Matej 20:1 Jer kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji je domaćin, koji je rano ujutro izašao da unajmi radnike u njegov vinograd. 20:2 I kad se dogovori s radnicima za novčić na dan, posla u svoj vinograd. 20:3 I iziđe oko treće ure i ugleda druge gdje besposleni stoje tržnica, 20:4 I reče im; Idite i vi u vinograd i što god je pravo ću ti dati. I otišli su svojim putem. 20:5 Opet iziđe oko šeste i devete ure i učini isto. 20:6 Oko jedanaestog sata iziđe i nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im: Što stojite ovdje povazdan besposleni? 20:7 Oni mu rekoše: "Nitko nas nije unajmio." On im reče: Idite i vi u vinograd; i što je pravo, to ćete učiniti primiti. 20:8 Kad je pala večer, reče gospodar vinograda svom upravitelju: Pozovite radnike i dajte im plaću, počevši od posljednjeg do prvoga. 20:9 I kad dođoše oni koji su bili unajmljeni oko jedanaest sati, oni svaki je čovjek dobio novčić. 20:10 Ali kad prvi dođoše, misliše da su trebali primiti više; i oni su isto tako dobili svaki novčić. 20:11 Kad to primiše, stadoše mrmljati na dobročinitelja kuća, 20:12 govoreći: Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a ti si ih učinio jednaki nama, koji smo podnijeli teret i žegu dana. 20:13 A on odgovori jednome od njih i reče: prijatelju, ne činim ti ništa krivo; ne slažeš li se sa mnom ni za peni? 20:14 Uzmi ono što je tvoje i idi svojim putem: ja ću dati ovome posljednjem, kao prema tebi. 20:15 Nije li mi dopušteno činiti što hoću sa svojima? Je li tvoje oko zao, jer sam dobar? 20:16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; malo odabranih. 20:17 A Isus, popevši se u Jeruzalem, rastavi dvanaestoricu učenika put, i rekao im, 20:18 Evo, uzlazimo u Jeruzalem; i Sin čovječji bit će mu izdan glavarima svećeničkim i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt, 20:19 I predat će ga neznabošcima na ruganje i bičevanje i raspni ga: i treći će dan uskrsnuti. 20:20 Tada pristupi k njemu majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima, obožavajući ga i želeći određenu stvar od njega. 20:21 A on joj reče: "Što hoćeš?" Ona mu reče: Dopusti ova dva moja sina mogu sjediti, jedan tebi s desne strane, a drugi s tebe lijevo, u tvom kraljevstvu. 20:22 Ali Isus odgovori i reče: Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i krstiti se njome krštenje kojim sam ja kršten? Oni mu rekoše: Možemo. 20:23 I reče im: Pit ćete moju čašu i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten: ali sjediti mi zdesna, i s moje lijeve strane, nije moje da dajem, nego će se dati njima za kojega je pripremio Otac moj. 20:24 Kad to čuše desetorica, razgnjeviše se na njih dva brata. 20:25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče: "Znate da su knezovi pogani vladaju nad njima, i oni koji su veliki vrši vlast nad njima. 20:26 Ali među vama neka ne bude tako: nego tko hoće među vama biti veći, neka vam bude ministar; 20:27 Tko hoće među vama biti prvi, neka vam bude sluga. 20:28 Kao što Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi, i dati život svoj kao otkupninu za mnoge. 20:29 Kad su polazili iz Jerihona, za njim je slijedilo veliko mnoštvo. 20:30 I gle, dva slijepca sjede kraj puta i čuše to Prođe Isus, povika govoreći: Smiluj nam se, Gospodine, sine od Davida. 20:31 Mnoštvo ih je prekoravalo da šute. ali su još više vikali govoreći: Smiluj nam se, Gospodine, sine David. 20:32 A Isus stade, pozva ih i reče: Što hoćete da ja učiniti za vas? 20:33 Rekoše mu: Gospodine, da nam se otvore oči. 20:34 Isus im se sažali pa se dotače njihovih očiju i odmah oči im progledaše i pođoše za njim.