Salomonova pjesma 4:1 Gle, lijepa si, ljubavi moja; gle, ti si lijep; imaš golubove' oči u kovrčama tvojim; kosa ti je kao stado koza što izviru brdo Gilead. 4:2 Zubi su tvoji kao stado ostriženih ovaca koje su izašle od pranja; od kojih svaki rodi blizance, a nijedan nije jalov ih. 4:3 Usne su tvoje kao grimizna nit, lijep je govor tvoj sljepoočnice su poput komadića nara u tvojim uvojcima. 4:4 Tvoj je vrat kao kula Davidova sagrađena za oružarnicu, na kojoj ondje visi tisuću štitova, svi štitovi moćnih ljudi. 4:5 Dvije su grudi tvoje kao dva srneća blizanca što pasu jedno uz drugo ljiljani. 4:6 Dok ne svane dan i sjene ne pobjegnu, odvest ću se do brdo smirne i na brdo tamjana. 4:7 Lijepa si, ljubavi moja; nema mrlje u tebi. 4:8 Dođi sa mnom s Libanona, zaručnice moja, sa mnom s Libanona: pogledaj s vrh Amana, s vrha Shenir i Hermon, s lavova' jazbine, s planina leoparda. 4:9 Olesila si moje srce, sestro moja, nevjesto moja; ti si opljačkao moju srce jednim okom svojim, jednim lancem vrata svoga. 4:10 Kako je lijepa ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! koliko je bolja tvoja ljubav nego vino! i miris pomasti tvoje od svih mirisa! 4:11 Tvoje usne, o moja nevjesto, kapaju kao saće: med i mlijeko su pod tvoj jezik; a miris je tvojih haljina kao miris Libanona. 4:12 Zatvoreni vrt je moja sestra, moja nevjesta; izvor zatvoriti, vodoskok zapečaćena. 4:13 Sadnice su tvoje voćnjak šipaka s ugodnim plodovima; kamfir, s nardom, 4:14 Nard i šafran; calamus i cimet, sa svim stablima tamjan; smirna i aloja sa svim glavnim mirodijama: 4:15 Vrelo vrtova, zdenac žive vode i potoci iz Libanon. 4:16 Probudi se, sjeverni vjetre! i dođi, ti jugo; puhati u moj vrt, da je začini mogu istjecati. Neka moj dragi dođe u svoj vrt, i jesti njegove ugodne plodove.