Rimljani
2:1 Stoga nemaš isprike, o čovječe, tko god da si ti koji sudiš:
jer u čemu drugoga osuđuješ, samog sebe osuđuješ; za tebe to
sudac radi iste stvari.
2:2 Ali sigurni smo da je Božji sud prema istini protiv
oni koji čine takve stvari.
2:3 A misliš li to, o čovječe, koji osuđuješ one koji čine takve stvari,
i činiš li isto, da ćeš izbjeći sudu Božjem?
2:4 Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i strpljivosti i
dugotrajnost; ne znajući da te dobrota Božja vodi do
pokajanje?
2:5 Ali nakon svoje tvrdoće i nepokajanog srca sakupi blago za sebe
gnjev protiv dana gnjeva i objave pravednog suda
od Boga;
2:6 Koji će svakome vratiti po djelima njegovim.
2:7 Onima koji strpljivošću u dobrim djelima traže slavu i
čast i besmrtnost, život vječni:
2:8 Ali onima koji su svadljivi i ne pokoravaju se istini, ali se pokoravaju
nepravednost, ogorčenje i gnjev,
2:9 Nevolja i tjeskoba na svaku ljudsku dušu koja čini zlo,
Prvo Židov, a zatim i poganin;
2:10 Ali slava, čast i mir svakome čovjeku koji čini dobro, Židovu
prvo, a također i poganima:
2:11 Jer nema poštovanja prema Bogu.
2:12 Jer koji su bez zakona sagriješili, bez zakona će i propasti.
i koji su sagriješili u Zakonu, bit će suđeni po Zakonu;
2:13 (Jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji zakona, nego izvršitelji
zakon će biti opravdan.
2:14 Jer kad pogani, koji nemaju zakona, po naravi čine stvari
sadržani u zakonu, ovi su zakon, koji nemaju zakona
se:
2:15 Koji objavljuju djelovanje zakona zapisanog u srcima svojim, u savjesti svojoj
također svjedoče, a njihove misli znače dok optužuju ili pak
ispricavamo se ;)
2:16 U dan kad će Bog po Isusu Kristu suditi tajne ljudske
prema mom evanđelju.
2:17 Gle, ti se zoveš Židovom, počivaš u zakonu i činiš svojim
hvali se Bogom,
2:18 i poznaje volju njegovu i odobrava ono što je bolje,
biti upućen izvan zakona;
2:19 I uvjeren si da si ti vodič slijepima, svjetlo
oni koji su u tami,
2:20 Učitelj ludih, učitelj djece, koji ima oblik
znanje i istinu u zakonu.
2:21 Ti, dakle, koji poučavaš drugoga, sebe ne poučavaš? ti
taj propovijeda čovjek ne smije krasti, kradeš li?
2:22 Ti koji govoriš da čovjek ne smije činiti preljub, činiš li
preljuba? ti koji se gnušaš idola, činiš li svetogrđe?
2:23 Ti koji se hvališ zakonom, kršenjem zakona
obeščašćuješ Boga?
2:24 Jer se po vama ime Božje huli među poganima
napisano je.
2:25 Jer obrezanje doista koristi ako se držiš zakona, ali ako si
prekršitelj zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanje.
2:26 Ako dakle neobrezani čuvaju pravednost Zakona, neka
zar se njegovo neobrezanje ne ubraja u obrezanje?
2:27 I neće neobrezanost koja je po naravi, ako ispunjava zakon,
sudi tebi, koji po slovu i obrezanju prestupaš zakon?
2:28 Jer nije Židov onaj koji je izvana; nije ni to
obrezanje, koje je izvana u tijelu:
2:29 Ali Židov je, što je iznutra; a obrezivanje je ono od
srce, u duhu, a ne u slovu; čija pohvala nije od ljudi,
ali od Boga.