Psalmi
42:1 Kao što jelen čezne za potocima, tako žudi duša moja
tebe, o Bože.
42:2 Žeđa duša moja Boga, Boga živoga: kad ću doći i
pojaviti pred Bogom?
42:3 Moje su suze bile moje meso dan i noć, dok oni neprestano govore
meni, gdje je tvoj Bog?
42:4 Kad se toga sjetim, izlijem dušu svoju u sebi, jer sam otišao
s mnoštvom, pođoh s njima u dom Božji, s glasom
radosti i hvale, s mnoštvom koje je svetkovalo.
42:5 Zašto si potištena, dušo moja? i zašto se brineš za mene?
uzdaj se u Boga: jer ću ga još slaviti za pomoć njegovu
lice.
42:6 Bože moj, duša mi je klonula u meni, zato ću te se sjećati
iz zemlje jordanske i Hermonovaca s brda Mizar.
42:7 Bezdan zove bezdan bukom tvojih mlaznica, svi tvoji valovi
i valovi tvoji prelaze preko mene.
42:8 Ipak će Jahve zapovijedati milošću svojom danju i u
noću će njegova pjesma biti sa mnom, a moja molitva Bogu mome
život.
42:9 Reći ću Bogu hridi svojoj: Zašto si me zaboravio? zašto idem ja
tugovati zbog tlačenja neprijatelja?
42:10 Kao da mi se mač zabija u kosti, grde me moji neprijatelji; dok kažu
svaki dan meni: Gdje je Bog tvoj?
42:11 Zašto si potištena, dušo moja? i zašto si iznutra uznemiren
mi? uzdaj se u Boga: jer ću još slaviti njega, koji je zdravlje od
moje lice i moj Bog.