Psalmi 104:1 Blagoslivljaj, dušo moja, Jahvu. Jahve, Bože moj, ti si vrlo velik; ti si odjeven čašću i veličanstvom. 104:2 Ti se svijetlom kao haljinom zaogrneš, prostireš se nebesa kao zastor: 104:3 Koji postavlja grede svojih odaja u vode, koji čini oblaci njegova kola: koji hoda na krilima vjetra. 104:4 On anđele svoje čini duhovima; njegovi službenici plameni oganj: 104:5 Koji je zemlju utemeljio da se ne pokosi ikad. 104:6 Pokrio si ga bezdanom kao haljinom: vode stadoše iznad planina. 104:7 Od prijetnje tvoje pobjegoše; na glas tvoga groma pobjegoše. 104:8 Penju se uz gore; silaze niz doline do mjesta koju si ti za njih utemeljio. 104:9 Postavio si granicu preko koje ne smiju prijeći; da se ne okreću opet prekriti zemlju. 104:10 On šalje izvore u doline, koje teku među brdima. 104:11 Daju piti sve zvijeri poljske, divlji magarci ih daju žeđ. 104:12 Kod njih će prebivati ptice nebeske, koje pjevaju među granama. 104:13 On natapa brda iz svojih odaja, zemlja je zadovoljna plod djela tvojih. 104:14 On daje da raste trava za stoku i bilje za službu čovjek: da izvadi hranu iz zemlje; 104:15 I vino koje veseli srce čovječje, i ulje za lice njegovo sjaj i kruh koji krijepi srce čovjekovo. 104:16 Stabla su Jahvina puna soka; libanonski cedri, koje on posadio je; 104:17 Gdje ptice sviju gnijezda, rode su jele njena kuća. 104:18 Visoka su brda utočište divljim kozama; a stijene za češerice. 104:19 On odredi mjesec za vremena: sunce zna zalazak svoj. 104:20 Ti stvaraš tamu, i bi noć, u kojoj su sve zvijeri šuma do puzi naprijed. 104:21 Mladi lavovi riču za svojim plijenom i od Boga traže hranu. 104:22 Sunce izlazi, skupe se i polože njihove jazbine. 104:23 Čovjek izlazi na posao svoj i na posao svoj do večeri. 104:24 Kako su mnoga djela tvoja, Jahve! u mudrosti si ih sve stvorio: puna je zemlja bogatstva tvojega. 104:25 Tako je i ovo veliko i široko more, u kojem gmižu bezbrojne stvari, i male i velike zvijeri. 104:26 Odlaze brodovi: tamo je onaj levijatan, kojeg si napravio da se igra u njemu. 104:27 Sve ovo čeka na tebe; da im daš hranu njihovu u dužnost sezona. 104:28 Što im daješ, skupljaju se; otvoriš ruku, oni su ispunjen dobrim. 104:29 Sakrivaš lice svoje, oni su uznemireni, ti im oduzimaš dah, umiru i vraćaju se u prah svoj. 104:30 Šalješ duh svoj, oni se stvaraju, a ti obnavljaš lice zemlje. 104:31 Slava Jahvina traje dovijeka: Jahve će se radovati njegova djela. 104:32 Pogleda na zemlju i ona drhti; dodirne brda i oni puše. 104:33 Pjevat ću Jahvi dok sam živ, pjevat ću hvalu svom Bože dok jesam. 104:34 Slatko ću razmišljati o njemu, radovat ću se u Jahvi. 104:35 Neka grešnici nestanu sa zemlje, a zli neka ne budu više. Blagoslivljaj GOSPODINA, dušo moja. Hvalite Jahvu.