Psalmi 139:1 Jahve, ti si me istražio i upoznao me. 139:2 Ti znaš moje sjedenje i moje ustajanje, ti razumiješ moje misao izdaleka. 139:3 Ti pratiš moju stazu i moje ležanje, i poznaješ sve moji putevi. 139:4 Jer nema riječi na mom jeziku, ali, gle, Jahve, ti to znaš ukupno. 139:5 Opkolio si me sprijeda i straga, i ruku si na me stavio. 139:6 Takvo znanje je za mene previše divno; visoko je, ne mogu doseći to. 139:7 Kamo da odem od duha tvoga? ili kamo ću pobjeći od tvojega prisutnost? 139:8 Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako u paklu napravim krevet, evo, tu si. 139:9 Ako uzmem jutarnja krila i nastanim se na samom kraju more; 139:10 I ondje će me tvoja ruka voditi i tvoja me desnica držati. 139:11 Ako kažem: Tama će me prekriti; čak će i noć biti svjetlo o meni. 139:12 Da, tama te ne skriva; ali noć sja kao dan: tama i svjetlost tebi su jednaki. 139:13 Jer ti si posjedovao moje uzde, pokrio si me majčinim maternica. 139:14 Hvalit ću te; jer sam strahovito i divno stvoren: čudesno tvoja su djela; i to moja duša dobro zna. 139:15 Moj imetak nije ti bio skriven kad sam stvoren u tajnosti, i neobično iskovane u najnižim dijelovima zemlje. 139:16 Tvoje su oči vidjele moje imanje, ali nesavršeno; i u tvojoj knjizi svi su moji članovi bili napisani, koji su u nastavku oblikovani, kada dok ih još nije bilo. 139:17 Kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! koliko je velika svota od njih! 139:18 Kad bih ih brojao, više ih je nego pijeska: kad sam probudi se, još sam s tobom. 139:19 Ti ćeš, Bože, sigurno ubiti zle, idi dakle od mene krvavi ljudi. 139:20 Jer oni zlo govore protiv tebe, i neprijatelji tvoji uzdižu tvoje ime isprazan. 139:21 Ne mrzim li, Jahve, one koji tebe mrze? i nisam ja ožalošćen oni koji ustaju protiv tebe? 139:22 Mrzim ih savršenom mržnjom: smatram ih svojim neprijateljima. 139:23 Ispitaj me, Bože, i upoznaj srce moje, iskušaj me i spoznaj misli moje. 139:24 Vidi ima li u meni zla puta i vodi me putem vječna.