Sirah
50:1 Veliki svećenik Šimun, sin Onijin, koji je za života popravio
ponovno kuću, iu njegovim je danima utvrdio hram:
50:2 I on je sagradio od temelja dvostruku visinu, visoku
tvrđava zida oko hrama:
50:3 U njegovim danima cisterna za vodu, koja je bila u kompasu kao more,
bio je prekriven pločama od mjedi:
50:4 Pobrinuo se za hram da ne padne i utvrdio ga je
grad protiv opsade:
50:5 Kako je bio počašćen usred naroda svojim izlaskom iz
svetilište!
50:6 Bio je kao zvijezda jutarnja usred oblaka i kao mjesec usred oblaka
puni:
50:7 Kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega i kao duga
dajući svjetlo u svijetlim oblacima:
50:8 I kao cvijet ruža u proljeće godine, kao ljiljani kraj
rijeke vode, i kao grane stabla tamjana u
doba ljeta:
50:9 Kao oganj i tamjan u kadionici, kao posuda od kovanog zlata postavljena
sa svim mogućim dragim kamenjem:
50:10 I kao lijepa maslina koja pupa, i kao čempres
koja raste do oblaka.
50:11 Kad je obukao časni ogrtač i obukao se u savršenstvo
slave, kad je uzašao na sveti oltar, napravio je odjeću od
svetost častan.
50:12 Kad je uzeo dijelove iz ruku svećenika, sam je stajao po strani
ognjište oltara, okruženo poput mladog cedra na Libanu;
i kao palme okružiše ga unaokolo.
50:13 Takvi su bili svi sinovi Aronovi u svojoj slavi i prinosima
Gospodin u rukama njihovim, pred svom zajednicom Izraelovom.
50:14 I dovrši službu na žrtveniku da ukrasi žrtvu
Svevišnjeg Svemogućeg,
50:15 Ispruži ruku prema peharu i izlije krv Njegovu
grožđa, izlio je na podnožje oltara slatki miris
najuzvišenijem kralju svih.
50:16 Tada povikaše sinovi Aronovi i zatrubiše u srebrne trube,
napravio veliku buku da se čuje, za uspomenu pred Svevišnjim.
50:17 Tada sav narod zajedno požuri i popada na zemlju
svojim licima da se klanjaju svome Gospodaru Bogu Svemogućem, Svevišnjem.
50:18 Pjevači su također pjevali hvalospjeve svojim glasovima, s velikom raznolikošću
zvukovi su tu bili slatka melodija.
50:19 I narod zamoli Gospoda Svevišnjega molitvom pred njim
to je milosrđe, sve dok svetkovina Gospodnja nije završila, a oni su
završio svoju službu.
50:20 Zatim siđe i podiže ruke nad cijelom zajednicom
sinova Izraelovih, da daju blagoslov Gospodnji sa svojim
usne, i da se raduju imenu njegovu.
50:21 I oni se pokloniše da klanjaju drugi put, da su
mogao dobiti blagoslov od Svevišnjeg.
50:22 Sada, dakle, blagoslivljajte Boga svih, koji jedini čini čudesa
posvuda, koji uzvisuje dane naše od utrobe i bavi se nama
prema svojoj milosti.
50:23 Dao nam je radost srca i da mir bude u našim danima
Izrael zauvijek:
50:24 Da potvrdi svoju milost prema nama i izbavi nas u svoje vrijeme!
50:25 Dva su naroda kojih se srce moje gadi, i treći
nije nacija:
50:26 Oni koji sjede na gori Samariji i oni koji žive među njima
Filistejci i onaj ludi narod koji živi u Sichemu.
50:27 Isus, sin Sirahov iz Jeruzalema, zapisao je u ovoj knjizi
pouka razuma i znanja, koji je iz svoga srca izlio
naprijed mudrost.
50:28 Blago onome koji se u tome vještači; a on ono
polaže ih u svoje srce postat će mudar.
50:29 Jer ako ih čini, bit će jak za sve: za svjetlo
Gospodin ga vodi, koji daje mudrost pobožnima. Blagoslovljen bio
ime Gospodnje zauvijek. Amen, amen.