Rimljani 2:1 Stoga nemaš isprike, o čovječe, tko god da si ti koji sudiš: jer u čemu drugoga osuđuješ, samog sebe osuđuješ; za tebe to sudac radi iste stvari. 2:2 Ali sigurni smo da je Božji sud prema istini protiv oni koji čine takve stvari. 2:3 A misliš li to, o čovječe, koji osuđuješ one koji čine takve stvari, i činiš li isto, da ćeš izbjeći sudu Božjem? 2:4 Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i strpljivosti i dugotrajnost; ne znajući da te dobrota Božja vodi do pokajanje? 2:5 Ali nakon svoje tvrdoće i nepokajanog srca sakupi blago za sebe gnjev protiv dana gnjeva i objave pravednog suda od Boga; 2:6 Koji će svakome vratiti po djelima njegovim. 2:7 Onima koji strpljivošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost, život vječni: 2:8 Ali onima koji su svadljivi i ne pokoravaju se istini, ali se pokoravaju nepravednost, ogorčenje i gnjev, 2:9 Nevolja i tjeskoba na svaku ljudsku dušu koja čini zlo, Prvo Židov, a zatim i poganin; 2:10 Ali slava, čast i mir svakome čovjeku koji čini dobro, Židovu prvo, a također i poganima: 2:11 Jer nema poštovanja prema Bogu. 2:12 Jer koji su bez zakona sagriješili, bez zakona će i propasti. i koji su sagriješili u Zakonu, bit će suđeni po Zakonu; 2:13 (Jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji zakona, nego izvršitelji zakon će biti opravdan. 2:14 Jer kad pogani, koji nemaju zakona, po naravi čine stvari sadržani u zakonu, ovi su zakon, koji nemaju zakona se: 2:15 Koji objavljuju djelovanje zakona zapisanog u srcima svojim, u savjesti svojoj također svjedoče, a njihove misli znače dok optužuju ili pak ispricavamo se ;) 2:16 U dan kad će Bog po Isusu Kristu suditi tajne ljudske prema mom evanđelju. 2:17 Gle, ti se zoveš Židovom, počivaš u zakonu i činiš svojim hvali se Bogom, 2:18 i poznaje volju njegovu i odobrava ono što je bolje, biti upućen izvan zakona; 2:19 I uvjeren si da si ti vodič slijepima, svjetlo oni koji su u tami, 2:20 Učitelj ludih, učitelj djece, koji ima oblik znanje i istinu u zakonu. 2:21 Ti, dakle, koji poučavaš drugoga, sebe ne poučavaš? ti taj propovijeda čovjek ne smije krasti, kradeš li? 2:22 Ti koji govoriš da čovjek ne smije činiti preljub, činiš li preljuba? ti koji se gnušaš idola, činiš li svetogrđe? 2:23 Ti koji se hvališ zakonom, kršenjem zakona obeščašćuješ Boga? 2:24 Jer se po vama ime Božje huli među poganima napisano je. 2:25 Jer obrezanje doista koristi ako se držiš zakona, ali ako si prekršitelj zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanje. 2:26 Ako dakle neobrezani čuvaju pravednost Zakona, neka zar se njegovo neobrezanje ne ubraja u obrezanje? 2:27 I neće neobrezanost koja je po naravi, ako ispunjava zakon, sudi tebi, koji po slovu i obrezanju prestupaš zakon? 2:28 Jer nije Židov onaj koji je izvana; nije ni to obrezanje, koje je izvana u tijelu: 2:29 Ali Židov je, što je iznutra; a obrezivanje je ono od srce, u duhu, a ne u slovu; čija pohvala nije od ljudi, ali od Boga.