Psalmi
74:1 Bože, zašto si nas zauvijek odbacio? zašto se dimi gnjev tvoj
protiv ovaca paše tvoje?
74:2 Sjeti se zajednice svoje koju si od davnina stekao; štap od
baština tvoja, koju si otkupio; ovo brdo Sion, u kojem
ti si boravio.
74:3 Podigni noge svoje u vječnu pustoš; čak i sve ono što neprijatelj
činio zlo u svetištu.
74:4 Neprijatelji tvoji urlaju usred zajednica tvojih; postavili su svoje
zastavnici za znakove.
74:5 Čovjek je bio poznat po tome što je podigao sjekire na gusto
stabla.
74:6 Ali sada su sjekirama odmah razbili rezbareni rad i
čekići.
74:7 Bacili su oganj u svetište tvoje, oskvrnili ga bacanjem
niz prebivalište imena tvoga na zemlju.
74:8 Rekoše u srcu svom: "Uništimo ih zajedno!"
spalio sve Božje sinagoge u zemlji.
74:9 Ne vidimo svoje znakove: nema više proroka, nema ga
među nama tko zna koliko dugo.
74:10 Bože, dokle će protivnik grditi? hoće li neprijatelj huliti
tvoje ime zauvijek?
74:11 Zašto povlačiš ruku svoju, desnicu svoju? iščupati ga iz svog
grudi.
74:12 Jer Bog je moj Kralj od davnine, koji čini spasenje nasred zemlje.
74:13 Ti si snagom svojom razdvojio more, slomio si glave
zmajevi u vodama.
74:14 Razbio si glave Levijatanu na komade i dao si ga za hranu
ljudima koji nastanjuju divljinu.
74:15 Ti si rascijepio izvor i potop, ti si presušio moćni
rijeke.
74:16 Tvoj je dan, tvoja je i noć: ti si pripravio svjetlost
i sunce.
74:17 Ti si postavio sve granice zemaljske, ti si stvorio ljeto i
zima.
74:18 Sjeti se ovoga da je neprijatelj pogrdio Jahvu i da je
ludi su pohulili tvoje ime.
74:19 Ne predaj dušu svoje grlice mnoštvu
zao: ne zaboravi zauvijek zajednicu siromaha svoga.
74:20 Poštujte savez, jer tamne su strane zemlje
pun staništa okrutnosti.
74:21 Neka se potlačeni ne vrate posramljeni, neka hvale siromahe i uboge
tvoje ime.
74:22 Ustani, Bože, zastupaj svoju stvar; sjeti se kako je lud čovjek
svakodnevno te kori.
74:23 Ne zaboravi glasa svojih neprijatelja, buke onih koji ustaju
protiv tebe neprestano raste.