Matej
14:1 U ono vrijeme ču Herod tetrarh za slavu Isusovu,
14:2 I reče svojim slugama: Ovo je Ivan Krstitelj; on je uskrsnuo iz
mrtvi; i stoga se silna djela pokazuju u njemu.
14:3 Jer Herod bijaše uhvatio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu
radi Herodijade, žene svoga brata Filipa.
14:4 Jer Ivan mu reče: "Nije ti dopušteno imati je."
14:5 I kad ga htjede pogubiti, poboja se naroda,
jer su ga ubrajali u proroke.
14:6 Ali kad je bio Herodov rođendan, plesala je kći Herodijadina
pred njima i ugodio Herodu.
14:7 Zatim joj on uz zakletvu obeća da će joj dati što god zatraži.
14:8 A ona, poučena od svoje majke, reče: "Daj mi Ivana!"
Krstiteljeva glava u šaržeru.
14:9 Kralju je bilo žao, ali zbog zakletve i onih koji
sjedila s njim za stolom, on je zapovjedio da joj se da.
14:10 I posla te odrubi Ivanu glavu u tamnici.
14:11 Njegovu glavu donesoše na tanjiru i dadoše je djevojci, a ona
donijela majci.
14:12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo, pokopaše ga i odoše
i rekao Isusu.
14:13 Kad je Isus to čuo, otputuje odande lađom u pustinju
odvojeno: a kad su ljudi to čuli, pođoše za njim pješice
izvan gradova.
14:14 Isus iziđe i ugleda silno mnoštvo i zadivi se
samilosti prema njima i izliječio je njihove bolesne.
14:15 A kad je bila večer, pristupiše mu njegovi učenici govoreći: Ovo je a
pustinjsko mjesto, a vrijeme je prošlo; otpraviti mnoštvo, to
mogu ići u sela i kupovati sebi namirnice.
14:16 Ali Isus im reče: "Ne trebaju otići; dajte im vi jesti.
14:17 A oni mu rekoše: "Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe."
14:18 Reče: "Donesite mi ih ovamo."
14:19 I zapovjedi mnoštvu da sjedne na travu i uze
pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo, blagoslovi,
i prelomi i dade kruhove svojim učenicima, a učenici svojima
mnoštvo.
14:20 I svi su jeli i nasitili se i skupljali komadiće
da je ostalo dvanaest punih košara.
14:21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i
djece.
14:22 I odmah prisili Isus svoje učenike da uđu u lađu i
ići pred njim na drugu stranu, dok on otpusti mnoštvo.
14:23 I otpustivši mnoštvo, pope se na goru
odvojeno za molitvu: a kad je došla večer, on je bio ondje sam.
14:24 Ali lađa je sada bila usred mora, potresana valovima;
vjetar je bio suprotan.
14:25 U četvrtu noćnu stražu Isus ode k njima hodajući
more.
14:26 Kad ga učenici ugledaše gdje hoda po moru, prestrašiše se.
govoreći: To je duh; i vikali su od straha.
14:27 Ali Isus im odmah progovori: "Hrabri budite! to je
ja; ne boj se.
14:28 A Petar mu odgovori: "Gospodine, ako si ti, reci mi da dođem k tebi
ti na vodi.
14:29 A on reče: Dođi. I kad je Petar sišao s lađe, on
hodao po vodi, da ode do Isusa.
14:30 Ali kad vidje jak vjetar, uplaši se; i počevši
umivaonik, zavapio je govoreći: Gospodine, spasi me.
14:31 Isus odmah pruži ruku, uhvati ga i reče
njemu, malovjerni, zašto si posumnjao?
14:32 Kad uđoše u lađu, vjetar presta.
14:33 Tada pristupiše oni koji bijahu u lađi i pokloniše mu se govoreći: Od a
istina ti si Sin Božji.
14:34 Prešavši, dođoše u zemlju Genezaret.
14:35 Kad su ljudi iz onoga mjesta saznali za njega, poslali su ga
svu onu zemlju uokolo i dovedoše k njemu sve što bijaše
bolestan;
14:36 I zamoliše ga da se samo dotaknu ruba njegove haljine
onoliko koliko ih je dotaklo postalo je savršeno cijelim.