Brojke
14:1 Sva zajednica podiže glas i povika; i
ljudi su plakali te noći.
14:2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i Arona.
a cijela im zajednica reče: Da li je Bog da smo umrli u
zemljo egipatska! ili bi Bože umrli u ovoj pustinji!
14:3 I zašto nas je Jahve doveo u ovu zemlju da propadnemo
mač, da naše žene i naša djeca budu plijen? da nije bilo
bolje da se vratimo u Egipat?
14:4 Rekoše jedan drugome: Postavimo zapovjednika i vratimo se
u Egipat.
14:5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom
džemat sinova Izraelovih.
14:6 Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili iz
oni koji su pretraživali zemlju, razderu svoje haljine:
14:7 I rekoše svoj četi sinova Izraelovih:
Zemlja, kroz koju smo prošli da je pretražimo, izuzetno je dobro
zemljište.
14:8 Ako smo mi dragi Jahvi, dovest će nas u ovu zemlju i
daj nam ga; zemlju kojom teče med i mlijeko.
14:9 Samo se ne bunite protiv Jahve i ne bojte se naroda Njegovoga
zemljište; jer oni su kruh za nas: obrana im je odstupila,
i Jahve je s nama: ne bojte ih se.
14:10 Ali sva je zajednica rekla da ih kamenuju. I slava od
Jahve se pojavio u šatoru sastanka pred svima
sinovi Izraelovi.
14:11 Tada Jahve reče Mojsiju: "Dokle će me ovaj narod ljutiti?" i
koliko će proći dok mi ne povjeruju, za sve znakove koje imam
pokazao među njima?
14:12 Udarit ću ih kugom i razbaštiniti ih, i hoće
učiniti od tebe veći narod i moćniji od njih.
14:13 Mojsije reče Jahvi: "Tada će to čuti Egipćani (jer
ti si izveo ovaj narod u svojoj moći iz njegove sredine;)
14:14 I ispričat će to stanovnicima ove zemlje jer jesu
čuo da si ti Jahve među ovim narodom, da si ti Jahve viđen licem
suočiti i da oblak tvoj stoji nad njima i da ideš
pred njima, danju u stupu od oblaka i u stupu od vatre
noću.
14:15 Sad ako pobiješ sav ovaj narod kao jednog čovjeka, onda sve narode
koji su čuli slavu o tebi govorit će:
14:16 Jer Jahve nije mogao uvesti ovaj narod u zemlju koja
zakleo im se, zato ih je pobio u pustinji.
14:17 A sada, preklinjem te, neka moć mog GOSPODA bude velika, prema
ti si govorio, rekavši,
14:18 Jahve je dugotrpljiv i milosrdan, oprašta bezakonje i
prijestup, a nipošto ne oslobađanje krivca, posjećivanje
bezakonje očeva na djeci do trećeg i četvrtog
generacija.
14:19 Oprosti, molim te, nepravdu ovog naroda prema
veliko milosrđe tvoje, i kao što si oprostio ovom narodu, od
Egipat čak i do sada.
14:20 A Jahve reče: "Oprostio sam po tvojoj riječi."
14:21 Ali kako sam ja živ, sva će zemlja biti ispunjena slavom
GOSPODIN.
14:22 Jer svi oni ljudi koji su vidjeli moju slavu i moja čudesa koja sam ja
učinio u Egiptu iu pustinji, i iskušali su me sada ova desetorica
puta i nisu poslušali glas moj;
14:23 Neće vidjeti zemlje za koju sam se zakleo njihovim očevima,
niti će vidjeti tko od onih koji su me izazivali.
14:24 Ali moj sluga Kaleb, jer je imao drugog duha sa sobom, i ima
potpuno me slijedio, njega ću dovesti u zemlju u koju je otišao; i
njegovo potomstvo će ga posjedovati.
14:25 (Sada su Amalečani i Kanaanci živjeli u dolini.) Sutra
obrati te i odvedi te u pustinju putem Crvenoga mora.
14:26 Jahve reče Mojsiju i Aronu govoreći:
14:27 Dokle ću podnositi ovu zlu zajednicu, koja mrmlja protiv nje
mi? Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih koje oni
mrmljaj protiv mene.
14:28 Reci im: Živ sam ja, govori Jahve, kao što rekoste
uši moje, tako ću i tebi:
14:29 Vaša će tijela pasti u ovoj pustinji; i svi koji su bili na broju
od vas, prema vašem cijelom broju, od dvadeset godina i
gore, koji su protiv mene mrmljali,
14:30 Sigurno nećete ući u zemlju za koju sam se zakleo
nastani se u njemu osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue
sin Nunov.
14:31 A vaše malene, za koje ste rekli da će biti plijen, njih ću dovesti
i upoznat će zemlju koju ste prezirali.
14:32 Ali što se tiče vas, vaša će tijela pasti u ovoj pustinji.
14:33 Tvoja će djeca četrdeset godina lutati po pustinji i rađati
vaše bludništvo, dok vaša strvina ne budu uništena u pustinji.
14:34 Po broju dana u kojima ste pretraživali zemlju, četrdeset
dana, svaki dan u godini, snosite svoje bezakonje, čak četrdeset
godina, i znat ćete moje kršenje obećanja.
14:35 Ja, Jahve, rekoh: učinit ću to svemu ovome zlu
zajednica, koja se okupila protiv mene: u ovoj pustinji
oni će biti uništeni, i ondje će umrijeti.
14:36 I ljudi koje je Mojsije poslao da istraže zemlju koji su se vratili i napravili
sva zajednica da mrmlja protiv njega, iznoseći klevetu
na zemlji,
14:37 Čak su i oni ljudi koji su donosili zle vijesti po zemlji umrli
kuga pred Jahvom.
14:38 Ali Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili iz
ljudi koji su otišli da pretraže zemlju, živjeli su i dalje.
14:39 Mojsije priopći ove riječi svim sinovima Izraelovim
ljudi su jako tugovali.
14:40 Ujutro rano ustadoše i popeše se na vrh
planinu, govoreći: Evo, ovdje smo i poći ćemo na mjesto
što je Jahve obećao: jer smo sagriješili.
14:41 Mojsije reče: "Zašto sada kršite zapovijed
GOSPODAR? ali neće uspjeti.
14:42 Ne idite gore, jer Jahve nije među vama; da ne budete prije udareni
tvoji neprijatelji.
14:43 Jer su Amalečani i Kanaanci pred vama, a vi ćete
padite od mača jer ste se odvratili od Jahve
Jahve neće biti s tobom.
14:44 Ali oni se usudio popeti se na vrh brda: ipak Kovčeg
Savez Jahvin i Mojsije nisu izašli iz tabora.
14:45 Tada su sišli Amalečani i Kanaanci koji su živjeli u
brdo, udari ih i zbuni ih sve do Horme.