Salomonova pjesma
4:1 Gle, lijepa si, ljubavi moja; gle, ti si lijep; imaš golubove'
oči u kovrčama tvojim; kosa ti je kao stado koza što izviru
brdo Gilead.
4:2 Zubi su tvoji kao stado ostriženih ovaca koje su izašle
od pranja; od kojih svaki rodi blizance, a nijedan nije jalov
ih.
4:3 Usne su tvoje kao grimizna nit, lijep je govor tvoj
sljepoočnice su poput komadića nara u tvojim uvojcima.
4:4 Tvoj je vrat kao kula Davidova sagrađena za oružarnicu, na kojoj
ondje visi tisuću štitova, svi štitovi moćnih ljudi.
4:5 Dvije su grudi tvoje kao dva srneća blizanca što pasu jedno uz drugo
ljiljani.
4:6 Dok ne svane dan i sjene ne pobjegnu, odvest ću se do
brdo smirne i na brdo tamjana.
4:7 Lijepa si, ljubavi moja; nema mrlje u tebi.
4:8 Dođi sa mnom s Libanona, zaručnice moja, sa mnom s Libanona: pogledaj s
vrh Amana, s vrha Shenir i Hermon, s lavova'
jazbine, s planina leoparda.
4:9 Olesila si moje srce, sestro moja, nevjesto moja; ti si opljačkao moju
srce jednim okom svojim, jednim lancem vrata svoga.
4:10 Kako je lijepa ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! koliko je bolja tvoja ljubav
nego vino! i miris pomasti tvoje od svih mirisa!
4:11 Tvoje usne, o moja nevjesto, kapaju kao saće: med i mlijeko su pod
tvoj jezik; a miris je tvojih haljina kao miris Libanona.
4:12 Zatvoreni vrt je moja sestra, moja nevjesta; izvor zatvoriti, vodoskok
zapečaćena.
4:13 Sadnice su tvoje voćnjak šipaka s ugodnim plodovima;
kamfir, s nardom,
4:14 Nard i šafran; calamus i cimet, sa svim stablima
tamjan; smirna i aloja sa svim glavnim mirodijama:
4:15 Vrelo vrtova, zdenac žive vode i potoci iz
Libanon.
4:16 Probudi se, sjeverni vjetre! i dođi, ti jugo; puhati u moj vrt, da je
začini mogu istjecati. Neka moj dragi dođe u svoj vrt, i
jesti njegove ugodne plodove.