Izreke 5:1 Sine moj, pazi na moju mudrost i prigni uho svoje k mom razumu. 5:2 Da paziš na razboritost i da usne tvoje budu oprezne znanje. 5:3 Jer usne tuđinke kapaju kao saće, a usta su joj glađe od ulja: 5:4 Ali kraj joj je gorak kao pelin, oštar kao dvosjekli mač. 5:5 Noge njezine silaze u smrt; njezini koraci hvataju pakao. 5:6 Da ne bi razmišljao o stazi života, njeni su putovi pokretljivi, to ne možeš ih znati. 5:7 Slušajte me sada, djeco, i ne odstupajte od riječi moja usta. 5:8 Udalji se od nje i ne približavaj se vratima njezine kuće. 5:9 Da ne daš čast svoju drugima i godine svoje okrutnima. 5:10 Da se stranci ne nasitiju tvojim bogatstvom; i trudovi tvoji neka budu u kuća stranca; 5:11 I tugovat ćeš na kraju, kad tvoje tijelo i tvoje tijelo budu istrošeni, 5:12 I reci: Kako sam mrzio pouku i srce mi je preziralo ukor! 5:13 I nisam poslušao glas svojih učitelja, niti sam prignuo uho svoje k oni koji su me uputili! 5:14 Bio sam skoro u svom zlu usred skupštine i zbora. 5:15 Pij vodu iz svoga bunara i vodu tekuću iz svoga vlastiti bunar. 5:16 Neka se rasprše tvoji izvori i rijeke vode u zemlji ulice. 5:17 Neka budu samo tvoji, a ne tuđi s tobom. 5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom mladosti svoje. 5:19 Neka bude kao košuta ljupka i draga srna; neka njezine grudi zadovolje tebe u svako doba; i budi uvijek opčinjen njezinom ljubavlju. 5:20 A zašto bi ti, sine moj, bio zanesen tuđinkom i zagrlio se njedra stranca? 5:21 Jer Jahvi su pred očima putovi ljudski i on promišlja sve njegove aktivnosti. 5:22 Vlastita će bezakonja uhvatiti bezbožnika i on će biti zadržan uzicama svojih grijeha. 5:23 Umrijet će bez pouke; i u veličini svoje ludosti on zalutat će.