Nehemija 1:1 Riječi Nehemije, sina Hahalijina. I dogodilo se u mjeseca Chisleua, dvadesete godine, dok sam bio u palači Shushan, 1:2 Došao je Hanani, jedan od moje braće, on i neki ljudi iz Judeje; i Pitao sam ih o Židovima koji su pobjegli, koji su ostali sužanjstva i glede Jeruzalema. 1:3 I rekoše mi: Ostatak koji je ostao od tamošnjeg sužanjstva u pokrajini su u velikoj nevolji i prijekoru: zid od I Jeruzalem je razoren, i vrata su mu spaljena vatra. 1:4 Kad sam čuo ove riječi, sjeo sam i zaplakao, i tugovao je određene dane, postio i molio se pred Bogom nebo, 1:5 I reče: "Molim te, Jahve, Bože neba, veliki i strašni Bog, koji čuva Savez i milosrđe onima koji ga ljube i čuvaju njegove zapovijedi: 1:6 Neka ti sada uho bude pozorno, a oči tvoje otvorene da možeš usliši molitvu sluge svoga, koju molim pred tobom sada, dan i noć, za sinove Izraelove sluge tvoje, i ispovjedi grijehe sinovi Izraelovi, kojima smo ti zgriješili: i ja i moji sagriješila je očeva kuća. 1:7 Postupili smo vrlo pokvareno prema tebi i nismo ga održali zapovijedi, ni odredbe, ni presude, koje ti zapovjedi Mojsije sluzi svome. 1:8 Sjeti se, molim te, riječi koju si zapovjedio svome sluzi Mojsije, govoreći: Ako budete griješili, raspršit ću vas među sve nacije: 1:9 Ali ako se obratite k meni i držite moje zapovijedi i vršite ih; iako bilo vas je izbačenih do najudaljenijeg dijela neba, ipak hoću li ih skupiti odande i dovesti ih na mjesto koje Odabrao sam tamo postaviti svoje ime. 1:10 Ovo su tvoje sluge i tvoj narod, koje si otkupio tvojom velikom moći i tvojom snažnom rukom. 1:11 Jahve, molim te, neka sada tvoje uho bude pozorno na molitvu sluga tvoj, i na molitvu slugu tvojih, koji se žele bojati tvojih ime: i uspije, molim te, tvoj sluga danas, i daj mu milost u očima ovog čovjeka. Jer ja sam bio kraljev peharnik.