Luke
16:1 Reče također svojim učenicima: Bio neki bogat čovjek koji je
imao upravitelja; a isti mu je optužen da je potratio svoje
roba.
16:2 I dozva ga i reče mu: "Kako to čujem?"
ti? daj račun za svoje upravljanje; jer te možda više neće biti
upravitelj.
16:3 Tada upravitelj reče u sebi: Što da radim? za mog gospodara
oduzima mi upravljanje: ne mogu kopati; prositi stidim se.
16:4 Odlučan sam što mi je činiti da, kad budem odbačen od upraviteljstva,
mogu me primiti u svoje kuće.
16:5 Dozva dakle sve dužnike svoga gospodara k sebi i reče
Prvo, Koliko duguješ mome gospodaru?
16:6 A on reče: Stotinu mjera ulja. A on mu reče: Uzmi svoje
račun, i sjedni brzo, i napiši pedeset.
16:7 Zatim reče drugome: A ti koliko si dužan? A on je rekao, An
sto mjera pšenice. A on mu reče: Uzmi svoj račun i
napisati četverac.
16:8 I pohvali gospodar nepravednog upravitelja jer je mudro postupio.
jer su djeca ovoga svijeta u svojoj generaciji mudrija od one
djeca svjetla.
16:9 A ja vam kažem: stecite sebi prijatelje od bogatstva
nepravednost; da, kad ne uspijete, mogu vas primiti u
vječna prebivališta.
16:10 Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogome: i
tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogome.
16:11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepravednom bogatstvu, koje
će vam povjeriti pravo bogatstvo?
16:12 A ako niste bili vjerni u tuđem, tko
hoće li ti dati ono što je tvoje?
16:13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, i
voljeti drugoga; ili će jednoga držati, a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i mamonu.
16:14 Sve su to čuli i farizeji, koji su bili pohlepni
ismijavali su ga.
16:15 A on im reče: Vi ste oni koji se opravdavate pred ljudima;
ali Bog zna srca vaša: za ono što je među ljudima visoko cijenjeno
je odvratnost u Božjim očima.
16:16 Zakon i proroci bijahu do Ivana; od tada je kraljevstvo
Bog se propovijeda, a svaki se čovjek u to navaljuje.
16:17 A lakše je proći nebo i zemlja nego jedna crtica
zakon propasti.
16:18 Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini
preljub: i tko se njome uda, da se rastaje od muža
počini preljub.
16:19 Bio je neki bogataš odjeven u purpur i fino
platno, i raskošno se ponašao svaki dan:
16:20 Bio je i neki prosjak po imenu Lazar, koji je bio položen kod njega
kapija, puna rana,
16:21 I želeći se nahraniti mrvicama koje su pale s bogataševih
stol: štoviše, psi su dolazili i lizali njegove čireve.
16:22 I dogodi se da prosjak umre, a anđeli ga nose
u krilo Abrahamovo: umrije i bogataš i bi pokopan;
16:23 I u paklu, dok je bio u mukama, podiže oči i ugleda Abrahama
izdaleka, a Lazar u grudima njegovim.
16:24 I povika i reče: Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji
Lazara, da može umočiti vrh svoga prsta u vodu i ohladiti moj
jezik; jer mučim se u ovom plamenu.
16:25 Ali Abraham reče: Sine, sjeti se da si za života primio svoje
dobre stvari, a tako i Lazar zla; ali sada je utješen,
a ti se mučiš.
16:26 I pored svega toga, između nas i vas postoji veliki jaz fiksiran: dakle
da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama ne mogu; ne mogu ni oni
prijeđi k nama, koji bi došao odande.
16:27 Tada reče: Molim te, oče, da ga pošalješ
u kuću mog oca:
16:28 Jer imam petero braće; da im posvjedoči da ne bi i oni
dođi u ovo mjesto muke.
16:29 Abraham mu reče: Imaju Mojsija i proroke; neka čuju
ih.
16:30 A on reče: "Ne, oče Abrahame, nego ako netko dođe k njima iz
mrtvi, oni će se pokajati.
16:31 A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke,
hoće li se uvjeriti, iako je jedan ustao iz mrtvih.