Psalmi
104:1 Blagoslivljaj, dušo moja, Jahvu. Jahve, Bože moj, ti si vrlo velik; ti si
odjeven čašću i veličanstvom.
104:2 Ti se svijetlom kao haljinom zaogrneš, prostireš se
nebesa kao zastor:
104:3 Koji postavlja grede svojih odaja u vode, koji čini
oblaci njegova kola: koji hoda na krilima vjetra.
104:4 On anđele svoje čini duhovima; njegovi službenici plameni oganj:
104:5 Koji je zemlju utemeljio da se ne pokosi
ikad.
104:6 Pokrio si ga bezdanom kao haljinom: vode stadoše
iznad planina.
104:7 Od prijetnje tvoje pobjegoše; na glas tvoga groma pobjegoše.
104:8 Penju se uz gore; silaze niz doline do mjesta
koju si ti za njih utemeljio.
104:9 Postavio si granicu preko koje ne smiju prijeći; da se ne okreću
opet prekriti zemlju.
104:10 On šalje izvore u doline, koje teku među brdima.
104:11 Daju piti sve zvijeri poljske, divlji magarci ih daju
žeđ.
104:12 Kod njih će prebivati ptice nebeske, koje pjevaju
među granama.
104:13 On natapa brda iz svojih odaja, zemlja je zadovoljna
plod djela tvojih.
104:14 On daje da raste trava za stoku i bilje za službu
čovjek: da izvadi hranu iz zemlje;
104:15 I vino koje veseli srce čovječje, i ulje za lice njegovo
sjaj i kruh koji krijepi srce čovjekovo.
104:16 Stabla su Jahvina puna soka; libanonski cedri, koje on
posadio je;
104:17 Gdje ptice sviju gnijezda, rode su jele
njena kuća.
104:18 Visoka su brda utočište divljim kozama; a stijene za
češerice.
104:19 On odredi mjesec za vremena: sunce zna zalazak svoj.
104:20 Ti stvaraš tamu, i bi noć, u kojoj su sve zvijeri
šuma do puzi naprijed.
104:21 Mladi lavovi riču za svojim plijenom i od Boga traže hranu.
104:22 Sunce izlazi, skupe se i polože
njihove jazbine.
104:23 Čovjek izlazi na posao svoj i na posao svoj do večeri.
104:24 Kako su mnoga djela tvoja, Jahve! u mudrosti si ih sve stvorio:
puna je zemlja bogatstva tvojega.
104:25 Tako je i ovo veliko i široko more, u kojem gmižu bezbrojne stvari,
i male i velike zvijeri.
104:26 Odlaze brodovi: tamo je onaj levijatan, kojeg si napravio da se igra
u njemu.
104:27 Sve ovo čeka na tebe; da im daš hranu njihovu u dužnost
sezona.
104:28 Što im daješ, skupljaju se; otvoriš ruku, oni su
ispunjen dobrim.
104:29 Sakrivaš lice svoje, oni su uznemireni, ti im oduzimaš dah,
umiru i vraćaju se u prah svoj.
104:30 Šalješ duh svoj, oni se stvaraju, a ti obnavljaš
lice zemlje.
104:31 Slava Jahvina traje dovijeka: Jahve će se radovati
njegova djela.
104:32 Pogleda na zemlju i ona drhti; dodirne brda i
oni puše.
104:33 Pjevat ću Jahvi dok sam živ, pjevat ću hvalu svom
Bože dok jesam.
104:34 Slatko ću razmišljati o njemu, radovat ću se u Jahvi.
104:35 Neka grešnici nestanu sa zemlje, a zli neka ne budu
više. Blagoslivljaj GOSPODINA, dušo moja. Hvalite Jahvu.