Luke
7:1 Kad je završio sve svoje riječi pred narodom, on
ušao u Kafarnaum.
7:2 Sluga nekog stotnika, koji mu je bio drag, bio je bolestan i
spreman umrijeti.
7:3 Kad je čuo za Isusa, posla k njemu židovske starješine,
moleći ga da dođe i izliječi njegova slugu.
7:4 I kad dođoše k Isusu, odmah ga zamoliše govoreći: To
bio je dostojan za koga je ovo trebao učiniti:
7:5 Jer on ljubi naš narod i sagradio nam je sinagogu.
7:6 Tada Isus pođe s njima. I kad je sada bio nedaleko od kuće,
satnik posla k njemu prijatelje govoreći mu: "Gospodine, ne muči se!"
sebe: jer nisam dostojan da uđeš pod krov moj.
7:7 Zato ni ja sebe nisam smatrao dostojnim doći k tebi, nego reci
riječ, i moj će sluga ozdraviti.
7:8 Jer i ja sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike i ja
reci jednome: Idi, i on ide; a drugome: Dođi, i dolazi; i
mome sluzi, učini to, i on to učini.
7:9 Kad je Isus to čuo, začudi mu se i obrati ga
okolo, i reče narodu koji ga je slijedio: Kažem vam, ja
nisu našli tako veliku vjeru, ne, ne u Izraelu.
7:10 Poslanici se vratiše u kuću i nađoše slugu zdrava
koji je bio bolestan.
7:11 I dogodi se da dan poslije ode u grad koji se zove Nain;
a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnoštvo naroda.
7:12 Kad se približi gradskim vratima, gle, mrtav
čovjek iznio, jedinac sin svoje majke, a bila je udovica: i
mnogo ljudi iz grada bilo je s njom.
7:13 I kad je Gospodin vidje, sažali mu se nad njom i reče joj:
Ne plači.
7:14 On pristupi i dotače se nosila, a oni koji ga nose zastadoše.
A on reče: Mladiću, tebi kažem, ustani!
7:15 I mrtvi sjede i poče govoriti. I predao ga je
njegova majka.
7:16 I strah obuze sve te su slavili Boga govoreći: To a
veliki je prorok ustao među nama; i, Da je Bog pohodio svoje
narod.
7:17 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i svuda
svu regiju uokolo.
7:18 I javiše mu Ivanovi učenici o svemu tome.
7:19 I Ivan dozva dvojicu svojih učenika i posla ih k Isusu,
govoreći: Jesi li ti onaj koji treba doći? ili tražimo drugu?
7:20 Kad ti ljudi dođoše k njemu, rekoše: "Poslao nas je Ivan Krstitelj."
tebi govoreći: Jesi li ti onaj koji ima doći? ili tražimo drugu?
7:21 I u isti čas on izliječi mnoge od njihovih bolesti i bolesti,
i od zlih duhova; i mnogima slijepima dade vid.
7:22 Tada im Isus odgovori: Idite i recite što Ivanu
stvari koje ste vidjeli i čuli; kako slijepi vide, hromi hodaju,
gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima
propovijeda se evanđelje.
7:23 I blažen onaj koji se o mene ne sablazni.
7:24 Kad su glasnici Ivanovi otišli, on im poče govoriti
narod o Ivanu, Što ste izišli u pustinju
vidjeti? Trska koju vjetar trese?
7:25 Ali što ste izišli vidjeti? Čovjek odjeven u meku odjeću? gle,
oni koji su raskošno odjeveni i žive otmjeno, u kraljevima su'
sudovi.
7:26 Ali što ste izišli vidjeti? Prorok? Da, kažem vam, i
mnogo više od proroka.
7:27 Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem svoga glasnika unaprijed
lice tvoje, koje će pripraviti put tvoj pred tobom.
7:28 Jer, kažem vam, među onima koje su rodile žene nema nijednog
veći prorok od Ivana Krstitelja: ali onaj koji je najmanji u
Božje kraljevstvo je veće od njega.
7:29 Sav narod koji ga je slušao i carinici opravdavali su Boga,
kršten Ivanovim krštenjem.
7:30 Ali farizeji i zakonici odbaciše Božji savjet protiv
sebe, jer nisu bili kršteni od njega.
7:31 A Gospod reče: S čim ću onda usporediti ove ljude?
generacija? i kakvi su?
7:32 Oni su kao djeca koja sjede na trgu i dozivaju jednoga
drugome i govoreći: Svirali smo ti, a nisi plesao;
oplakivali smo te, a ti nisi plakao.
7:33 Jer dođe Ivan Krstitelj, ne jede kruha i ne pije vina; i ti
reci, On ima vraga.
7:34 Sin Čovječji dođe jede i pije; a vi kažete: Gle a
proždrljivac i pijanac, prijatelj carinika i grešnika!
7:35 Ali mudrost je opravdana od sve svoje djece.
7:36 A jedan od farizeja zamoli ga da jede s njim. I on
uđe u kuću farizejevu i sjedne za stol.
7:37 I gle, žena u gradu, koja je bila grešnica, kad je to znala
Isus je sjedio za stolom u farizejevoj kući i donio kutiju od alabastera
mast,
7:38 I stade do njegovih nogu iza njega plačući i poče mu prati noge
sa suzama, i obrisala ih je kosom svoje glave, i poljubila njegovu
noge i pomaza ih pomašću.
7:39 Kad to vidje farizej koji ga je pozvao, progovori unutra
sam, rekavši: Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi tko je
i kakva je to žena koja ga se dotiče: jer ona je grešnica.
7:40 Isus mu odgovori: Šimune, imam nešto reći
ti. A on reče: Učitelju, reci.
7:41 Bio neki vjerovnik koji je imao dva dužnika: jedan je dugovao pet
sto penija, a drugi pedeset.
7:42 A kad nisu imali čime platiti, iskreno im je obojici oprostio. Reci mi
dakle, tko će ga od njih najviše voljeti?
7:43 Šimun odgovori: "Mislim da onaj kome je najviše oprostio." I
reče mu: Pravo si presudio.
7:44 I okrene se ženi i reče Simonu: Vidiš li ovu ženu?
Uđoh u tvoju kuću, nisi mi dao vode za noge, nego ona
suzama mi je noge oprala i vlasima svojim ih otrla
glavu.
7:45 Nisi mi dao poljupca, ali ova žena od kad sam ušao nije
prestao mi ljubiti stopala.
7:46 Ti nisi pomazao moju glavu uljem, nego ova žena pomaza moju
stopala s mašću.
7:47 Zato ti kažem: oprošteni su joj grijesi, kojih je mnogo; za
mnogo je ljubila: ali kome se malo oprašta, taj malo ljubi.
7:48 I reče joj: "Oprošteni su ti grijesi."
7:49 A oni koji su s njim sjedili za stolom počeše u sebi govoriti: Tko?
je li i ovo ono što oprašta grijehe?
7:50 I reče ženi: "Vjera te tvoja spasila." idi u miru.