Brojke 14:1 Sva zajednica podiže glas i povika; i ljudi su plakali te noći. 14:2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i Arona. a cijela im zajednica reče: Da li je Bog da smo umrli u zemljo egipatska! ili bi Bože umrli u ovoj pustinji! 14:3 I zašto nas je Jahve doveo u ovu zemlju da propadnemo mač, da naše žene i naša djeca budu plijen? da nije bilo bolje da se vratimo u Egipat? 14:4 Rekoše jedan drugome: Postavimo zapovjednika i vratimo se u Egipat. 14:5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom džemat sinova Izraelovih. 14:6 Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili iz oni koji su pretraživali zemlju, razderu svoje haljine: 14:7 I rekoše svoj četi sinova Izraelovih: Zemlja, kroz koju smo prošli da je pretražimo, izuzetno je dobro zemljište. 14:8 Ako smo mi dragi Jahvi, dovest će nas u ovu zemlju i daj nam ga; zemlju kojom teče med i mlijeko. 14:9 Samo se ne bunite protiv Jahve i ne bojte se naroda Njegovoga zemljište; jer oni su kruh za nas: obrana im je odstupila, i Jahve je s nama: ne bojte ih se. 14:10 Ali sva je zajednica rekla da ih kamenuju. I slava od Jahve se pojavio u šatoru sastanka pred svima sinovi Izraelovi. 14:11 Tada Jahve reče Mojsiju: "Dokle će me ovaj narod ljutiti?" i koliko će proći dok mi ne povjeruju, za sve znakove koje imam pokazao među njima? 14:12 Udarit ću ih kugom i razbaštiniti ih, i hoće učiniti od tebe veći narod i moćniji od njih. 14:13 Mojsije reče Jahvi: "Tada će to čuti Egipćani (jer ti si izveo ovaj narod u svojoj moći iz njegove sredine;) 14:14 I ispričat će to stanovnicima ove zemlje jer jesu čuo da si ti Jahve među ovim narodom, da si ti Jahve viđen licem suočiti i da oblak tvoj stoji nad njima i da ideš pred njima, danju u stupu od oblaka i u stupu od vatre noću. 14:15 Sad ako pobiješ sav ovaj narod kao jednog čovjeka, onda sve narode koji su čuli slavu o tebi govorit će: 14:16 Jer Jahve nije mogao uvesti ovaj narod u zemlju koja zakleo im se, zato ih je pobio u pustinji. 14:17 A sada, preklinjem te, neka moć mog GOSPODA bude velika, prema ti si govorio, rekavši, 14:18 Jahve je dugotrpljiv i milosrdan, oprašta bezakonje i prijestup, a nipošto ne oslobađanje krivca, posjećivanje bezakonje očeva na djeci do trećeg i četvrtog generacija. 14:19 Oprosti, molim te, nepravdu ovog naroda prema veliko milosrđe tvoje, i kao što si oprostio ovom narodu, od Egipat čak i do sada. 14:20 A Jahve reče: "Oprostio sam po tvojoj riječi." 14:21 Ali kako sam ja živ, sva će zemlja biti ispunjena slavom GOSPODIN. 14:22 Jer svi oni ljudi koji su vidjeli moju slavu i moja čudesa koja sam ja učinio u Egiptu iu pustinji, i iskušali su me sada ova desetorica puta i nisu poslušali glas moj; 14:23 Neće vidjeti zemlje za koju sam se zakleo njihovim očevima, niti će vidjeti tko od onih koji su me izazivali. 14:24 Ali moj sluga Kaleb, jer je imao drugog duha sa sobom, i ima potpuno me slijedio, njega ću dovesti u zemlju u koju je otišao; i njegovo potomstvo će ga posjedovati. 14:25 (Sada su Amalečani i Kanaanci živjeli u dolini.) Sutra obrati te i odvedi te u pustinju putem Crvenoga mora. 14:26 Jahve reče Mojsiju i Aronu govoreći: 14:27 Dokle ću podnositi ovu zlu zajednicu, koja mrmlja protiv nje mi? Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih koje oni mrmljaj protiv mene. 14:28 Reci im: Živ sam ja, govori Jahve, kao što rekoste uši moje, tako ću i tebi: 14:29 Vaša će tijela pasti u ovoj pustinji; i svi koji su bili na broju od vas, prema vašem cijelom broju, od dvadeset godina i gore, koji su protiv mene mrmljali, 14:30 Sigurno nećete ući u zemlju za koju sam se zakleo nastani se u njemu osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue sin Nunov. 14:31 A vaše malene, za koje ste rekli da će biti plijen, njih ću dovesti i upoznat će zemlju koju ste prezirali. 14:32 Ali što se tiče vas, vaša će tijela pasti u ovoj pustinji. 14:33 Tvoja će djeca četrdeset godina lutati po pustinji i rađati vaše bludništvo, dok vaša strvina ne budu uništena u pustinji. 14:34 Po broju dana u kojima ste pretraživali zemlju, četrdeset dana, svaki dan u godini, snosite svoje bezakonje, čak četrdeset godina, i znat ćete moje kršenje obećanja. 14:35 Ja, Jahve, rekoh: učinit ću to svemu ovome zlu zajednica, koja se okupila protiv mene: u ovoj pustinji oni će biti uništeni, i ondje će umrijeti. 14:36 I ljudi koje je Mojsije poslao da istraže zemlju koji su se vratili i napravili sva zajednica da mrmlja protiv njega, iznoseći klevetu na zemlji, 14:37 Čak su i oni ljudi koji su donosili zle vijesti po zemlji umrli kuga pred Jahvom. 14:38 Ali Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili iz ljudi koji su otišli da pretraže zemlju, živjeli su i dalje. 14:39 Mojsije priopći ove riječi svim sinovima Izraelovim ljudi su jako tugovali. 14:40 Ujutro rano ustadoše i popeše se na vrh planinu, govoreći: Evo, ovdje smo i poći ćemo na mjesto što je Jahve obećao: jer smo sagriješili. 14:41 Mojsije reče: "Zašto sada kršite zapovijed GOSPODAR? ali neće uspjeti. 14:42 Ne idite gore, jer Jahve nije među vama; da ne budete prije udareni tvoji neprijatelji. 14:43 Jer su Amalečani i Kanaanci pred vama, a vi ćete padite od mača jer ste se odvratili od Jahve Jahve neće biti s tobom. 14:44 Ali oni se usudio popeti se na vrh brda: ipak Kovčeg Savez Jahvin i Mojsije nisu izašli iz tabora. 14:45 Tada su sišli Amalečani i Kanaanci koji su živjeli u brdo, udari ih i zbuni ih sve do Horme.