Ocjena 6:1 I iziđe odande i dođe u svoju zemlju; i njegov učenici ga slijede. 6:2 A kad dođe subota, poče poučavati u sinagogi: a mnogi koji su ga čuli zaprepašteni su govorili: Odakle ovaj ove stvari? i kakva je to mudrost koja mu je dana, da čak tako silna djela čine njegove ruke? 6:3 Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josipa, i Judina, i Šimuna? a nisu li njegove sestre ovdje s nama? I bili su uvrijeđeni na njega. 6:4 A Isus im reče: Nije prorok bez časti, nego u svojoj svojoj zemlji, i među svojom rodbinom, i u svojoj kući. 6:5 I ondje nije mogao učiniti nikakvo veliko djelo, osim što je položio svoje ruke na a nekoliko bolesnika i ozdravio ih. 6:6 I čudio se njihovoj nevjeri. I obilazio je okolo sela, nastava. 6:7 I dozva dvanaestoricu i poče ih slati po dvojicu i dva; i dao im vlast nad nečistim duhovima; 6:8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim samo osoblje; ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku: 6:9 Nego obuj sandale; a ne staviti dva kaputa. 6:10 A on im reče: Gdje god uđete u kuću, ondje ostanite dok ne odete s tog mjesta. 6:11 I tko vas ne primi niti posluša na odlasku odatle otresite prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam, bit će lakše Sodomi i Gomori u dan sudnji, nego za taj grad. 6:12 I iziđoše i propovijedahu da se ljudi pokaju. 6:13 I izgoniše mnoge zloduhe i mnoge bijahu pomazaše uljem bolesne, i izliječio ih. 6:14 Kralj Herod ču za njega; (jer se njegovo ime raširilo u inozemstvu:) i on rekao, Da je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih, i stoga čudesna se djela očituju u njemu. 6:15 Drugi rekoše da je Ilija. A drugi rekoše: Da je to prorok, ili kao jedan od proroka. 6:16 Kad je Herod to čuo, reče: "To je Ivan kojemu sam ja odrubio glavu." je uskrsnuo iz mrtvih. 6:17 Jer Herod bijaše poslao po Ivana i svezao ga u zatvoru zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa: jer je imao oženio ju je. 6:18 Jer Ivan reče Herodu: "Nije ti dopušteno imati svoje." bratova žena. 6:19 Zato se Herodijada posvađala s njim i htjela ga je ubiti; ali nije mogla: 6:20 Jer Herod se bojao Ivana, znajući da je čovjek pravedan i svet, i promatrao ga; i slušajući ga, činio je mnogo stvari i slušao ga rado. 6:21 A kad dođe zgodan dan, Herod na svoj rođendan učini večera za njegove gospodare, visoke kapetane i glavne posjede Galileje; 6:22 Kad je kći spomenute Herodijade ušla, zaplesala i svidjelo se Herodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci: Zatraži od mene što god hoćeš i dat ću ti. 6:23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti tebi do pola moga kraljevstva. 6:24 Ona iziđe i reče svojoj majci: "Što da tražim?" I ona reče: Glava Ivana Krstitelja. 6:25 I ona odmah žurno uđe k kralju i upita ga govoreći: Hoću da mi maločas daš u tanjuru glavu Ivana Krstitelj. 6:26 Kralju je bilo vrlo žao; ipak zbog njegove zakletve i zbog njih sake koje su sjedile s njim, on je ne bi odbio. 6:27 Kralj odmah posla dželata i zapovjedi njegovoj glavi i on ode i odrubi mu glavu u tamnici, 6:28 I donese mu glavu na tanjuru i dade je djevojci djevojka ga je dala svojoj majci. 6:29 Kad su to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo, i položio ga u grobnicu. 6:30 Apostoli se skupiše k Isusu i rekoše mu sve stvari, i ono što su činili i ono što su poučavali. 6:31 A on im reče: "Dođite sami na samotno mjesto i." odmori se malo: jer bijaše mnogo onih koji su dolazili i odlazili, ali nisu imali dokolica toliko da jede. 6:32 I otputovaše lađom nasamo u pustinju. 6:33 I narod ih vidje kako odlaze, a mnogi ga poznaše i potrčaše pješice onamo iz svih gradova, nadmašio ih i došao zajedno k njemu. 6:34 Kad je Isus izašao, ugledao je mnoštvo naroda i bio ganut samilosti prema njima, jer su bili kao ovce bez a pastir: i on ih poče učiti mnogim stvarima. 6:35 Kad je dan već bio na izmaku, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekao, Ovo je pustinjsko mjesto, a sada je vrijeme daleko prošlo: 6:36 Pusti ih da idu u okolna polja i u sela i kupuju sebi kruha jer nemaju što jesti. 6:37 On im odgovori: "Dajte im vi jesti!" I oni kažu njemu: Hoćemo li otići kupiti kruha za dvjesto penija i dati im jesti? 6:38 On im reče: Koliko kruhova imate? ići i vidjeti. A kad oni znao, kažu, pet, i dvije ribe. 6:39 I zapovjedi im da svi posjedaju po skupinama na zelenilu trava. 6:40 Posjeli su u redove po stotine i po pedeset. 6:41 I kad uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda gore u nebo, i blagoslovio, i razlomio kruhove, i dao ih svojima učenike postaviti pred njih; te dvije ribe podijeli među njima svi. 6:42 I svi su jeli i nasitili se. 6:43 I skupiše dvanaest punih košara ulomaka i ribe. 6:44 A onih koji su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća ljudi. 6:45 I odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu i otići na drugu stranu prije u Betsaidu, dok on otpusti narod. 6:46 I kad ih otpusti, ode na goru da se pomoli. 6:47 Kad je pala večer, lađa je bila usred mora, a on sam na zemlji. 6:48 I vidje ih kako se muče veslajući; jer vjetar im je bio suprotan. i oko četvrte straže noćne dođe k njima hodajući na more, i prošao bi pored njih. 6:49 Ali kad su ga vidjeli kako hoda po moru, pomislili su da je to a duha i povikao: 6:50 Jer svi ga vidješe i prestrašiše se. I odmah je razgovarao sa i reče im: "Hrabri! Ja sam!" ne boj se. 6:51 I on uđe k njima u lađu; i vjetar je prestao: a oni bili su izvan svake mjere zadivljeni i začuđeni. 6:52 Jer nisu razmišljali o čudu od kruhova, jer je njihovo srce bilo otvrdnula. 6:53 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaret, i izvukao na obalu. 6:54 Kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše. 6:55 I trčao je cijelim tim područjem unaokolo i počeo ga nositi u posteljama oni koji su bili bolesni, gdje su čuli da je. 6:56 I kamo god je ulazio, u sela, ili gradove, ili zemlje, oni polagao bolesne po ulicama i molio ga da se dotaknu ako bio je to samo obrub njegove haljine: i svi koji su ga se dotakli bili su napravljena cjelina.