Otkrivenje
16:1 I čuh jak glas iz hrama kako govori sedmorici anđela:
Idi svojim putem i izlij čaše Božjeg gnjeva na zemlju.
16:2 Prvi ode i izli svoju čašu na zemlju; i tamo
pao je neugodan i težak ran na ljude koji su imali znak
zvijer, i na one koji su se klanjali njegovu liku.
16:3 I drugi anđeo izli svoju čašu u more; i postalo je kao
krv mrtvaca: i svaka živa duša umrije u moru.
16:4 I treći anđeo izli svoju čašu na rijeke i izvore
vode; i postali su krv.
16:5 I čuh anđela voda kako govori: Pravedan si, Gospode,
koji jest, i bijaše, i bit će, jer si ti tako sudio.
16:6 Jer oni su prolili krv svetaca i proroka, a ti si dao
njima krv piti; jer oni su dostojni.
16:7 I čuh drugog s žrtvenika kako govori: Tako je, Gospodine Bože Svemogući!
istiniti su i pravedni sudovi tvoji.
16:8 I četvrti anđeo izli svoju čašu na sunce; a vlast je bila
dano mu je da ljude peče vatrom.
16:9 Ljudi su bili spaljeni velikom vrućinom i hulili su ime Božje,
koji ima moć nad ovim pošastima: a oni se pokajaše da mu ne dadu
slava.
16:10 I peti anđeo izli svoju čašu na sjedište zvijeri; i
njegovo je kraljevstvo bilo puno tame; a oni su se grizli za jezike
bol,
16:11 I pohuliše Boga nebeskoga zbog svojih bolova i rana,
i nisu se pokajali za svoja djela.
16:12 I šesti anđeo izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat;
i voda joj je presušila, da je put kraljeva
istok bi mogao biti pripremljen.
16:13 I vidjeh tri nečista duha poput žaba kako izlaze iz usta
zmaj, i iz usta zvijeri, i iz usta
lažni prorok.
16:14 Jer oni su duhovi đavolski, koji čine čudesa, koji izlaze
kraljevima zemlje i svega svijeta da ih okupi
boj onoga velikoga dana Boga Svemogućega.
16:15 Evo, dolazim kao lopov. Blago onome koji bdije i čuva svoje
haljine, da ne hoda gol i da ne vide njegovu sramotu.
16:16 I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove
Armagedon.
16:17 I sedmi anđeo izli svoju čašu u zrak; i došao je a
veliki glas iz hrama nebeskog, s prijestolja, govoreći: Jeste
učinjeno.
16:18 I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i bilo je
veliki potres, kakvog nije bilo otkad je ljudi na zemlji, dakle
snažan potres, i to tako velik.
16:19 I veliki grad je bio podijeljen na tri dijela, a gradovi su
narodi su pali: i veliki Babilon došao je u spomen pred Bogom, da ga da
njoj čašu vina žestoke srdžbe njegove.
16:20 I svaki je otok pobjegao, a planine se ne nađoše.
16:21 I silan tuča s neba pade na ljude od svih kamenova unaokolo
težina talenta: i ljudi su hulili na Boga zbog kuge od
tuča; jer je pošast njegova bila vrlo velika.