Susanna
1:1 U Babilonu je stanovao čovjek po imenu Joakim.
1:2 I uzeo je ženu po imenu Suzana, kćer Kelkije, a
vrlo lijepa žena, koja se bojala Gospodina.
1:3 Roditelji su njezini također bili pravedni i tako su učili svoju kćer
Mojsijev zakon.
1:4 A Joakim je bio veliki bogataš i imao je lijep vrt koji se pridružio njegovom
kuća: i k njemu su pribjegavali Židovi; jer je bio časniji od
svi ostali.
1:5 Iste godine imenovana su dva starješine naroda
suci, kao što je Gospodin govorio, da je zloća došla iz Babilona
od drevnih sudaca, koji su izgleda upravljali ljudima.
1:6 Oni su držali mnogo u Joacimovoj kući i sve koji su imali bilo kakve parnice
došao do njih.
1:7 Kad su ljudi otišli u podne, Suzana uđe u nju
mužev vrt šetati.
1:8 Dvojica starješina vidješe je kako svaki dan ulazi i šeta; tako da
njihova se požuda rasplamsala prema njoj.
1:9 I izopačili su svoj um i odvratili oči da ih
možda neće gledati u nebo, niti se sjećati pravednih presuda.
1:10 I premda su oboje bili ranjeni njezinom ljubavlju, ipak se nisu usudili pokazati
druga njegova tuga.
1:11 Jer su se stidjeli objaviti svoju požudu koju su željeli imati
učiniti s njom.
1:12 Pa ipak su marljivo bdjeli iz dana u dan da je vide.
1:13 I reče jedan drugome: "Hajdemo sada kući, jer je večera."
vrijeme.
1:14 Kad iziđoše, rastaviše se jedan od drugoga i
opet se okrećući natrag došli su na isto mjesto; a nakon toga su imali
upitali jedni druge za uzrok, priznali su svoju požudu: zatim
odredili su vrijeme za oboje, kada bi je mogli naći samu.
1:15 I ispalo je, dok su promatrali prikladno vrijeme, ona je ušla kao i prije
samo dvije sluškinje, a ona je bila željna da se opere u vrtu: jer
bilo je vruće.
1:16 I nije bilo tijela osim dvojice starješina koji su se sakrili
sami, i promatrali je.
1:17 Zatim je rekla svojim sluškinjama: Donesite mi ulja i kuglica za pranje i zatvorite
vrtna vrata, da se operem.
1:18 I učiniše kako im je rekla, zatvoriše vrtna vrata i izađoše
sami na tajna vrata da donesu stvari koje je zapovjedila
ali oni ne vidješe starješine, jer bijahu skriveni.
1:19 Kad su sluškinje izašle, dvoje starješina ustadoše i potrčaše
ona, govoreći,
1:20 Gle, vrtna su vrata zatvorena da nas nitko ne vidi, a mi smo unutra
ljubav s tobom; zato pristani na nas i lezi s nama.
1:21 Ako li nećeš, svjedočit ćemo protiv tebe, mladića
bio s tobom: i zato si otpustio svoje sluškinje od sebe.
1:22 Tada Suzana uzdahne i reče: "U stisku sam sa svih strana, jer ako
učini ovo, to je smrt za mene; a ako to ne učinim, ne mogu pobjeći
tvoje ruke.
1:23 Bolje mi je pasti u tvoje ruke, a da to ne učinim, nego da sagriješim
u očima Gospodnjim.
1:24 Tada Suzana povika iza glasa, a dvojica starješina povikaše
protiv nje.
1:25 Onda je onaj otrčao i otvorio vrtna vrata.
1:26 Kad su sluge čule vapaj u vrtu,
pojurila na vrata toaleta da vidi što joj je učinjeno.
1:27 Ali kad su starješine iznijele svoju stvar, sluge su bile jako ljute
posramljena: jer o Susanni nikada nije bilo takvog izvještaja.
1:28 I dogodi se sutradan, kad se narod okupi k njoj
muža Joacima, došla su i dva starija puna nestašne mašte
protiv Suzane da je ubije;
1:29 I reče pred narodom: Pošaljite po Suzanu, kćer Kelkijinu,
Joacimova žena. I tako su poslali.
1:30 I tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom djecom i svime sobom
rodbina.
1:31 Susanna je bila vrlo nježna žena i lijepa za vidjeti.
1:32 I ti su zli ljudi zapovjedili da joj se otkrije lice (jer je bila
pokriveni) da bi se ispunili njezinom ljepotom.
1:33 Zato su plakali njezini prijatelji i svi koji su je vidjeli.
1:34 Tada dvojica starješina ustadoše usred naroda i položiše svoje
ruke na njenu glavu.
1:35 I plačući je pogledala prema nebu, jer joj se srce pouzdavalo u
Gospodar.
1:36 I rekoše starješine: Dok smo šetali vrtom sami, došla je ova žena
ušao s dvije sluškinje, zatvorio vrtna vrata i poslao sluškinje.
1:37 Tada joj pristupi mladić koji je ondje bio skriven i leže s njom.
1:38 Tada mi koji smo stajali u kutu vrta, gledajući ovu zloću,
dotrčao do njih.
1:39 I kad smo ih vidjeli zajedno, čovjeka kojeg nismo mogli zadržati: jer bio je
jači od nas, otvorio vrata i iskočio.
1:40 Ali kad smo uzeli ovu ženu, pitali smo tko je mladić, ali ona
ne bi nam rekao: ove stvari mi svjedočimo.
1:41 Tada im je zbor povjerovao kao onima koji su bili starješine i suci
naroda: pa su je osudili na smrt.
1:42 Tada Suzana povika iz sveg glasa i reče: Bože vječni!
koji zna tajne, i zna sve stvari prije nego postanu:
1:43 Ti znaš da su protiv mene lažno svjedočili, i gle,
moram umrijeti; dok nikada nisam radio takve stvari kao ovi ljudi
zlonamjerno izmišljen protiv mene.
1:44 I Gospodin usliši njezin glas.
1:45 Kad je dakle vođena na smrt, Gospodin uskrisi
sveti duh mladog mladića po imenu Daniel:
1:46 Koji viče iza glasa, čist sam od krvi ove žene.
1:47 Tada ih je sav narod okrenuo prema njemu i rekao: "Što znače ovi?"
riječi koje si izgovorio?
1:48 On, stojeći među njima, reče: Zar ste vi tolike budale, sinovi
Izraele, koje bez ispita ili poznavanja istine imate
osudio kćer Izraelovu?
1:49 Vratite se opet na sudište, jer su lažno svjedočili
protiv nje.
1:50 Stoga se sav narod žurno okrenu, a starješine rekoše
njemu: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam, jer te Bog dao
čast starješine.
1:51 Tada im Danijel reče: Odmaknite ovo dvoje jedno od drugoga.
i ja ću ih ispitati.
1:52 Pa kad su bili rastavljeni jedni od drugih, pozva jednog od njih,
i reče mu: O ti koji si ostario u zloći, sada tvoji grijesi
koje si prije počinio izađu na vidjelo.
1:53 Jer si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine
i pustio si krivce na slobodu; iako Gospodin kaže: Nevini i
pravednika ne ubijaj.
1:54 Dakle, ako si je vidio, reci mi, ispod kojeg si drveta vidio
druže li se zajedno? Tko je odgovorio, Ispod drveta mastike.
1:55 A Daniel reče: "U redu." lagao si protiv svoje glave; za
čak je i sada anđeo Božji primio kaznu Božju da te posječe
u dvoje.
1:56 On ga ostavi na stranu i zapovjedi da dovedu drugoga i reče
njega, sjeme hanaansko, a ne judinsko, ljepota te prevarila,
a požuda je izopačila tvoje srce.
1:57 Tako ste postupili s kćerima Izraelovim, a one su u strahu
družio se s tobom: ali kći Judina ne htjede poslušati tvoje
pokvarenost.
1:58 Sada mi dakle reci: pod koje si ih drvo odveo u društvo?
zajedno? Tko odgovori, Pod crnikom.
1:59 Tada mu Daniel reče: "Pa, dobro! lagao si i protiv svojih
glavu: jer anđeo Božji čeka s mačem da te prepolovi,
da te može uništiti.
1:60 Tada sav zbor povika iza glasa i slavi Boga,
koji spašava one koji se uzdaju u njega.
1:61 I ustali su protiv dvojice starješina, jer ih je Daniel osudio
lažni svjedok vlastitim ustima:
1:62 I prema Mojsijevu zakonu činili su im na način na koji su
zlonamjerno su namjeravali učiniti svom bližnjem: i stavili su ih na
smrt. Tako je nedužna krv spašena isti dan.
1:63 Stoga Helkija i njegova žena hvališe Boga za svoju kćer Suzanu,
s Joacimom njezinim mužem i svim rodom, jer nije bilo
nepoštenje pronađeno u njoj.
1:64 Od toga dana Daniel je bio na velikom ugledu u očima
ljudi.