Psalmi
109:1 Ne šuti, Bože moje slave;
109:2 Jer se otvaraju usta opakih i usta lukavih
protiv mene: govorili su protiv mene lažljivim jezikom.
109:3 Okružiše me riječima mržnje; i borio se protiv mene
bez uzroka.
109:4 Za moju ljubav oni su moji protivnici, ali ja se predajem molitvi.
109:5 I uzvratiše mi zlom za dobro i mržnjom za ljubav moju.
109:6 Postavi nad njim opakog čovjeka, neka mu Sotona stoji s desne strane.
109:7 Kad mu se sudi, neka ga se osudi, i molitva njegova neka bude
grijeh.
109:8 Neka mu budu kratki dani; a drugi neka preuzme njegovu službu.
109:9 Neka mu djeca ostanu bez oca, a žena udovica.
109:10 Neka njegova djeca neprestano skitnje i prose, neka traže svoje
kruha i iz svojih pustih mjesta.
109:11 Neka grabežljivac uhvati sve što ima; a stranci neka kvare
njegov rad.
109:12 Neka nema nikoga da mu iskaže milost;
favorizirati svoju djecu bez oca.
109:13 Potomstvo njegovo neka se istrijebi; a u generaciji koja slijedi neka njihova
ime biti izbrisano.
109:14 Neka se Jahve spomene bezakonja njegovih otaca; i neka ne
da se izbriše grijeh njegove majke.
109:15 Neka budu uvijek pred Jahvom, da zatre spomen
od njih sa zemlje.
109:16 Jer se nije sjetio milosrđa, nego je progonio siromahe
i siromaha, da bi mogao čak i ubiti slomljena srca.
109:17 Kako je volio psovku, tako neka dođe na njega, jer nije volio
blagoslov, pa neka je daleko od njega.
109:18 Kao što se zaodjenuo psovkom kao svojom odjećom, neka
uđi u njegovu utrobu kao voda i kao ulje u njegove kosti.
109:19 Neka mu bude kao haljina koja ga pokriva i kao pojas
čime je neprestano opasan.
109:20 Neka ovo bude nagrada od Jahve protivnicima mojim i njima!
koji zlo govore mojoj duši.
109:21 Ali ti učini za mene, Bože Gospode, radi imena svoga, jer tvoj
milosrđe je dobro, ti me oslobodi.
109:22 Jer ja sam siromah i ubog, i srce mi je ranjeno u meni.
109:23 Nestao sam kao sjena kad pada, bacam se gore-dolje kao
skakavac.
109:24 Koljena mi klecaju od posta; i tijelo moje nestane od debljine.
109:25 Postadoh im ruglo: kad me pogledaše, drhtahu
njihove glave.
109:26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, spasi me po svojoj milosti!
109:27 Da znaju da je ovo tvoja ruka; da si ti, GOSPODINE, to učinio.
109:28 Neka kunu, a ti blagoslivljaj!
ali neka se raduje sluga tvoj.
109:29 Neka se moji protivnici obuku u sramotu i neka se pokriju
sami s vlastitom zbunjenošću, kao s plaštom.
109:30 Hvalit ću Jahvu ustima svojim; da, hvalit ću ga
među mnoštvom.
109:31 On će stati s desne strane siromaha da ga spasi od njih
koji osuđuju njegovu dušu.