Psalmi
139:1 Jahve, ti si me istražio i upoznao me.
139:2 Ti znaš moje sjedenje i moje ustajanje, ti razumiješ moje
misao izdaleka.
139:3 Ti pratiš moju stazu i moje ležanje, i poznaješ sve
moji putevi.
139:4 Jer nema riječi na mom jeziku, ali, gle, Jahve, ti to znaš
ukupno.
139:5 Opkolio si me sprijeda i straga, i ruku si na me stavio.
139:6 Takvo znanje je za mene previše divno; visoko je, ne mogu doseći
to.
139:7 Kamo da odem od duha tvoga? ili kamo ću pobjeći od tvojega
prisutnost?
139:8 Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako u paklu napravim krevet,
evo, tu si.
139:9 Ako uzmem jutarnja krila i nastanim se na samom kraju
more;
139:10 I ondje će me tvoja ruka voditi i tvoja me desnica držati.
139:11 Ako kažem: Tama će me prekriti; čak će i noć biti
svjetlo o meni.
139:12 Da, tama te ne skriva; ali noć sja kao
dan: tama i svjetlost tebi su jednaki.
139:13 Jer ti si posjedovao moje uzde, pokrio si me majčinim
maternica.
139:14 Hvalit ću te; jer sam strahovito i divno stvoren: čudesno
tvoja su djela; i to moja duša dobro zna.
139:15 Moj imetak nije ti bio skriven kad sam stvoren u tajnosti, i
neobično iskovane u najnižim dijelovima zemlje.
139:16 Tvoje su oči vidjele moje imanje, ali nesavršeno; i u tvojoj knjizi
svi su moji članovi bili napisani, koji su u nastavku oblikovani, kada
dok ih još nije bilo.
139:17 Kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! koliko je velika svota
od njih!
139:18 Kad bih ih brojao, više ih je nego pijeska: kad sam
probudi se, još sam s tobom.
139:19 Ti ćeš, Bože, sigurno ubiti zle, idi dakle od mene
krvavi ljudi.
139:20 Jer oni zlo govore protiv tebe, i neprijatelji tvoji uzdižu tvoje ime
isprazan.
139:21 Ne mrzim li, Jahve, one koji tebe mrze? i nisam ja ožalošćen
oni koji ustaju protiv tebe?
139:22 Mrzim ih savršenom mržnjom: smatram ih svojim neprijateljima.
139:23 Ispitaj me, Bože, i upoznaj srce moje, iskušaj me i spoznaj misli moje.
139:24 Vidi ima li u meni zla puta i vodi me putem
vječna.