Psalmi
39:1 Rekoh: Pazit ću na putove svoje, da ne griješim jezikom svojim.
čuvat će usta moja uzdom, dok je bezbožnik preda mnom.
39:2 Zanijemio sam od šutnje, šutio sam i od dobra; i moju tugu
bio uzburkan.
39:3 Srce mi je bilo vruće u meni, dok sam razmišljao kako vatra gori: tada
govorio sam svojim jezikom,
39:4 Jahve, daj mi da spoznam kraj moj i mjeru dana mojih, što je to.
da znam koliko sam slabašan.
39:5 Gle, ti si dane moje učinio kao dlan; a moje godine su kao
ništa pred tobom: zaista je svaki čovjek u svom najboljem stanju sasvim
ispraznost. Selah.
39:6 Zaista, svaki čovjek ide u prazno, sigurno su zabrinuti
isprazan: on gomila bogatstvo, a ne zna tko će ga skupiti.
39:7 A sada, Gospodine, što čekam? moja nada je u tebi.
39:8 Izbavi me od svih mojih prijestupa, ne učini me ruglom
budalasto.
39:9 Nijem sam bio, usta svojih nisam otvarao; jer si ti to učinio.
39:10 Udalji me od udarca svoga, izjeda me od udarca ruke tvoje.
39:11 Kad ukorima ispravljaš čovjeka za nepravdu, činiš mu
ljepotu proždrijeti kao moljac: doista, svaki je čovjek taština. Selah.
39:12 Usliši molitvu moju, Jahve, i poslušaj vapaj moj; ne šuti
moje suze: jer ja sam došljak s tobom i došljak kao i svi moji
očevi su bili.
39:13 O, poštedi me, da povratim snagu prije nego odem odavde i ne budem nestala
više.