Nehemija 4:1 Ali kad je Sanbalat čuo da smo zidali zid, razgnjevio se, silno se razgnjevio i rugao se Židovima. 4:2 I reče pred svojom braćom i vojskom Samarije: "Što?" učiniti ovi nejaki Židovi? hoće li se učvrstiti? hoće li se žrtvovati? hoće li završiti za jedan dan? hoće li oživjeti kamenje iz gomile smeća koje se spaljuje? 4:3 A Amonac Tobija bijaše kraj njega i reče: "I ono što oni." graditi, ako se lisica popne, srušit će čak i njihov kameni zid. 4:4 Čuj, Bože naš; jer smo prezreni: i okreni njihovu sramotu na njih svoju glavu i daj ih za plijen u zemlji ropstva. 4:5 I ne pokrivajte bezakonja njihova, i neka se grijeh njihov ne izbriše pred tobom: jer su te razdražili pred graditeljima. 4:6 Tako smo sagradili zid; i sav je zid bio spojen do polovice od toga: jer ljudi su imali pameti raditi. 4:7 Ali dogodi se da kad Sanbalat, i Tobija, i Arapi, i Amonci i Ashdodici čuli su da zidine jeruzalemske su izmišljeni, a da su se kršenja počela zaustavljati, onda su vrlo ljut, 4:8 I urotiše se svi zajedno da dođu i da se bore protiv njih Jeruzalem, i ometati ga. 4:9 Ipak smo se pomolili Bogu svome i postavili stražu protiv njih dan i noć, zbog njih. 4:10 Tada reče Juda: "Opada snaga nositelja tereta i ima mnogo smeća; tako da nismo u stanju sagraditi zid. 4:11 A naši protivnici rekoše: Neće znati niti vidjeti dok mi ne dođemo usred njih i pobij ih i prekini posao. 4:12 I dogodi se da kad dođu Židovi koji su živjeli u njihovoj blizini, oni rekao nam je deset puta: Sa svih mjesta odakle ćete nam se vratiti oni će biti na vama. 4:13 Zato sam postavio na niža mjesta iza zida, a na gornja mjesta, čak sam i ljude natjerao za njihovim obiteljima mačevima, njihova koplja i njihovi lukovi. 4:14 Pogledao sam, ustao i rekao plemićima i glavarima: i ostalom narodu, Ne bojte ih se: sjetite se GOSPODINE, koji si velik i strašan, i bori se za svoju braću, svoju sinovi i vaše kćeri, vaše žene i vaše kuće. 4:15 I dogodi se, kad naši neprijatelji čuše da nam je to poznato, a Bog je njihov naum poništio da smo sve vratili uza zid, svatko svome poslu. 4:16 I dogodi se od tog vremena da polovica mojih slugu sudjelovali u poslu, a druga polovica njih držala je oba koplja, štitovi, lukovi i oklopi; a vladari su bili iza sve kuće Judine. 4:17 Oni koji su gradili na zidu i oni koji su nosili terete, s njima koji je natovaren, svaki s jednom svojom rukom upleten u posao, i drugom rukom držao oružje. 4:18 Za graditelje, svatko je imao svoj mač pripasan uz bok, i tako izgrađena. A onaj koji je zatrubio bio je kraj mene. 4:19 I rekao sam plemićima, i vladarima, i ostalima ljudi, posao je velik i velik, a mi smo odvojeni zidom, jedna daleko od druge. 4:20 Gdje dakle čujete glas trube, pribjegnite onamo k nama: Bog naš borit će se za nas. 4:21 Tako smo radili na poslu, a polovica njih držala je koplja od svitanje jutra dok se ne pojave zvijezde. 4:22 Isto tako u ono vrijeme rekoh narodu: neka svatko sa svojim sluga prenoćište u Jeruzalemu, da noću mogu biti stražari nas, i rada na dan. 4:23 Dakle, ni ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni stražari koja me pratila, nitko od nas nije skinuo odjeću, osim svakoga odložite ih na pranje.