Sirah 50:1 Veliki svećenik Šimun, sin Onijin, koji je za života popravio ponovno kuću, iu njegovim je danima utvrdio hram: 50:2 I on je sagradio od temelja dvostruku visinu, visoku tvrđava zida oko hrama: 50:3 U njegovim danima cisterna za vodu, koja je bila u kompasu kao more, bio je prekriven pločama od mjedi: 50:4 Pobrinuo se za hram da ne padne i utvrdio ga je grad protiv opsade: 50:5 Kako je bio počašćen usred naroda svojim izlaskom iz svetilište! 50:6 Bio je kao zvijezda jutarnja usred oblaka i kao mjesec usred oblaka puni: 50:7 Kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega i kao duga dajući svjetlo u svijetlim oblacima: 50:8 I kao cvijet ruža u proljeće godine, kao ljiljani kraj rijeke vode, i kao grane stabla tamjana u doba ljeta: 50:9 Kao oganj i tamjan u kadionici, kao posuda od kovanog zlata postavljena sa svim mogućim dragim kamenjem: 50:10 I kao lijepa maslina koja pupa, i kao čempres koja raste do oblaka. 50:11 Kad je obukao časni ogrtač i obukao se u savršenstvo slave, kad je uzašao na sveti oltar, napravio je odjeću od svetost častan. 50:12 Kad je uzeo dijelove iz ruku svećenika, sam je stajao po strani ognjište oltara, okruženo poput mladog cedra na Libanu; i kao palme okružiše ga unaokolo. 50:13 Takvi su bili svi sinovi Aronovi u svojoj slavi i prinosima Gospodin u rukama njihovim, pred svom zajednicom Izraelovom. 50:14 I dovrši službu na žrtveniku da ukrasi žrtvu Svevišnjeg Svemogućeg, 50:15 Ispruži ruku prema peharu i izlije krv Njegovu grožđa, izlio je na podnožje oltara slatki miris najuzvišenijem kralju svih. 50:16 Tada povikaše sinovi Aronovi i zatrubiše u srebrne trube, napravio veliku buku da se čuje, za uspomenu pred Svevišnjim. 50:17 Tada sav narod zajedno požuri i popada na zemlju svojim licima da se klanjaju svome Gospodaru Bogu Svemogućem, Svevišnjem. 50:18 Pjevači su također pjevali hvalospjeve svojim glasovima, s velikom raznolikošću zvukovi su tu bili slatka melodija. 50:19 I narod zamoli Gospoda Svevišnjega molitvom pred njim to je milosrđe, sve dok svetkovina Gospodnja nije završila, a oni su završio svoju službu. 50:20 Zatim siđe i podiže ruke nad cijelom zajednicom sinova Izraelovih, da daju blagoslov Gospodnji sa svojim usne, i da se raduju imenu njegovu. 50:21 I oni se pokloniše da klanjaju drugi put, da su mogao dobiti blagoslov od Svevišnjeg. 50:22 Sada, dakle, blagoslivljajte Boga svih, koji jedini čini čudesa posvuda, koji uzvisuje dane naše od utrobe i bavi se nama prema svojoj milosti. 50:23 Dao nam je radost srca i da mir bude u našim danima Izrael zauvijek: 50:24 Da potvrdi svoju milost prema nama i izbavi nas u svoje vrijeme! 50:25 Dva su naroda kojih se srce moje gadi, i treći nije nacija: 50:26 Oni koji sjede na gori Samariji i oni koji žive među njima Filistejci i onaj ludi narod koji živi u Sichemu. 50:27 Isus, sin Sirahov iz Jeruzalema, zapisao je u ovoj knjizi pouka razuma i znanja, koji je iz svoga srca izlio naprijed mudrost. 50:28 Blago onome koji se u tome vještači; a on ono polaže ih u svoje srce postat će mudar. 50:29 Jer ako ih čini, bit će jak za sve: za svjetlo Gospodin ga vodi, koji daje mudrost pobožnima. Blagoslovljen bio ime Gospodnje zauvijek. Amen, amen.