si i protiv svojih glavu: jer anđeo Božji čeka s mačem da te prepolovi, da te može uništiti. 1:60 Tada sav zbor povika iza glasa i slavi Boga, koji spašava one koji se uzdaju u njega. 1:61 I ustali su protiv dvojice starješina, jer ih je Daniel osudio lažni svjedok vlastitim ustima: 1:62 I prema Mojsijevu zakonu činili su im na način na koji su zlonamjerno su namjeravali učiniti svom bližnjem: i stavili su ih na smrt. Tako je nedužna krv spašena isti dan. 1:63 Stoga Helkija i njegova žena hvališe Boga za svoju kćer Suzanu, s Joacimom njezinim mužem i svim rodom, jer nije bilo nepoštenje pronađeno u njoj. 1:64 Od toga dana Daniel je bio na velikom ugledu u očima ljudi.