Brojke 11:1 Kad se narod bunio, to se nije svidjelo Jahvi čuo to; i njegov se gnjev rasplamsa; a vatra Jahvina gorjela među njima, i uništio one koji su bili u krajnjim dijelovima kamp. 11:2 Narod zavapi Mojsiju; i kad se Mojsije molio GOSPODU, vatra je ugašena. 11:3 I prozva to mjesto Tabera jer je vatra GOSPOD je spalio među njima. 11:4 I mješovito mnoštvo što je bilo među njima pade u požudu sinovi Izraelovi također su opet plakali i govorili: Tko će nam dati mesa? jesti? 11:5 Sjećamo se ribe koju smo slobodno jeli u Egiptu; krastavci, i dinje, i poriluk, i luk, i češnjak: 11:6 Ali sada je naša duša isušena: nema ništa osim ovoga mana, pred našim očima. 11:7 Mana je bila kao korijanderovo sjeme, a boja joj je bila kao boja bdelijuma. 11:8 I ljudi su obilazili, skupljali ga i mljeli u mlinovima, ili tukli ga u mužaru, pekli u tavama i od njega pravili kolače: i okus mu je bio kao okus svježeg ulja. 11:9 Kad je noću rosa pala na tabor, pala je i mana to. 11:10 Tada je Mojsije čuo kako ljudi plaču u svojim obiteljima, svaki muškarac vrata šatora njegova, i gnjev se Jahvin silno rasplamsa; Mojsije je također bio nezadovoljan. 11:11 Tada Mojsije reče Jahvi: "Zašto si mučio svog slugu?" i zašto nisam našao milosti u tvojim očima, da polažeš teret svih ovih ljudi na meni? 11:12 Jesam li ja začeo sav ovaj narod? jesam li ih ja rodio, da si ti trebao bi mi reći: Nosi ih u svojim grudima, kao otac dojilja nosi dojenče u zemlju za koju si im se zakleo očevi? 11:13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu? jer oni plaču meni govoreći: Daj nam mesa da jedemo. 11:14 Ne mogu sama nositi sav ovaj narod, jer je preteško za mi. 11:15 I ako tako postupiš sa mnom, ubij me, molim te, odmah, ako našao milost u tvojim očima; i neka ne vidim svoju bijedu. 11:16 Tada Jahve reče Mojsiju: Skupi mi sedamdeset ljudi od starješina Izraela, za koje znaš da su starješine naroda, i časnici nad njima; i odvedi ih u šator zajednicu, da mogu ondje stajati s tobom. 11:17 Sići ću i ondje s tobom razgovarati i uzet ću nešto od toga duh koji je na tebi i stavit će ga na njih; i oni će nosi breme naroda sa sobom, da ga ne nosiš sam sama. 11:18 A ti reci narodu: Posvetite se protiv sutrašnjeg dana i jest ćete meso, jer ste plakali u ušima Jahvinim govoreći: Tko će nam dati mesa za jelo? jer nam je bilo dobro u Egiptu: zato će vam Jahve dati mesa i jest ćete. 11:19 Ne jedite ni jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; 11:20 Ali i cijeli mjesec, dok vam ne izađe na nosnice, i bude mrski vam: jer ste prezreli GOSPODA koji jest među vama i plakali smo pred njim govoreći: Zašto smo izašli iz Egipat? 11:21 Mojsije reče: "Naroda među kojima sam ja ima šest stotina tisuća." lakaji; a ti si rekao, dat ću im mesa da mogu jesti a cijeli mjesec. 11:22 Treba li im poklati ovce i goveda da im bude dosta? ili hoće li im se skupiti sve ribe morske da ih bude dovoljno ih? 11:23 Jahve reče Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina kratka?" ti ćeš vidi sada hoće li ti se moja riječ ostvariti ili ne. 11:24 Mojsije iziđe i priopći narodu riječi Jahvine okupio sedamdeset ljudi od starješina naroda i postavio ih o tabernakulu. 11:25 Jahve siđe u oblaku, progovori s njim i uze dio duh koji bijaše na njemu i dade ga sedamdesetorici starješina dogodilo se da su, kad je duh počivao na njima, prorokovali, i nije prestao. 11:26 Ali u taboru ostadoše dvojica; jednomu bijaše ime Eldad i ime drugoga Medada: i duh počiva na njima; i oni su bili od onih koji su bili napisani, ali nisu izašli na šator: i prorokovali su u taboru. 11:27 I otrča mladić i javi Mojsiju: Eldad i Medad čine proricati u logoru. 11:28 Jošua, sin Nunov, Mojsijev sluga, jedan od njegovih mladića, odgovori i reče: Gospodaru Mojsije, zabrani im. 11:29 Mojsije mu reče: "Zavidiš li zbog mene?" da li bi Bog da sve Jahvin narod bili su proroci i da će Jahve staviti svoj duh na njih! 11:30 Mojsije ga odvede u tabor, on i izraelske starješine. 11:31 Digne se vjetar od Jahve i donese prepelice more, i pusti ih da padnu kraj tabora, kao da je ovo bio jedan dan hoda strani, i kao da je bio dan putovanja s druge strane, okolo tabor, i bio je visok dva lakta na licu zemlje. 11:32 I ljudi su ustajali cijeli taj dan, i cijelu tu noć, i sve sutradan, i skupljali su prepelice: tko je najmanje skupljao, skupljao je deset homera: i sve ih rašire za sebe unaokolo kamp. 11:33 I dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga sažvakali, raspali se gnjev Jahvin na narod i Jahve ga udari ljudi s vrlo velikom kugom. 11:34 I prozva ono mjesto Kibrothhattaavah: jer tamo pokopali su ljude koji su žudjeli. 11:35 Narod je krenuo iz Kibrothhattaave u Hazeroth; i boravište u Hazerothu.