Ocjena
2:1 I opet uđe u Kafarnaum nakon nekoliko dana; i bilo je bučno
da je bio u kući.
2:2 I odmah se okupiše mnogi, tako da ne bijaše nikoga
prostor da ih primi, ne, ne toliko koliko oko vrata: i on je propovijedao
riječ njima.
2:3 I dođoše k njemu noseći jednoga uzetoga kojega nosi
od četiri.
2:4 A kad mu se nisu mogli približiti zbog naroda, otkrili su ga
krov gdje je bio: i kad su ga razbili, spustili su ga
postelja u kojoj leže bolesnici od paralize.
2:5 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: Sinko tvoj!
grijesi neka su ti oprošteni.
2:6 Ali tamo su sjedili neki od pismoznanaca i raspravljali
njihova srca,
2:7 Zašto ovaj čovjek tako huli? koji može opraštati grijehe osim Boga
samo?
2:8 I odmah kad Isus u svom duhu opazi da oni tako razmišljaju
u njima samima, reče im: Zašto tako razmišljate svojim
srca?
2:9 Je li lakše reći uzetome: neka su grijesi tvoji!
oprošteno ti; ili reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?
2:10 Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji praštati
grijesi, (govori uzetome,)
2:11 Kažem ti, ustani, uzmi svoju postelju i idi u svoju
kuća.
2:12 I odmah ustade, uze postelju i iziđe pred njih
svi; tako da su se svi zadivili i slavili Boga govoreći: Mi!
nikad ga nisam vidio na ovaj način.
2:13 I iziđe opet uz more; i sve mnoštvo pribjegava
njemu, i on ih je poučio.
2:14 I kad je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi kod
primitak carine i reče mu: Slijedi me. I ustade i
slijedio ga.
2:15 I dogodi se da, dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, mnogi
carinici i grješnici sjedili su također zajedno s Isusom i njegovim učenicima:
jer bijaše ih mnogo i pođoše za njim.
2:16 Kad su ga književnici i farizeji vidjeli da jede s carinicima i
grješnici, rekoše njegovim učenicima: Kako to da jede i
pije s carinicima i grešnicima?
2:17 Čuvši to Isus, reče im: Zdravi nemaju
potreban je liječnik, ali oni koji su bolesni: nisam došao zvati
pravednici, a grješnici na pokajanje.
2:18 I učenici Ivanovi i farizejski postili su;
dođi i reci mu: Zašto Ivanovi i farizejski učenici
post, ali tvoji učenici ne poste?
2:19 A Isus im reče: Mogu li svatovi postiti?
dok je mladoženja s njima? dok god imaju mladoženju
kod njih ne mogu postiti.
2:20 Ali doći će dani kad će se zaručnik uzeti
njih, i onda će postiti u te dane.
2:21 Nitko ne prišiva komad novoga platna na staru haljinu;
komad koji ga je napunio oduzima od starog, a najamnina se pravi
gore.
2:22 Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove; inače to čini novo vino
popucajte boce, i vino se prolije, a boce će biti
pokvaren: ali novo vino mora se staviti u nove boce.
2:23 I dogodi se da je u subotu prolazio žitnim poljima
dan; a njegovi učenici počeše u hodu trgati klasje.
2:24 A farizeji mu rekoše: "Gle, zašto to čine u subotu
ono što nije zakonito?
2:25 A on im reče: "Zar nikada niste čitali što je David učinio, kad je to učinio?"
potreba, i ogladnje, on i oni koji bijahu s njim?
2:26 Kako je ušao u Dom Božji u dane Ebjatara Uzvišenog
svećenik, i jeli su kruhove priložene, koje nije dopušteno jesti osim za
svećenicima, a dao je i onima koji su bili s njim?
2:27 A on im reče: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi."
subota:
2:28 Stoga je Sin čovječji gospodar i subote.