Luke 7:1 Kad je završio sve svoje riječi pred narodom, on ušao u Kafarnaum. 7:2 Sluga nekog stotnika, koji mu je bio drag, bio je bolestan i spreman umrijeti. 7:3 Kad je čuo za Isusa, posla k njemu židovske starješine, moleći ga da dođe i izliječi njegova slugu. 7:4 I kad dođoše k Isusu, odmah ga zamoliše govoreći: To bio je dostojan za koga je ovo trebao učiniti: 7:5 Jer on ljubi naš narod i sagradio nam je sinagogu. 7:6 Tada Isus pođe s njima. I kad je sada bio nedaleko od kuće, satnik posla k njemu prijatelje govoreći mu: "Gospodine, ne muči se!" sebe: jer nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7:7 Zato ni ja sebe nisam smatrao dostojnim doći k tebi, nego reci riječ, i moj će sluga ozdraviti. 7:8 Jer i ja sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike i ja reci jednome: Idi, i on ide; a drugome: Dođi, i dolazi; i mome sluzi, učini to, i on to učini. 7:9 Kad je Isus to čuo, začudi mu se i obrati ga okolo, i reče narodu koji ga je slijedio: Kažem vam, ja nisu našli tako veliku vjeru, ne, ne u Izraelu. 7:10 Poslanici se vratiše u kuću i nađoše slugu zdrava koji je bio bolestan. 7:11 I dogodi se da dan poslije ode u grad koji se zove Nain; a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnoštvo naroda. 7:12 Kad se približi gradskim vratima, gle, mrtav čovjek iznio, jedinac sin svoje majke, a bila je udovica: i mnogo ljudi iz grada bilo je s njom. 7:13 I kad je Gospodin vidje, sažali mu se nad njom i reče joj: Ne plači. 7:14 On pristupi i dotače se nosila, a oni koji ga nose zastadoše. A on reče: Mladiću, tebi kažem, ustani! 7:15 I mrtvi sjede i poče govoriti. I predao ga je njegova majka. 7:16 I strah obuze sve te su slavili Boga govoreći: To a veliki je prorok ustao među nama; i, Da je Bog pohodio svoje narod. 7:17 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i svuda svu regiju uokolo. 7:18 I javiše mu Ivanovi učenici o svemu tome. 7:19 I Ivan dozva dvojicu svojih učenika i posla ih k Isusu, govoreći: Jesi li ti onaj koji treba doći? ili tražimo drugu? 7:20 Kad ti ljudi dođoše k njemu, rekoše: "Poslao nas je Ivan Krstitelj." tebi govoreći: Jesi li ti onaj koji ima doći? ili tražimo drugu? 7:21 I u isti čas on izliječi mnoge od njihovih bolesti i bolesti, i od zlih duhova; i mnogima slijepima dade vid. 7:22 Tada im Isus odgovori: Idite i recite što Ivanu stvari koje ste vidjeli i čuli; kako slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima propovijeda se evanđelje. 7:23 I blažen onaj koji se o mene ne sablazni. 7:24 Kad su glasnici Ivanovi otišli, on im poče govoriti narod o Ivanu, Što ste izišli u pustinju vidjeti? Trska koju vjetar trese? 7:25 Ali što ste izišli vidjeti? Čovjek odjeven u meku odjeću? gle, oni koji su raskošno odjeveni i žive otmjeno, u kraljevima su' sudovi. 7:26 Ali što ste izišli vidjeti? Prorok? Da, kažem vam, i mnogo više od proroka. 7:27 Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem svoga glasnika unaprijed lice tvoje, koje će pripraviti put tvoj pred tobom. 7:28 Jer, kažem vam, među onima koje su rodile žene nema nijednog veći prorok od Ivana Krstitelja: ali onaj koji je najmanji u Božje kraljevstvo je veće od njega. 7:29 Sav narod koji ga je slušao i carinici opravdavali su Boga, kršten Ivanovim krštenjem. 7:30 Ali farizeji i zakonici odbaciše Božji savjet protiv sebe, jer nisu bili kršteni od njega. 7:31 A Gospod reče: S čim ću onda usporediti ove ljude? generacija? i kakvi su? 7:32 Oni su kao djeca koja sjede na trgu i dozivaju jednoga drugome i govoreći: Svirali smo ti, a nisi plesao; oplakivali smo te, a ti nisi plakao. 7:33 Jer dođe Ivan Krstitelj, ne jede kruha i ne pije vina; i ti reci, On ima vraga. 7:34 Sin Čovječji dođe jede i pije; a vi kažete: Gle a proždrljivac i pijanac, prijatelj carinika i grešnika! 7:35 Ali mudrost je opravdana od sve svoje djece. 7:36 A jedan od farizeja zamoli ga da jede s njim. I on uđe u kuću farizejevu i sjedne za stol. 7:37 I gle, žena u gradu, koja je bila grešnica, kad je to znala Isus je sjedio za stolom u farizejevoj kući i donio kutiju od alabastera mast, 7:38 I stade do njegovih nogu iza njega plačući i poče mu prati noge sa suzama, i obrisala ih je kosom svoje glave, i poljubila njegovu noge i pomaza ih pomašću. 7:39 Kad to vidje farizej koji ga je pozvao, progovori unutra sam, rekavši: Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi tko je i kakva je to žena koja ga se dotiče: jer ona je grešnica. 7:40 Isus mu odgovori: Šimune, imam nešto reći ti. A on reče: Učitelju, reci. 7:41 Bio neki vjerovnik koji je imao dva dužnika: jedan je dugovao pet sto penija, a drugi pedeset. 7:42 A kad nisu imali čime platiti, iskreno im je obojici oprostio. Reci mi dakle, tko će ga od njih najviše voljeti? 7:43 Šimun odgovori: "Mislim da onaj kome je najviše oprostio." I reče mu: Pravo si presudio. 7:44 I okrene se ženi i reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh u tvoju kuću, nisi mi dao vode za noge, nego ona suzama mi je noge oprala i vlasima svojim ih otrla glavu. 7:45 Nisi mi dao poljupca, ali ova žena od kad sam ušao nije prestao mi ljubiti stopala. 7:46 Ti nisi pomazao moju glavu uljem, nego ova žena pomaza moju stopala s mašću. 7:47 Zato ti kažem: oprošteni su joj grijesi, kojih je mnogo; za mnogo je ljubila: ali kome se malo oprašta, taj malo ljubi. 7:48 I reče joj: "Oprošteni su ti grijesi." 7:49 A oni koji su s njim sjedili za stolom počeše u sebi govoriti: Tko? je li i ovo ono što oprašta grijehe? 7:50 I reče ženi: "Vjera te tvoja spasila." idi u miru.