Luke 16:1 Reče također svojim učenicima: Bio neki bogat čovjek koji je imao upravitelja; a isti mu je optužen da je potratio svoje roba. 16:2 I dozva ga i reče mu: "Kako to čujem?" ti? daj račun za svoje upravljanje; jer te možda više neće biti upravitelj. 16:3 Tada upravitelj reče u sebi: Što da radim? za mog gospodara oduzima mi upravljanje: ne mogu kopati; prositi stidim se. 16:4 Odlučan sam što mi je činiti da, kad budem odbačen od upraviteljstva, mogu me primiti u svoje kuće. 16:5 Dozva dakle sve dužnike svoga gospodara k sebi i reče Prvo, Koliko duguješ mome gospodaru? 16:6 A on reče: Stotinu mjera ulja. A on mu reče: Uzmi svoje račun, i sjedni brzo, i napiši pedeset. 16:7 Zatim reče drugome: A ti koliko si dužan? A on je rekao, An sto mjera pšenice. A on mu reče: Uzmi svoj račun i napisati četverac. 16:8 I pohvali gospodar nepravednog upravitelja jer je mudro postupio. jer su djeca ovoga svijeta u svojoj generaciji mudrija od one djeca svjetla. 16:9 A ja vam kažem: stecite sebi prijatelje od bogatstva nepravednost; da, kad ne uspijete, mogu vas primiti u vječna prebivališta. 16:10 Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogome: i tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogome. 16:11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepravednom bogatstvu, koje će vam povjeriti pravo bogatstvo? 16:12 A ako niste bili vjerni u tuđem, tko hoće li ti dati ono što je tvoje? 16:13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, i voljeti drugoga; ili će jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu. 16:14 Sve su to čuli i farizeji, koji su bili pohlepni ismijavali su ga. 16:15 A on im reče: Vi ste oni koji se opravdavate pred ljudima; ali Bog zna srca vaša: za ono što je među ljudima visoko cijenjeno je odvratnost u Božjim očima. 16:16 Zakon i proroci bijahu do Ivana; od tada je kraljevstvo Bog se propovijeda, a svaki se čovjek u to navaljuje. 16:17 A lakše je proći nebo i zemlja nego jedna crtica zakon propasti. 16:18 Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub: i tko se njome uda, da se rastaje od muža počini preljub. 16:19 Bio je neki bogataš odjeven u purpur i fino platno, i raskošno se ponašao svaki dan: 16:20 Bio je i neki prosjak po imenu Lazar, koji je bio položen kod njega kapija, puna rana, 16:21 I želeći se nahraniti mrvicama koje su pale s bogataševih stol: štoviše, psi su dolazili i lizali njegove čireve. 16:22 I dogodi se da prosjak umre, a anđeli ga nose u krilo Abrahamovo: umrije i bogataš i bi pokopan; 16:23 I u paklu, dok je bio u mukama, podiže oči i ugleda Abrahama izdaleka, a Lazar u grudima njegovim. 16:24 I povika i reče: Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara, da može umočiti vrh svoga prsta u vodu i ohladiti moj jezik; jer mučim se u ovom plamenu. 16:25 Ali Abraham reče: Sine, sjeti se da si za života primio svoje dobre stvari, a tako i Lazar zla; ali sada je utješen, a ti se mučiš. 16:26 I pored svega toga, između nas i vas postoji veliki jaz fiksiran: dakle da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama ne mogu; ne mogu ni oni prijeđi k nama, koji bi došao odande. 16:27 Tada reče: Molim te, oče, da ga pošalješ u kuću mog oca: 16:28 Jer imam petero braće; da im posvjedoči da ne bi i oni dođi u ovo mjesto muke. 16:29 Abraham mu reče: Imaju Mojsija i proroke; neka čuju ih. 16:30 A on reče: "Ne, oče Abrahame, nego ako netko dođe k njima iz mrtvi, oni će se pokajati. 16:31 A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, hoće li se uvjeriti, iako je jedan ustao iz mrtvih.