Nehemija
4:1 Ali kad je Sanbalat čuo da smo zidali zid,
razgnjevio se, silno se razgnjevio i rugao se Židovima.
4:2 I reče pred svojom braćom i vojskom Samarije: "Što?"
učiniti ovi nejaki Židovi? hoće li se učvrstiti? hoće li se žrtvovati?
hoće li završiti za jedan dan? hoće li oživjeti kamenje iz
gomile smeća koje se spaljuje?
4:3 A Amonac Tobija bijaše kraj njega i reče: "I ono što oni."
graditi, ako se lisica popne, srušit će čak i njihov kameni zid.
4:4 Čuj, Bože naš; jer smo prezreni: i okreni njihovu sramotu na njih
svoju glavu i daj ih za plijen u zemlji ropstva.
4:5 I ne pokrivajte bezakonja njihova, i neka se grijeh njihov ne izbriše
pred tobom: jer su te razdražili pred graditeljima.
4:6 Tako smo sagradili zid; i sav je zid bio spojen do polovice
od toga: jer ljudi su imali pameti raditi.
4:7 Ali dogodi se da kad Sanbalat, i Tobija, i Arapi,
i Amonci i Ashdodici čuli su da zidine jeruzalemske
su izmišljeni, a da su se kršenja počela zaustavljati, onda su
vrlo ljut,
4:8 I urotiše se svi zajedno da dođu i da se bore protiv njih
Jeruzalem, i ometati ga.
4:9 Ipak smo se pomolili Bogu svome i postavili stražu protiv
njih dan i noć, zbog njih.
4:10 Tada reče Juda: "Opada snaga nositelja tereta i
ima mnogo smeća; tako da nismo u stanju sagraditi zid.
4:11 A naši protivnici rekoše: Neće znati niti vidjeti dok mi ne dođemo
usred njih i pobij ih i prekini posao.
4:12 I dogodi se da kad dođu Židovi koji su živjeli u njihovoj blizini, oni
rekao nam je deset puta: Sa svih mjesta odakle ćete nam se vratiti
oni će biti na vama.
4:13 Zato sam postavio na niža mjesta iza zida, a na gornja
mjesta, čak sam i ljude natjerao za njihovim obiteljima mačevima,
njihova koplja i njihovi lukovi.
4:14 Pogledao sam, ustao i rekao plemićima i glavarima:
i ostalom narodu, Ne bojte ih se: sjetite se
GOSPODINE, koji si velik i strašan, i bori se za svoju braću, svoju
sinovi i vaše kćeri, vaše žene i vaše kuće.
4:15 I dogodi se, kad naši neprijatelji čuše da nam je to poznato,
a Bog je njihov naum poništio da smo sve vratili
uza zid, svatko svome poslu.
4:16 I dogodi se od tog vremena da polovica mojih slugu
sudjelovali u poslu, a druga polovica njih držala je oba koplja,
štitovi, lukovi i oklopi; a vladari su bili
iza sve kuće Judine.
4:17 Oni koji su gradili na zidu i oni koji su nosili terete, s njima
koji je natovaren, svaki s jednom svojom rukom upleten u posao, i
drugom rukom držao oružje.
4:18 Za graditelje, svatko je imao svoj mač pripasan uz bok, i tako
izgrađena. A onaj koji je zatrubio bio je kraj mene.
4:19 I rekao sam plemićima, i vladarima, i ostalima
ljudi, posao je velik i velik, a mi smo odvojeni zidom,
jedna daleko od druge.
4:20 Gdje dakle čujete glas trube, pribjegnite
onamo k nama: Bog naš borit će se za nas.
4:21 Tako smo radili na poslu, a polovica njih držala je koplja od
svitanje jutra dok se ne pojave zvijezde.
4:22 Isto tako u ono vrijeme rekoh narodu: neka svatko sa svojim
sluga prenoćište u Jeruzalemu, da noću mogu biti stražari
nas, i rada na dan.
4:23 Dakle, ni ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni stražari
koja me pratila, nitko od nas nije skinuo odjeću, osim svakoga
odložite ih na pranje.