Otkrivenje 16:1 I čuh jak glas iz hrama kako govori sedmorici anđela: Idi svojim putem i izlij čaše Božjeg gnjeva na zemlju. 16:2 Prvi ode i izli svoju čašu na zemlju; i tamo pao je neugodan i težak ran na ljude koji su imali znak zvijer, i na one koji su se klanjali njegovu liku. 16:3 I drugi anđeo izli svoju čašu u more; i postalo je kao krv mrtvaca: i svaka živa duša umrije u moru. 16:4 I treći anđeo izli svoju čašu na rijeke i izvore vode; i postali su krv. 16:5 I čuh anđela voda kako govori: Pravedan si, Gospode, koji jest, i bijaše, i bit će, jer si ti tako sudio. 16:6 Jer oni su prolili krv svetaca i proroka, a ti si dao njima krv piti; jer oni su dostojni. 16:7 I čuh drugog s žrtvenika kako govori: Tako je, Gospodine Bože Svemogući! istiniti su i pravedni sudovi tvoji. 16:8 I četvrti anđeo izli svoju čašu na sunce; a vlast je bila dano mu je da ljude peče vatrom. 16:9 Ljudi su bili spaljeni velikom vrućinom i hulili su ime Božje, koji ima moć nad ovim pošastima: a oni se pokajaše da mu ne dadu slava. 16:10 I peti anđeo izli svoju čašu na sjedište zvijeri; i njegovo je kraljevstvo bilo puno tame; a oni su se grizli za jezike bol, 16:11 I pohuliše Boga nebeskoga zbog svojih bolova i rana, i nisu se pokajali za svoja djela. 16:12 I šesti anđeo izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat; i voda joj je presušila, da je put kraljeva istok bi mogao biti pripremljen. 16:13 I vidjeh tri nečista duha poput žaba kako izlaze iz usta zmaj, i iz usta zvijeri, i iz usta lažni prorok. 16:14 Jer oni su duhovi đavolski, koji čine čudesa, koji izlaze kraljevima zemlje i svega svijeta da ih okupi boj onoga velikoga dana Boga Svemogućega. 16:15 Evo, dolazim kao lopov. Blago onome koji bdije i čuva svoje haljine, da ne hoda gol i da ne vide njegovu sramotu. 16:16 I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Armagedon. 16:17 I sedmi anđeo izli svoju čašu u zrak; i došao je a veliki glas iz hrama nebeskog, s prijestolja, govoreći: Jeste učinjeno. 16:18 I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i bilo je veliki potres, kakvog nije bilo otkad je ljudi na zemlji, dakle snažan potres, i to tako velik. 16:19 I veliki grad je bio podijeljen na tri dijela, a gradovi su narodi su pali: i veliki Babilon došao je u spomen pred Bogom, da ga da njoj čašu vina žestoke srdžbe njegove. 16:20 I svaki je otok pobjegao, a planine se ne nađoše. 16:21 I silan tuča s neba pade na ljude od svih kamenova unaokolo težina talenta: i ljudi su hulili na Boga zbog kuge od tuča; jer je pošast njegova bila vrlo velika.