Matej 14:1 U ono vrijeme ču Herod tetrarh za slavu Isusovu, 14:2 I reče svojim slugama: Ovo je Ivan Krstitelj; on je uskrsnuo iz mrtvi; i stoga se silna djela pokazuju u njemu. 14:3 Jer Herod bijaše uhvatio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu radi Herodijade, žene svoga brata Filipa. 14:4 Jer Ivan mu reče: "Nije ti dopušteno imati je." 14:5 I kad ga htjede pogubiti, poboja se naroda, jer su ga ubrajali u proroke. 14:6 Ali kad je bio Herodov rođendan, plesala je kći Herodijadina pred njima i ugodio Herodu. 14:7 Zatim joj on uz zakletvu obeća da će joj dati što god zatraži. 14:8 A ona, poučena od svoje majke, reče: "Daj mi Ivana!" Krstiteljeva glava u šaržeru. 14:9 Kralju je bilo žao, ali zbog zakletve i onih koji sjedila s njim za stolom, on je zapovjedio da joj se da. 14:10 I posla te odrubi Ivanu glavu u tamnici. 14:11 Njegovu glavu donesoše na tanjiru i dadoše je djevojci, a ona donijela majci. 14:12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo, pokopaše ga i odoše i rekao Isusu. 14:13 Kad je Isus to čuo, otputuje odande lađom u pustinju odvojeno: a kad su ljudi to čuli, pođoše za njim pješice izvan gradova. 14:14 Isus iziđe i ugleda silno mnoštvo i zadivi se samilosti prema njima i izliječio je njihove bolesne. 14:15 A kad je bila večer, pristupiše mu njegovi učenici govoreći: Ovo je a pustinjsko mjesto, a vrijeme je prošlo; otpraviti mnoštvo, to mogu ići u sela i kupovati sebi namirnice. 14:16 Ali Isus im reče: "Ne trebaju otići; dajte im vi jesti. 14:17 A oni mu rekoše: "Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe." 14:18 Reče: "Donesite mi ih ovamo." 14:19 I zapovjedi mnoštvu da sjedne na travu i uze pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo, blagoslovi, i prelomi i dade kruhove svojim učenicima, a učenici svojima mnoštvo. 14:20 I svi su jeli i nasitili se i skupljali komadiće da je ostalo dvanaest punih košara. 14:21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. 14:22 I odmah prisili Isus svoje učenike da uđu u lađu i ići pred njim na drugu stranu, dok on otpusti mnoštvo. 14:23 I otpustivši mnoštvo, pope se na goru odvojeno za molitvu: a kad je došla večer, on je bio ondje sam. 14:24 Ali lađa je sada bila usred mora, potresana valovima; vjetar je bio suprotan. 14:25 U četvrtu noćnu stražu Isus ode k njima hodajući more. 14:26 Kad ga učenici ugledaše gdje hoda po moru, prestrašiše se. govoreći: To je duh; i vikali su od straha. 14:27 Ali Isus im odmah progovori: "Hrabri budite! to je ja; ne boj se. 14:28 A Petar mu odgovori: "Gospodine, ako si ti, reci mi da dođem k tebi ti na vodi. 14:29 A on reče: Dođi. I kad je Petar sišao s lađe, on hodao po vodi, da ode do Isusa. 14:30 Ali kad vidje jak vjetar, uplaši se; i počevši umivaonik, zavapio je govoreći: Gospodine, spasi me. 14:31 Isus odmah pruži ruku, uhvati ga i reče njemu, malovjerni, zašto si posumnjao? 14:32 Kad uđoše u lađu, vjetar presta. 14:33 Tada pristupiše oni koji bijahu u lađi i pokloniše mu se govoreći: Od a istina ti si Sin Božji. 14:34 Prešavši, dođoše u zemlju Genezaret. 14:35 Kad su ljudi iz onoga mjesta saznali za njega, poslali su ga svu onu zemlju uokolo i dovedoše k njemu sve što bijaše bolestan; 14:36 I zamoliše ga da se samo dotaknu ruba njegove haljine onoliko koliko ih je dotaklo postalo je savršeno cijelim.