Psalmi 39:1 Rekoh: Pazit ću na putove svoje, da ne griješim jezikom svojim. čuvat će usta moja uzdom, dok je bezbožnik preda mnom. 39:2 Zanijemio sam od šutnje, šutio sam i od dobra; i moju tugu bio uzburkan. 39:3 Srce mi je bilo vruće u meni, dok sam razmišljao kako vatra gori: tada govorio sam svojim jezikom, 39:4 Jahve, daj mi da spoznam kraj moj i mjeru dana mojih, što je to. da znam koliko sam slabašan. 39:5 Gle, ti si dane moje učinio kao dlan; a moje godine su kao ništa pred tobom: zaista je svaki čovjek u svom najboljem stanju sasvim ispraznost. Selah. 39:6 Zaista, svaki čovjek ide u prazno, sigurno su zabrinuti isprazan: on gomila bogatstvo, a ne zna tko će ga skupiti. 39:7 A sada, Gospodine, što čekam? moja nada je u tebi. 39:8 Izbavi me od svih mojih prijestupa, ne učini me ruglom budalasto. 39:9 Nijem sam bio, usta svojih nisam otvarao; jer si ti to učinio. 39:10 Udalji me od udarca svoga, izjeda me od udarca ruke tvoje. 39:11 Kad ukorima ispravljaš čovjeka za nepravdu, činiš mu ljepotu proždrijeti kao moljac: doista, svaki je čovjek taština. Selah. 39:12 Usliši molitvu moju, Jahve, i poslušaj vapaj moj; ne šuti moje suze: jer ja sam došljak s tobom i došljak kao i svi moji očevi su bili. 39:13 O, poštedi me, da povratim snagu prije nego odem odavde i ne budem nestala više.