Ocjena 2:1 I opet uđe u Kafarnaum nakon nekoliko dana; i bilo je bučno da je bio u kući. 2:2 I odmah se okupiše mnogi, tako da ne bijaše nikoga prostor da ih primi, ne, ne toliko koliko oko vrata: i on je propovijedao riječ njima. 2:3 I dođoše k njemu noseći jednoga uzetoga kojega nosi od četiri. 2:4 A kad mu se nisu mogli približiti zbog naroda, otkrili su ga krov gdje je bio: i kad su ga razbili, spustili su ga postelja u kojoj leže bolesnici od paralize. 2:5 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: Sinko tvoj! grijesi neka su ti oprošteni. 2:6 Ali tamo su sjedili neki od pismoznanaca i raspravljali njihova srca, 2:7 Zašto ovaj čovjek tako huli? koji može opraštati grijehe osim Boga samo? 2:8 I odmah kad Isus u svom duhu opazi da oni tako razmišljaju u njima samima, reče im: Zašto tako razmišljate svojim srca? 2:9 Je li lakše reći uzetome: neka su grijesi tvoji! oprošteno ti; ili reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? 2:10 Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji praštati grijesi, (govori uzetome,) 2:11 Kažem ti, ustani, uzmi svoju postelju i idi u svoju kuća. 2:12 I odmah ustade, uze postelju i iziđe pred njih svi; tako da su se svi zadivili i slavili Boga govoreći: Mi! nikad ga nisam vidio na ovaj način. 2:13 I iziđe opet uz more; i sve mnoštvo pribjegava njemu, i on ih je poučio. 2:14 I kad je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi kod primitak carine i reče mu: Slijedi me. I ustade i slijedio ga. 2:15 I dogodi se da, dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, mnogi carinici i grješnici sjedili su također zajedno s Isusom i njegovim učenicima: jer bijaše ih mnogo i pođoše za njim. 2:16 Kad su ga književnici i farizeji vidjeli da jede s carinicima i grješnici, rekoše njegovim učenicima: Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima? 2:17 Čuvši to Isus, reče im: Zdravi nemaju potreban je liječnik, ali oni koji su bolesni: nisam došao zvati pravednici, a grješnici na pokajanje. 2:18 I učenici Ivanovi i farizejski postili su; dođi i reci mu: Zašto Ivanovi i farizejski učenici post, ali tvoji učenici ne poste? 2:19 A Isus im reče: Mogu li svatovi postiti? dok je mladoženja s njima? dok god imaju mladoženju kod njih ne mogu postiti. 2:20 Ali doći će dani kad će se zaručnik uzeti njih, i onda će postiti u te dane. 2:21 Nitko ne prišiva komad novoga platna na staru haljinu; komad koji ga je napunio oduzima od starog, a najamnina se pravi gore. 2:22 Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove; inače to čini novo vino popucajte boce, i vino se prolije, a boce će biti pokvaren: ali novo vino mora se staviti u nove boce. 2:23 I dogodi se da je u subotu prolazio žitnim poljima dan; a njegovi učenici počeše u hodu trgati klasje. 2:24 A farizeji mu rekoše: "Gle, zašto to čine u subotu ono što nije zakonito? 2:25 A on im reče: "Zar nikada niste čitali što je David učinio, kad je to učinio?" potreba, i ogladnje, on i oni koji bijahu s njim? 2:26 Kako je ušao u Dom Božji u dane Ebjatara Uzvišenog svećenik, i jeli su kruhove priložene, koje nije dopušteno jesti osim za svećenicima, a dao je i onima koji su bili s njim? 2:27 A on im reče: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi." subota: 2:28 Stoga je Sin čovječji gospodar i subote.