Psalmi 42:1 Kao što jelen čezne za potocima, tako žudi duša moja tebe, o Bože. 42:2 Žeđa duša moja Boga, Boga živoga: kad ću doći i pojaviti pred Bogom? 42:3 Moje su suze bile moje meso dan i noć, dok oni neprestano govore meni, gdje je tvoj Bog? 42:4 Kad se toga sjetim, izlijem dušu svoju u sebi, jer sam otišao s mnoštvom, pođoh s njima u dom Božji, s glasom radosti i hvale, s mnoštvom koje je svetkovalo. 42:5 Zašto si potištena, dušo moja? i zašto se brineš za mene? uzdaj se u Boga: jer ću ga još slaviti za pomoć njegovu lice. 42:6 Bože moj, duša mi je klonula u meni, zato ću te se sjećati iz zemlje jordanske i Hermonovaca s brda Mizar. 42:7 Bezdan zove bezdan bukom tvojih mlaznica, svi tvoji valovi i valovi tvoji prelaze preko mene. 42:8 Ipak će Jahve zapovijedati milošću svojom danju i u noću će njegova pjesma biti sa mnom, a moja molitva Bogu mome život. 42:9 Reći ću Bogu hridi svojoj: Zašto si me zaboravio? zašto idem ja tugovati zbog tlačenja neprijatelja? 42:10 Kao da mi se mač zabija u kosti, grde me moji neprijatelji; dok kažu svaki dan meni: Gdje je Bog tvoj? 42:11 Zašto si potištena, dušo moja? i zašto si iznutra uznemiren mi? uzdaj se u Boga: jer ću još slaviti njega, koji je zdravlje od moje lice i moj Bog.