Psalmi 109:1 Ne šuti, Bože moje slave; 109:2 Jer se otvaraju usta opakih i usta lukavih protiv mene: govorili su protiv mene lažljivim jezikom. 109:3 Okružiše me riječima mržnje; i borio se protiv mene bez uzroka. 109:4 Za moju ljubav oni su moji protivnici, ali ja se predajem molitvi. 109:5 I uzvratiše mi zlom za dobro i mržnjom za ljubav moju. 109:6 Postavi nad njim opakog čovjeka, neka mu Sotona stoji s desne strane. 109:7 Kad mu se sudi, neka ga se osudi, i molitva njegova neka bude grijeh. 109:8 Neka mu budu kratki dani; a drugi neka preuzme njegovu službu. 109:9 Neka mu djeca ostanu bez oca, a žena udovica. 109:10 Neka njegova djeca neprestano skitnje i prose, neka traže svoje kruha i iz svojih pustih mjesta. 109:11 Neka grabežljivac uhvati sve što ima; a stranci neka kvare njegov rad. 109:12 Neka nema nikoga da mu iskaže milost; favorizirati svoju djecu bez oca. 109:13 Potomstvo njegovo neka se istrijebi; a u generaciji koja slijedi neka njihova ime biti izbrisano. 109:14 Neka se Jahve spomene bezakonja njegovih otaca; i neka ne da se izbriše grijeh njegove majke. 109:15 Neka budu uvijek pred Jahvom, da zatre spomen od njih sa zemlje. 109:16 Jer se nije sjetio milosrđa, nego je progonio siromahe i siromaha, da bi mogao čak i ubiti slomljena srca. 109:17 Kako je volio psovku, tako neka dođe na njega, jer nije volio blagoslov, pa neka je daleko od njega. 109:18 Kao što se zaodjenuo psovkom kao svojom odjećom, neka uđi u njegovu utrobu kao voda i kao ulje u njegove kosti. 109:19 Neka mu bude kao haljina koja ga pokriva i kao pojas čime je neprestano opasan. 109:20 Neka ovo bude nagrada od Jahve protivnicima mojim i njima! koji zlo govore mojoj duši. 109:21 Ali ti učini za mene, Bože Gospode, radi imena svoga, jer tvoj milosrđe je dobro, ti me oslobodi. 109:22 Jer ja sam siromah i ubog, i srce mi je ranjeno u meni. 109:23 Nestao sam kao sjena kad pada, bacam se gore-dolje kao skakavac. 109:24 Koljena mi klecaju od posta; i tijelo moje nestane od debljine. 109:25 Postadoh im ruglo: kad me pogledaše, drhtahu njihove glave. 109:26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, spasi me po svojoj milosti! 109:27 Da znaju da je ovo tvoja ruka; da si ti, GOSPODINE, to učinio. 109:28 Neka kunu, a ti blagoslivljaj! ali neka se raduje sluga tvoj. 109:29 Neka se moji protivnici obuku u sramotu i neka se pokriju sami s vlastitom zbunjenošću, kao s plaštom. 109:30 Hvalit ću Jahvu ustima svojim; da, hvalit ću ga među mnoštvom. 109:31 On će stati s desne strane siromaha da ga spasi od njih koji osuđuju njegovu dušu.