Psalmi 74:1 Bože, zašto si nas zauvijek odbacio? zašto se dimi gnjev tvoj protiv ovaca paše tvoje? 74:2 Sjeti se zajednice svoje koju si od davnina stekao; štap od baština tvoja, koju si otkupio; ovo brdo Sion, u kojem ti si boravio. 74:3 Podigni noge svoje u vječnu pustoš; čak i sve ono što neprijatelj činio zlo u svetištu. 74:4 Neprijatelji tvoji urlaju usred zajednica tvojih; postavili su svoje zastavnici za znakove. 74:5 Čovjek je bio poznat po tome što je podigao sjekire na gusto stabla. 74:6 Ali sada su sjekirama odmah razbili rezbareni rad i čekići. 74:7 Bacili su oganj u svetište tvoje, oskvrnili ga bacanjem niz prebivalište imena tvoga na zemlju. 74:8 Rekoše u srcu svom: "Uništimo ih zajedno!" spalio sve Božje sinagoge u zemlji. 74:9 Ne vidimo svoje znakove: nema više proroka, nema ga među nama tko zna koliko dugo. 74:10 Bože, dokle će protivnik grditi? hoće li neprijatelj huliti tvoje ime zauvijek? 74:11 Zašto povlačiš ruku svoju, desnicu svoju? iščupati ga iz svog grudi. 74:12 Jer Bog je moj Kralj od davnine, koji čini spasenje nasred zemlje. 74:13 Ti si snagom svojom razdvojio more, slomio si glave zmajevi u vodama. 74:14 Razbio si glave Levijatanu na komade i dao si ga za hranu ljudima koji nastanjuju divljinu. 74:15 Ti si rascijepio izvor i potop, ti si presušio moćni rijeke. 74:16 Tvoj je dan, tvoja je i noć: ti si pripravio svjetlost i sunce. 74:17 Ti si postavio sve granice zemaljske, ti si stvorio ljeto i zima. 74:18 Sjeti se ovoga da je neprijatelj pogrdio Jahvu i da je ludi su pohulili tvoje ime. 74:19 Ne predaj dušu svoje grlice mnoštvu zao: ne zaboravi zauvijek zajednicu siromaha svoga. 74:20 Poštujte savez, jer tamne su strane zemlje pun staništa okrutnosti. 74:21 Neka se potlačeni ne vrate posramljeni, neka hvale siromahe i uboge tvoje ime. 74:22 Ustani, Bože, zastupaj svoju stvar; sjeti se kako je lud čovjek svakodnevno te kori. 74:23 Ne zaboravi glasa svojih neprijatelja, buke onih koji ustaju protiv tebe neprestano raste.