Nehemija
1:1 Riječi Nehemije, sina Hahalijina. I dogodilo se u
mjeseca Chisleua, dvadesete godine, dok sam bio u palači Shushan,
1:2 Došao je Hanani, jedan od moje braće, on i neki ljudi iz Judeje; i
Pitao sam ih o Židovima koji su pobjegli, koji su ostali
sužanjstva i glede Jeruzalema.
1:3 I rekoše mi: Ostatak koji je ostao od tamošnjeg sužanjstva
u pokrajini su u velikoj nevolji i prijekoru: zid od
I Jeruzalem je razoren, i vrata su mu spaljena
vatra.
1:4 Kad sam čuo ove riječi, sjeo sam i zaplakao,
i tugovao je određene dane, postio i molio se pred Bogom
nebo,
1:5 I reče: "Molim te, Jahve, Bože neba, veliki i strašni
Bog, koji čuva Savez i milosrđe onima koji ga ljube i čuvaju
njegove zapovijedi:
1:6 Neka ti sada uho bude pozorno, a oči tvoje otvorene da možeš
usliši molitvu sluge svoga, koju molim pred tobom sada, dan i
noć, za sinove Izraelove sluge tvoje, i ispovjedi grijehe
sinovi Izraelovi, kojima smo ti zgriješili: i ja i moji
sagriješila je očeva kuća.
1:7 Postupili smo vrlo pokvareno prema tebi i nismo ga održali
zapovijedi, ni odredbe, ni presude, koje ti
zapovjedi Mojsije sluzi svome.
1:8 Sjeti se, molim te, riječi koju si zapovjedio svome sluzi
Mojsije, govoreći: Ako budete griješili, raspršit ću vas među sve
nacije:
1:9 Ali ako se obratite k meni i držite moje zapovijedi i vršite ih; iako
bilo vas je izbačenih do najudaljenijeg dijela neba, ipak
hoću li ih skupiti odande i dovesti ih na mjesto koje
Odabrao sam tamo postaviti svoje ime.
1:10 Ovo su tvoje sluge i tvoj narod, koje si otkupio
tvojom velikom moći i tvojom snažnom rukom.
1:11 Jahve, molim te, neka sada tvoje uho bude pozorno na molitvu
sluga tvoj, i na molitvu slugu tvojih, koji se žele bojati tvojih
ime: i uspije, molim te, tvoj sluga danas, i daj mu
milost u očima ovog čovjeka. Jer ja sam bio kraljev peharnik.