Psalmi 10:1 Zašto stojiš izdaleka, Jahve? zašto se skrivaš u vremenima nevolja? 10:2 Opak u svojoj oholosti progoni siromahe: neka se uhvate uređaji koje su zamislili. 10:3 Jer se bezbožnik hvali željom svoga srca i blagoslivlja pohlepni, kojega se Jahve gadi. 10:4 Opaki, zbog oholosti svoga lica, neće tražiti Bog: Bog nije u svim njegovim mislima. 10:5 Njegovi su putovi uvijek teški; tvoji su sudovi daleko iznad njegovih pogled: kao i na sve svoje neprijatelje, on nadima na njih. 10:6 Reče u srcu svome: Neću se pokolebati, jer nikada neću biti unutra nedaće. 10:7 Usta su mu puna kletve, prijevare i prijevare: pod jezikom mu je nestašluka i taštine. 10:8 On sjedi u skrovištima sela, u skrovištima ubija li nevine: oči su mu potajno uprte u siromahe. 10:9 Potajno vreba kao lav u jazbini svojoj, vreba da uhvatiti siromaha: on hvata siromaha, kad ga uvuče u svoje neto. 10:10 Čuči i ponizi se, da siromah padne od njegove snage one. 10:11 Reče u srcu svome: 'Bog je zaboravio!' on nikada neće vidjeti. 10:12 Ustani, Jahve! Bože, podigni ruku svoju: ne zaboravi ponizne. 10:13 Zašto zli prezire Boga? reče u svom srcu: Ti neće to zahtijevati. 10:14 Vidio si; jer ti vidiš zloću i zlobu, da uzvratiš tvojom rukom: siromah ti se predaje; ti si pomoćnik siročadi. 10:15 Slomi ruku opakom i zlom čovjeku: traži njegovu zloća dok je ne nađeš. 10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova; zemljište. 10:17 Jahve, ti si čuo želju poniznih, ti ćeš im pripraviti srce, dat ćeš uhu svome da čuje: 10:18 Da sudi siroti i potlačenom, da može čovjek na zemlji nema više tlačenja.