Psalmi
10:1 Zašto stojiš izdaleka, Jahve? zašto se skrivaš u vremenima
nevolja?
10:2 Opak u svojoj oholosti progoni siromahe: neka se uhvate
uređaji koje su zamislili.
10:3 Jer se bezbožnik hvali željom svoga srca i blagoslivlja
pohlepni, kojega se Jahve gadi.
10:4 Opaki, zbog oholosti svoga lica, neće tražiti
Bog: Bog nije u svim njegovim mislima.
10:5 Njegovi su putovi uvijek teški; tvoji su sudovi daleko iznad njegovih
pogled: kao i na sve svoje neprijatelje, on nadima na njih.
10:6 Reče u srcu svome: Neću se pokolebati, jer nikada neću biti unutra
nedaće.
10:7 Usta su mu puna kletve, prijevare i prijevare: pod jezikom mu je
nestašluka i taštine.
10:8 On sjedi u skrovištima sela, u skrovištima
ubija li nevine: oči su mu potajno uprte u siromahe.
10:9 Potajno vreba kao lav u jazbini svojoj, vreba da
uhvatiti siromaha: on hvata siromaha, kad ga uvuče u svoje
neto.
10:10 Čuči i ponizi se, da siromah padne od njegove snage
one.
10:11 Reče u srcu svome: 'Bog je zaboravio!' on
nikada neće vidjeti.
10:12 Ustani, Jahve! Bože, podigni ruku svoju: ne zaboravi ponizne.
10:13 Zašto zli prezire Boga? reče u svom srcu: Ti
neće to zahtijevati.
10:14 Vidio si; jer ti vidiš zloću i zlobu, da uzvratiš
tvojom rukom: siromah ti se predaje; ti si
pomoćnik siročadi.
10:15 Slomi ruku opakom i zlom čovjeku: traži njegovu
zloća dok je ne nađeš.
10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova;
zemljište.
10:17 Jahve, ti si čuo želju poniznih, ti ćeš im pripraviti
srce, dat ćeš uhu svome da čuje:
10:18 Da sudi siroti i potlačenom, da može čovjek na zemlji
nema više tlačenja.