Brojke
11:1 Kad se narod bunio, to se nije svidjelo Jahvi
čuo to; i njegov se gnjev rasplamsa; a vatra Jahvina gorjela
među njima, i uništio one koji su bili u krajnjim dijelovima
kamp.
11:2 Narod zavapi Mojsiju; i kad se Mojsije molio GOSPODU,
vatra je ugašena.
11:3 I prozva to mjesto Tabera jer je vatra
GOSPOD je spalio među njima.
11:4 I mješovito mnoštvo što je bilo među njima pade u požudu
sinovi Izraelovi također su opet plakali i govorili: Tko će nam dati mesa?
jesti?
11:5 Sjećamo se ribe koju smo slobodno jeli u Egiptu; krastavci,
i dinje, i poriluk, i luk, i češnjak:
11:6 Ali sada je naša duša isušena: nema ništa osim ovoga
mana, pred našim očima.
11:7 Mana je bila kao korijanderovo sjeme, a boja joj je bila kao
boja bdelijuma.
11:8 I ljudi su obilazili, skupljali ga i mljeli u mlinovima, ili
tukli ga u mužaru, pekli u tavama i od njega pravili kolače: i
okus mu je bio kao okus svježeg ulja.
11:9 Kad je noću rosa pala na tabor, pala je i mana
to.
11:10 Tada je Mojsije čuo kako ljudi plaču u svojim obiteljima, svaki muškarac
vrata šatora njegova, i gnjev se Jahvin silno rasplamsa;
Mojsije je također bio nezadovoljan.
11:11 Tada Mojsije reče Jahvi: "Zašto si mučio svog slugu?"
i zašto nisam našao milosti u tvojim očima, da polažeš
teret svih ovih ljudi na meni?
11:12 Jesam li ja začeo sav ovaj narod? jesam li ih ja rodio, da si ti
trebao bi mi reći: Nosi ih u svojim grudima, kao otac dojilja
nosi dojenče u zemlju za koju si im se zakleo
očevi?
11:13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu? jer oni plaču
meni govoreći: Daj nam mesa da jedemo.
11:14 Ne mogu sama nositi sav ovaj narod, jer je preteško za
mi.
11:15 I ako tako postupiš sa mnom, ubij me, molim te, odmah, ako
našao milost u tvojim očima; i neka ne vidim svoju bijedu.
11:16 Tada Jahve reče Mojsiju: Skupi mi sedamdeset ljudi od starješina
Izraela, za koje znaš da su starješine naroda, i
časnici nad njima; i odvedi ih u šator
zajednicu, da mogu ondje stajati s tobom.
11:17 Sići ću i ondje s tobom razgovarati i uzet ću nešto od toga
duh koji je na tebi i stavit će ga na njih; i oni će
nosi breme naroda sa sobom, da ga ne nosiš sam
sama.
11:18 A ti reci narodu: Posvetite se protiv sutrašnjeg dana i
jest ćete meso, jer ste plakali u ušima Jahvinim govoreći:
Tko će nam dati mesa za jelo? jer nam je bilo dobro u Egiptu:
zato će vam Jahve dati mesa i jest ćete.
11:19 Ne jedite ni jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana,
ni dvadeset dana;
11:20 Ali i cijeli mjesec, dok vam ne izađe na nosnice, i bude
mrski vam: jer ste prezreli GOSPODA koji jest
među vama i plakali smo pred njim govoreći: Zašto smo izašli iz
Egipat?
11:21 Mojsije reče: "Naroda među kojima sam ja ima šest stotina tisuća."
lakaji; a ti si rekao, dat ću im mesa da mogu jesti a
cijeli mjesec.
11:22 Treba li im poklati ovce i goveda da im bude dosta? ili
hoće li im se skupiti sve ribe morske da ih bude dovoljno
ih?
11:23 Jahve reče Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina kratka?" ti ćeš
vidi sada hoće li ti se moja riječ ostvariti ili ne.
11:24 Mojsije iziđe i priopći narodu riječi Jahvine
okupio sedamdeset ljudi od starješina naroda i postavio ih
o tabernakulu.
11:25 Jahve siđe u oblaku, progovori s njim i uze dio
duh koji bijaše na njemu i dade ga sedamdesetorici starješina
dogodilo se da su, kad je duh počivao na njima, prorokovali,
i nije prestao.
11:26 Ali u taboru ostadoše dvojica; jednomu bijaše ime
Eldad i ime drugoga Medada: i duh počiva na njima;
i oni su bili od onih koji su bili napisani, ali nisu izašli na
šator: i prorokovali su u taboru.
11:27 I otrča mladić i javi Mojsiju: Eldad i Medad čine
proricati u logoru.
11:28 Jošua, sin Nunov, Mojsijev sluga, jedan od njegovih mladića,
odgovori i reče: Gospodaru Mojsije, zabrani im.
11:29 Mojsije mu reče: "Zavidiš li zbog mene?" da li bi Bog da sve
Jahvin narod bili su proroci i da će Jahve staviti svoj duh
na njih!
11:30 Mojsije ga odvede u tabor, on i izraelske starješine.
11:31 Digne se vjetar od Jahve i donese prepelice
more, i pusti ih da padnu kraj tabora, kao da je ovo bio jedan dan hoda
strani, i kao da je bio dan putovanja s druge strane, okolo
tabor, i bio je visok dva lakta na licu zemlje.
11:32 I ljudi su ustajali cijeli taj dan, i cijelu tu noć, i sve
sutradan, i skupljali su prepelice: tko je najmanje skupljao, skupljao je
deset homera: i sve ih rašire za sebe unaokolo
kamp.
11:33 I dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga sažvakali,
raspali se gnjev Jahvin na narod i Jahve ga udari
ljudi s vrlo velikom kugom.
11:34 I prozva ono mjesto Kibrothhattaavah: jer tamo
pokopali su ljude koji su žudjeli.
11:35 Narod je krenuo iz Kibrothhattaave u Hazeroth; i boravište
u Hazerothu.