Matej
20:1 Jer kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji je domaćin,
koji je rano ujutro izašao da unajmi radnike u njegov vinograd.
20:2 I kad se dogovori s radnicima za novčić na dan, posla
u svoj vinograd.
20:3 I iziđe oko treće ure i ugleda druge gdje besposleni stoje
tržnica,
20:4 I reče im; Idite i vi u vinograd i što god je
pravo ću ti dati. I otišli su svojim putem.
20:5 Opet iziđe oko šeste i devete ure i učini isto.
20:6 Oko jedanaestog sata iziđe i nađe druge gdje besposleni stoje,
i reče im: Što stojite ovdje povazdan besposleni?
20:7 Oni mu rekoše: "Nitko nas nije unajmio." On im reče: Idite
i vi u vinograd; i što je pravo, to ćete učiniti
primiti.
20:8 Kad je pala večer, reče gospodar vinograda svom upravitelju:
Pozovite radnike i dajte im plaću, počevši od posljednjeg
do prvoga.
20:9 I kad dođoše oni koji su bili unajmljeni oko jedanaest sati, oni
svaki je čovjek dobio novčić.
20:10 Ali kad prvi dođoše, misliše da su trebali primiti
više; i oni su isto tako dobili svaki novčić.
20:11 Kad to primiše, stadoše mrmljati na dobročinitelja
kuća,
20:12 govoreći: Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a ti si ih učinio
jednaki nama, koji smo podnijeli teret i žegu dana.
20:13 A on odgovori jednome od njih i reče: prijatelju, ne činim ti ništa krivo;
ne slažeš li se sa mnom ni za peni?
20:14 Uzmi ono što je tvoje i idi svojim putem: ja ću dati ovome posljednjem, kao
prema tebi.
20:15 Nije li mi dopušteno činiti što hoću sa svojima? Je li tvoje oko
zao, jer sam dobar?
20:16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji;
malo odabranih.
20:17 A Isus, popevši se u Jeruzalem, rastavi dvanaestoricu učenika
put, i rekao im,
20:18 Evo, uzlazimo u Jeruzalem; i Sin čovječji bit će mu izdan
glavarima svećeničkim i pismoznancima, i oni će ga osuditi na
smrt,
20:19 I predat će ga neznabošcima na ruganje i bičevanje i
raspni ga: i treći će dan uskrsnuti.
20:20 Tada pristupi k njemu majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima,
obožavajući ga i želeći određenu stvar od njega.
20:21 A on joj reče: "Što hoćeš?" Ona mu reče: Dopusti
ova dva moja sina mogu sjediti, jedan tebi s desne strane, a drugi s tebe
lijevo, u tvom kraljevstvu.
20:22 Ali Isus odgovori i reče: Ne znate što ištete. Možete li
piti čašu koju ću ja piti i krstiti se njome
krštenje kojim sam ja kršten? Oni mu rekoše: Možemo.
20:23 I reče im: Pit ćete moju čašu i krstiti se
krštenjem kojim sam ja kršten: ali sjediti mi zdesna,
i s moje lijeve strane, nije moje da dajem, nego će se dati njima za
kojega je pripremio Otac moj.
20:24 Kad to čuše desetorica, razgnjeviše se na njih
dva brata.
20:25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče: "Znate da su knezovi
pogani vladaju nad njima, i oni koji su veliki
vrši vlast nad njima.
20:26 Ali među vama neka ne bude tako: nego tko hoće među vama biti veći,
neka vam bude ministar;
20:27 Tko hoće među vama biti prvi, neka vam bude sluga.
20:28 Kao što Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi,
i dati život svoj kao otkupninu za mnoge.
20:29 Kad su polazili iz Jerihona, za njim je slijedilo veliko mnoštvo.
20:30 I gle, dva slijepca sjede kraj puta i čuše to
Prođe Isus, povika govoreći: Smiluj nam se, Gospodine, sine
od Davida.
20:31 Mnoštvo ih je prekoravalo da šute.
ali su još više vikali govoreći: Smiluj nam se, Gospodine, sine
David.
20:32 A Isus stade, pozva ih i reče: Što hoćete da ja
učiniti za vas?
20:33 Rekoše mu: Gospodine, da nam se otvore oči.
20:34 Isus im se sažali pa se dotače njihovih očiju i odmah
oči im progledaše i pođoše za njim.