Izreke
5:1 Sine moj, pazi na moju mudrost i prigni uho svoje k mom razumu.
5:2 Da paziš na razboritost i da usne tvoje budu oprezne
znanje.
5:3 Jer usne tuđinke kapaju kao saće, a usta su joj
glađe od ulja:
5:4 Ali kraj joj je gorak kao pelin, oštar kao dvosjekli mač.
5:5 Noge njezine silaze u smrt; njezini koraci hvataju pakao.
5:6 Da ne bi razmišljao o stazi života, njeni su putovi pokretljivi, to
ne možeš ih znati.
5:7 Slušajte me sada, djeco, i ne odstupajte od riječi
moja usta.
5:8 Udalji se od nje i ne približavaj se vratima njezine kuće.
5:9 Da ne daš čast svoju drugima i godine svoje okrutnima.
5:10 Da se stranci ne nasitiju tvojim bogatstvom; i trudovi tvoji neka budu u
kuća stranca;
5:11 I tugovat ćeš na kraju, kad tvoje tijelo i tvoje tijelo budu istrošeni,
5:12 I reci: Kako sam mrzio pouku i srce mi je preziralo ukor!
5:13 I nisam poslušao glas svojih učitelja, niti sam prignuo uho svoje k
oni koji su me uputili!
5:14 Bio sam skoro u svom zlu usred skupštine i zbora.
5:15 Pij vodu iz svoga bunara i vodu tekuću iz svoga
vlastiti bunar.
5:16 Neka se rasprše tvoji izvori i rijeke vode u zemlji
ulice.
5:17 Neka budu samo tvoji, a ne tuđi s tobom.
5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom mladosti svoje.
5:19 Neka bude kao košuta ljupka i draga srna; neka njezine grudi zadovolje
tebe u svako doba; i budi uvijek opčinjen njezinom ljubavlju.
5:20 A zašto bi ti, sine moj, bio zanesen tuđinkom i zagrlio se
njedra stranca?
5:21 Jer Jahvi su pred očima putovi ljudski i on promišlja
sve njegove aktivnosti.
5:22 Vlastita će bezakonja uhvatiti bezbožnika i on će biti zadržan
uzicama svojih grijeha.
5:23 Umrijet će bez pouke; i u veličini svoje ludosti on
zalutat će.