Ocjena
6:1 I iziđe odande i dođe u svoju zemlju; i njegov
učenici ga slijede.
6:2 A kad dođe subota, poče poučavati u sinagogi:
a mnogi koji su ga čuli zaprepašteni su govorili: Odakle ovaj
ove stvari? i kakva je to mudrost koja mu je dana, da čak
tako silna djela čine njegove ruke?
6:3 Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i
Josipa, i Judina, i Šimuna? a nisu li njegove sestre ovdje s nama? I
bili su uvrijeđeni na njega.
6:4 A Isus im reče: Nije prorok bez časti, nego u svojoj
svojoj zemlji, i među svojom rodbinom, i u svojoj kući.
6:5 I ondje nije mogao učiniti nikakvo veliko djelo, osim što je položio svoje ruke na a
nekoliko bolesnika i ozdravio ih.
6:6 I čudio se njihovoj nevjeri. I obilazio je okolo
sela, nastava.
6:7 I dozva dvanaestoricu i poče ih slati po dvojicu
i dva; i dao im vlast nad nečistim duhovima;
6:8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim
samo osoblje; ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku:
6:9 Nego obuj sandale; a ne staviti dva kaputa.
6:10 A on im reče: Gdje god uđete u kuću,
ondje ostanite dok ne odete s tog mjesta.
6:11 I tko vas ne primi niti posluša na odlasku
odatle otresite prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih.
Zaista, kažem vam, bit će lakše Sodomi i Gomori
u dan sudnji, nego za taj grad.
6:12 I iziđoše i propovijedahu da se ljudi pokaju.
6:13 I izgoniše mnoge zloduhe i mnoge bijahu pomazaše uljem
bolesne, i izliječio ih.
6:14 Kralj Herod ču za njega; (jer se njegovo ime raširilo u inozemstvu:) i on
rekao, Da je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih, i stoga
čudesna se djela očituju u njemu.
6:15 Drugi rekoše da je Ilija. A drugi rekoše: Da je to prorok, ili
kao jedan od proroka.
6:16 Kad je Herod to čuo, reče: "To je Ivan kojemu sam ja odrubio glavu."
je uskrsnuo iz mrtvih.
6:17 Jer Herod bijaše poslao po Ivana i svezao ga
u zatvoru zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa: jer je imao
oženio ju je.
6:18 Jer Ivan reče Herodu: "Nije ti dopušteno imati svoje."
bratova žena.
6:19 Zato se Herodijada posvađala s njim i htjela ga je ubiti;
ali nije mogla:
6:20 Jer Herod se bojao Ivana, znajući da je čovjek pravedan i svet, i
promatrao ga; i slušajući ga, činio je mnogo stvari i slušao ga
rado.
6:21 A kad dođe zgodan dan, Herod na svoj rođendan učini
večera za njegove gospodare, visoke kapetane i glavne posjede Galileje;
6:22 Kad je kći spomenute Herodijade ušla, zaplesala i
svidjelo se Herodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci:
Zatraži od mene što god hoćeš i dat ću ti.
6:23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti
tebi do pola moga kraljevstva.
6:24 Ona iziđe i reče svojoj majci: "Što da tražim?" I ona
reče: Glava Ivana Krstitelja.
6:25 I ona odmah žurno uđe k kralju i upita ga govoreći:
Hoću da mi maločas daš u tanjuru glavu Ivana
Krstitelj.
6:26 Kralju je bilo vrlo žao; ipak zbog njegove zakletve i zbog njih
sake koje su sjedile s njim, on je ne bi odbio.
6:27 Kralj odmah posla dželata i zapovjedi njegovoj glavi
i on ode i odrubi mu glavu u tamnici,
6:28 I donese mu glavu na tanjuru i dade je djevojci
djevojka ga je dala svojoj majci.
6:29 Kad su to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo,
i položio ga u grobnicu.
6:30 Apostoli se skupiše k Isusu i rekoše mu
sve stvari, i ono što su činili i ono što su poučavali.
6:31 A on im reče: "Dođite sami na samotno mjesto i."
odmori se malo: jer bijaše mnogo onih koji su dolazili i odlazili, ali nisu imali
dokolica toliko da jede.
6:32 I otputovaše lađom nasamo u pustinju.
6:33 I narod ih vidje kako odlaze, a mnogi ga poznaše i potrčaše pješice
onamo iz svih gradova, nadmašio ih i došao zajedno k njemu.
6:34 Kad je Isus izašao, ugledao je mnoštvo naroda i bio ganut
samilosti prema njima, jer su bili kao ovce bez a
pastir: i on ih poče učiti mnogim stvarima.
6:35 Kad je dan već bio na izmaku, pristupiše k njemu njegovi učenici i
rekao, Ovo je pustinjsko mjesto, a sada je vrijeme daleko prošlo:
6:36 Pusti ih da idu u okolna polja i u
sela i kupuju sebi kruha jer nemaju što jesti.
6:37 On im odgovori: "Dajte im vi jesti!" I oni kažu
njemu: Hoćemo li otići kupiti kruha za dvjesto penija i dati im
jesti?
6:38 On im reče: Koliko kruhova imate? ići i vidjeti. A kad oni
znao, kažu, pet, i dvije ribe.
6:39 I zapovjedi im da svi posjedaju po skupinama na zelenilu
trava.
6:40 Posjeli su u redove po stotine i po pedeset.
6:41 I kad uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda gore
u nebo, i blagoslovio, i razlomio kruhove, i dao ih svojima
učenike postaviti pred njih; te dvije ribe podijeli među njima
svi.
6:42 I svi su jeli i nasitili se.
6:43 I skupiše dvanaest punih košara ulomaka i
ribe.
6:44 A onih koji su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća ljudi.
6:45 I odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu i
otići na drugu stranu prije u Betsaidu, dok on otpusti
narod.
6:46 I kad ih otpusti, ode na goru da se pomoli.
6:47 Kad je pala večer, lađa je bila usred mora, a on
sam na zemlji.
6:48 I vidje ih kako se muče veslajući; jer vjetar im je bio suprotan.
i oko četvrte straže noćne dođe k njima hodajući
na more, i prošao bi pored njih.
6:49 Ali kad su ga vidjeli kako hoda po moru, pomislili su da je to a
duha i povikao:
6:50 Jer svi ga vidješe i prestrašiše se. I odmah je razgovarao sa
i reče im: "Hrabri! Ja sam!" ne boj se.
6:51 I on uđe k njima u lađu; i vjetar je prestao: a oni
bili su izvan svake mjere zadivljeni i začuđeni.
6:52 Jer nisu razmišljali o čudu od kruhova, jer je njihovo srce bilo
otvrdnula.
6:53 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaret,
i izvukao na obalu.
6:54 Kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše.
6:55 I trčao je cijelim tim područjem unaokolo i počeo ga nositi
u posteljama oni koji su bili bolesni, gdje su čuli da je.
6:56 I kamo god je ulazio, u sela, ili gradove, ili zemlje, oni
polagao bolesne po ulicama i molio ga da se dotaknu ako
bio je to samo obrub njegove haljine: i svi koji su ga se dotakli bili su
napravljena cjelina.