Matej 13:1 Isti dan iziđe Isus iz kuće i sjede kraj mora. 13:2 I skupilo se oko njega veliko mnoštvo, tako da je otišao ušao u brod i sjeo; a sve je mnoštvo stajalo na obali. 13:3 I govorio im je mnogo u prispodobama, govoreći: Evo sijača otišao sijati; 13:4 I kad je sijao, nešto je sjemena palo kraj puta, i ptice su došle i proždirao ih: 13:5 Neka su pala na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje; i odmah su niknuli jer im zemlja nije bila duboka. 13:6 A kad sunce izađe, bijahu spržene; i jer nisu imali korijen, osušili su se. 13:7 A neka padoše u trnje; i trnje je izniklo i ugušilo ga. 13:8 A druga su pala na dobru zemlju i donijela plod, neka i stostruko, neki šezdesetostruki, neki tridesetostruki. 13:9 Tko ima uši da čuje, neka čuje! 13:10 I pristupiše učenici i rekoše mu: Zašto im govoriš u parabolama? 13:11 On im odgovori: Jer vam je dano da znate otajstva kraljevstva nebeskoga, ali im ono nije dano. 13:12 Jer tko ima, dat će mu se i više će imati obilje: a tko nema, od njega će se čak i oduzeti da on ima. 13:13 Zato im govorim u prispodobama: jer gledajući ne vide; i slušajući ne čuju, niti razumiju. 13:14 I u njima se ispunjava Izaijino proročanstvo, koje kaže: Slušanjem čut ćete i nećete razumjeti; i gledajući vidjet ćete, i neće opaziti: 13:15 Jer otvrdjelo je srce ovoga naroda i otupjele su im uši sluh, a oči su im zatvorili; ne bi li kad god trebali vidjeti njihovim očima i čuti njihovim ušima, i treba razumjeti s njihova srca, i trebaju se obratiti, i ja bih ih trebao iscijeliti. 13:16 Blago očima tvojim jer vide, i ušima tvojim jer čuju. 13:17 Jer zaista vam kažem, mnogi proroci i pravednici imaju željeli vidjeti one stvari koje vi vidite, a niste ih vidjeli; i za čujte što čujete, a niste čuli. 13:18 Čujte dakle prispodobu o sijaču. 13:19 Kad tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je, tada dolazi Zli i odnosi ono što je posijano u njegovu srce. Ovo je onaj koji je uz put primio sjeme. 13:20 Ali koji je zasijao u kamenito mjesto, to je onaj sluša riječ i odmah je s radošću prima; 13:21 Ali nema korijena u sebi, nego traje neko vrijeme, do kada nevolja ili progonstvo nastaju zbog Riječi, po malo on jest uvrijeđen. 13:22 Zasijano u trnje je onaj koji sluša riječ; i briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva guše riječ, i on ostaje bez ploda. 13:23 A onaj koji je posijan u dobru zemlju je onaj koji sluša riječ, i razumije je; koja također donosi plodove i donosi naprijed, neki stostruko, neki šezdeset, neki trideset. 13:24 Drugu im prispodobu iznese govoreći: Kraljevstvo je nebesko usporedio s čovjekom koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 13:25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posije kukolj među pšenicu, i otišao svojim putem. 13:26 Ali kad je oštrica izrasla i donijela plod, tada se pojavila kukolj također. 13:27 Tada pristupiše sluge domaćinove i rekoše mu: "Gospodine, jesi!" ne siješ li dobro sjeme na svojoj njivi? odakle onda kukolj? 13:28 Reče im: Neprijatelj je to učinio. Sluge mu rekoše: Hoćeš li onda da ih odemo skupiti? 13:29 Ali on reče: "Ne! da ne bi, skupljajući kukolj, i njega iščupali pšenica s njima. 13:30 Neka jedno i drugo raste do žetve, a u vrijeme žetve I reći će žeteocima: Skupite najprije kukolj i zavežite skupi ih u snopove da ih spali, ali skupi pšenicu u moju žitnicu. 13:31 Drugu im prispodobu iznese govoreći: Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušice koje je čovjek uzeo i posijao u svoje polje: 13:32 Što je doduše najmanje od svih sjemenki: ali kad izraste, najveći među biljem i postaje stablo, tako da ptice nebeske dođite i prenoćite u granama njegovim. 13:33 Drugu im prispodobu kaza; Kraljevstvo nebesko je slično kvasac, koji je žena uzela i sakrila u tri mjere brašna, do cijela je uskisnula. 13:34 Sve ovo reče Isus mnoštvu u prispodobama; i bez prispodobu im ne reče: 13:35 Da se ispuni što je rečeno po proroku: Ja otvorit ću usta svoja u prispodobama; Izreći ću stvari koje su se čuvale tajna od postanka svijeta. 13:36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću: i njegova pristupiše mu učenici govoreći: Ispričaj nam prispodobu o kukolj na polju. 13:37 On im odgovori: "Sijač dobrog sjemena je Sin." od čovjeka; 13:38 Njiva je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva; a kukolj su sinovi Zloga; 13:39 Neprijatelj koji ih je posijao je đavao; žetva je kraj svijet; a žeteoci su anđeli. 13:40 Kao što se dakle kukolj skuplja i ognjem spaljuje; tako će i biti biti na kraju ovoga svijeta. 13:41 Sin čovječji poslat će svoje anđele i oni će ih skupiti njegovo kraljevstvo sve što sablazni i one koji čine bezakonje; 13:42 I bacit će ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgutanje zubima. 13:43 Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu svome Otac. Tko ima uši da čuje, neka čuje. 13:44 Opet, kraljevstvo je nebesko kao blago skriveno u polju; the koju čovjek kad je nađe, sakrije i od radosti ode i proda sve što ima i kupi ono polje. 13:45 Opet, kraljevstvo je nebesko kao trgovac koji traži dobro biseri: 13:46 On, kad nađe jedan dragocjeni biser, ode i sve to proda imao je i kupio. 13:47 Opet, kraljevstvo je nebesko kao mreža koja je bačena u more, i sabrano svake vrste: 13:48 Kad se napuni, izvukoše ga na obalu, sjedoše i skupiše dobro u posude, a zlo baci. 13:49 Tako će biti i na kraju svijeta: anđeli će izaći i odvoji zle od pravednih, 13:50 I bacit će ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgutanje zubima. 13:51 Isus im reče: Jeste li razumjeli sve ovo? Oni kažu njemu: Da, Gospodine. 13:52 Tada im reče: "Svaki pismoznanac koji je poučen kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji je domaćin, koji vadi iz svoje riznice stvari nove i stare. 13:53 I dogodi se da Isus završi ove prispodobe otišao odande. 13:54 A kad dođe u svoju zemlju, poučavaše ih u njihovoj sinagoge, tako da su se zaprepastili i rekli: "Odakle?" ovaj čovjek ovu mudrost i ova moćna djela? 13:55 Nije li ovo stolarov sin? ne zove li se njegova majka Marija? i njegov braćo, Jakov, i Josije, i Šimun, i Juda? 13:56 A njegove sestre, zar nisu sve s nama? Odakle ovom čovjeku sve ove stvari? 13:57 I sablazniše se o njega. Ali Isus im reče: Prorok je ne bez časti, osim u svojoj domovini i u svojoj kući. 13:58 I nije ondje učinio mnoga čudesna djela zbog njihove nevjere.