Matej
13:1 Isti dan iziđe Isus iz kuće i sjede kraj mora.
13:2 I skupilo se oko njega veliko mnoštvo, tako da je otišao
ušao u brod i sjeo; a sve je mnoštvo stajalo na obali.
13:3 I govorio im je mnogo u prispodobama, govoreći: Evo sijača
otišao sijati;
13:4 I kad je sijao, nešto je sjemena palo kraj puta, i ptice su došle
i proždirao ih:
13:5 Neka su pala na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; i
odmah su niknuli jer im zemlja nije bila duboka.
13:6 A kad sunce izađe, bijahu spržene; i jer nisu imali
korijen, osušili su se.
13:7 A neka padoše u trnje; i trnje je izniklo i ugušilo ga.
13:8 A druga su pala na dobru zemlju i donijela plod, neka i
stostruko, neki šezdesetostruki, neki tridesetostruki.
13:9 Tko ima uši da čuje, neka čuje!
13:10 I pristupiše učenici i rekoše mu: Zašto im govoriš
u parabolama?
13:11 On im odgovori: Jer vam je dano da znate
otajstva kraljevstva nebeskoga, ali im ono nije dano.
13:12 Jer tko ima, dat će mu se i više će imati
obilje: a tko nema, od njega će se čak i oduzeti
da on ima.
13:13 Zato im govorim u prispodobama: jer gledajući ne vide; i
slušajući ne čuju, niti razumiju.
13:14 I u njima se ispunjava Izaijino proročanstvo, koje kaže: Slušanjem
čut ćete i nećete razumjeti; i gledajući vidjet ćete, i
neće opaziti:
13:15 Jer otvrdjelo je srce ovoga naroda i otupjele su im uši
sluh, a oči su im zatvorili; ne bi li kad god trebali
vidjeti njihovim očima i čuti njihovim ušima, i treba razumjeti s
njihova srca, i trebaju se obratiti, i ja bih ih trebao iscijeliti.
13:16 Blago očima tvojim jer vide, i ušima tvojim jer čuju.
13:17 Jer zaista vam kažem, mnogi proroci i pravednici imaju
željeli vidjeti one stvari koje vi vidite, a niste ih vidjeli; i za
čujte što čujete, a niste čuli.
13:18 Čujte dakle prispodobu o sijaču.
13:19 Kad tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je,
tada dolazi Zli i odnosi ono što je posijano u njegovu
srce. Ovo je onaj koji je uz put primio sjeme.
13:20 Ali koji je zasijao u kamenito mjesto, to je onaj
sluša riječ i odmah je s radošću prima;
13:21 Ali nema korijena u sebi, nego traje neko vrijeme, do kada
nevolja ili progonstvo nastaju zbog Riječi, po malo on jest
uvrijeđen.
13:22 Zasijano u trnje je onaj koji sluša riječ;
i briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva guše
riječ, i on ostaje bez ploda.
13:23 A onaj koji je posijan u dobru zemlju je onaj koji sluša
riječ, i razumije je; koja također donosi plodove i donosi
naprijed, neki stostruko, neki šezdeset, neki trideset.
13:24 Drugu im prispodobu iznese govoreći: Kraljevstvo je nebesko
usporedio s čovjekom koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi.
13:25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posije kukolj među pšenicu, i
otišao svojim putem.
13:26 Ali kad je oštrica izrasla i donijela plod, tada se pojavila
kukolj također.
13:27 Tada pristupiše sluge domaćinove i rekoše mu: "Gospodine, jesi!"
ne siješ li dobro sjeme na svojoj njivi? odakle onda kukolj?
13:28 Reče im: Neprijatelj je to učinio. Sluge mu rekoše:
Hoćeš li onda da ih odemo skupiti?
13:29 Ali on reče: "Ne! da ne bi, skupljajući kukolj, i njega iščupali
pšenica s njima.
13:30 Neka jedno i drugo raste do žetve, a u vrijeme žetve I
reći će žeteocima: Skupite najprije kukolj i zavežite
skupi ih u snopove da ih spali, ali skupi pšenicu u moju žitnicu.
13:31 Drugu im prispodobu iznese govoreći: Kraljevstvo je nebesko
kao zrno gorušice koje je čovjek uzeo i posijao u svoje
polje:
13:32 Što je doduše najmanje od svih sjemenki: ali kad izraste,
najveći među biljem i postaje stablo, tako da ptice nebeske
dođite i prenoćite u granama njegovim.
13:33 Drugu im prispodobu kaza; Kraljevstvo nebesko je slično
kvasac, koji je žena uzela i sakrila u tri mjere brašna, do
cijela je uskisnula.
13:34 Sve ovo reče Isus mnoštvu u prispodobama; i bez
prispodobu im ne reče:
13:35 Da se ispuni što je rečeno po proroku: Ja
otvorit ću usta svoja u prispodobama; Izreći ću stvari koje su se čuvale
tajna od postanka svijeta.
13:36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću: i njegova
pristupiše mu učenici govoreći: Ispričaj nam prispodobu o
kukolj na polju.
13:37 On im odgovori: "Sijač dobrog sjemena je Sin."
od čovjeka;
13:38 Njiva je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva;
a kukolj su sinovi Zloga;
13:39 Neprijatelj koji ih je posijao je đavao; žetva je kraj
svijet; a žeteoci su anđeli.
13:40 Kao što se dakle kukolj skuplja i ognjem spaljuje; tako će i biti
biti na kraju ovoga svijeta.
13:41 Sin čovječji poslat će svoje anđele i oni će ih skupiti
njegovo kraljevstvo sve što sablazni i one koji čine bezakonje;
13:42 I bacit će ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i
škrgutanje zubima.
13:43 Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu svome
Otac. Tko ima uši da čuje, neka čuje.
13:44 Opet, kraljevstvo je nebesko kao blago skriveno u polju; the
koju čovjek kad je nađe, sakrije i od radosti ode i
proda sve što ima i kupi ono polje.
13:45 Opet, kraljevstvo je nebesko kao trgovac koji traži dobro
biseri:
13:46 On, kad nađe jedan dragocjeni biser, ode i sve to proda
imao je i kupio.
13:47 Opet, kraljevstvo je nebesko kao mreža koja je bačena u
more, i sabrano svake vrste:
13:48 Kad se napuni, izvukoše ga na obalu, sjedoše i skupiše
dobro u posude, a zlo baci.
13:49 Tako će biti i na kraju svijeta: anđeli će izaći i
odvoji zle od pravednih,
13:50 I bacit će ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i
škrgutanje zubima.
13:51 Isus im reče: Jeste li razumjeli sve ovo? Oni kažu
njemu: Da, Gospodine.
13:52 Tada im reče: "Svaki pismoznanac koji je poučen
kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji je domaćin, koji
vadi iz svoje riznice stvari nove i stare.
13:53 I dogodi se da Isus završi ove prispodobe
otišao odande.
13:54 A kad dođe u svoju zemlju, poučavaše ih u njihovoj
sinagoge, tako da su se zaprepastili i rekli: "Odakle?"
ovaj čovjek ovu mudrost i ova moćna djela?
13:55 Nije li ovo stolarov sin? ne zove li se njegova majka Marija? i njegov
braćo, Jakov, i Josije, i Šimun, i Juda?
13:56 A njegove sestre, zar nisu sve s nama? Odakle ovom čovjeku sve
ove stvari?
13:57 I sablazniše se o njega. Ali Isus im reče: Prorok je
ne bez časti, osim u svojoj domovini i u svojoj kući.
13:58 I nije ondje učinio mnoga čudesna djela zbog njihove nevjere.