Luke
6:1 I dogodi se da on ode druge subote nakon prve
kroz polja kukuruza; a njegovi su učenici trgali klasje i
jeli, trljajući ih u rukama.
6:2 A neki od farizeja rekoše im: Zašto činite ono što nije?
zakonito činiti subotom?
6:3 A Isus im odgovori: Niste li čitali samo ovo što?
David je to učinio kad je on sam ogladnjeo i oni koji su bili s njim;
6:4 Kako je ušao u Dom Božji, uzeo i pojeo priložene kruhove,
i dao je i onima koji su bili s njim; koje nije dopušteno jesti
ali samo za svećenike?
6:5 I reče im: Sin Čovječji gospodar je i subote.
6:6 A dogodi se i druge subote da uđe u
sinagogu i poučavao: i bijaše čovjek čija je desnica bila usahla.
6:7 A pismoznanci i farizeji promatrahu ga hoće li ozdraviti na
subotnji dan; da bi mogli naći optužbu protiv njega.
6:8 Ali on je znao njihove misli i rekao je čovjeku koji je imao usahle
ruka, Ustani i stani u sredinu. I ustade i stade
dalje.
6:9 Tada im Isus reče: "Upitat ću vas jedno; Je li to zakonito na
subotnje dane činiti dobro ili činiti zlo? spasiti život ili ga uništiti?
6:10 I pogledavši ih sve oko sebe, reče čovjeku: "Ispruži se!"
naprijed svoju ruku. I on učini tako: i njegova ruka ozdravi kao
drugo.
6:11 I bili su puni ludila; i komunicirali jedno s drugim što
mogli učiniti Isusu.
6:12 I dogodi se u one dane da on iziđe u goru da
molio, i nastavio cijelu noć u molitvi Bogu.
6:13 Kad svanu dan, dozva svoje učenike, a od njih on
izabra dvanaestoricu, koje također imenova apostolima;
6:14 Šimun, (kojeg prozva i Petar) i Andrija, njegov brat, Jakov i
Ivana, Filipa i Bartolomeja,
6:15 Matej i Toma, Jakov Alfejev sin i Šimun zvani Zilot,
6:16 I Juda, brat Jakovljev, i Juda Iškariotski, koji također bijaše
izdajnik.
6:17 I on siđe s njima i stade u ravnici s društvom
njegovi učenici i veliko mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i
Jeruzalema i s morske obale Tira i Sidona, koji su došli čuti
njega, i da se izliječe od svojih bolesti;
6:18 I oni koje su mučili nečisti duhovi, i ozdravljahu.
6:19 I sve je mnoštvo tražilo da ga se dotakne, jer krepost je izlazila
od njega, i sve ih izliječio.
6:20 I podiže oči na svoje učenike i reče: Blagoslovljeni bili!
siromasi: jer tvoje je kraljevstvo Božje.
6:21 Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi. Blago vama
koji sada plačete: jer ćete se smijati.
6:22 Blago vama kad vas ljudi zamrze i kad se razdvoje
iz njihova društva, i grdit će te i izbaciti tvoje ime
kao zlo, poradi Sina Čovječjega.
6:23 Radujte se u onaj dan i poskakujte od radosti, jer gle, vaša je nagrada
veliki na nebu: jer su na isti način činili njihovi oci
proroci.
6:24 Ali teško vama koji ste bogati! jer ste primili svoju utjehu.
6:25 Teško vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Jao tebi taj smijeh
sada! jer ćete tugovati i plakati.
6:26 Teško vama kad svi budu o vama govorili dobro! jer tako su učinili i njihovi
očevi lažnih proroka.
6:27 Ali kažem vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji
mrzim te,
6:28 Blagoslivljajte one koji vas kunu i molite za one koji vas grde.
6:29 Onome tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi;
a onome tko ti uzme ogrtač, ne brani da uzme i tvoj ogrtač.
6:30 Podaj svakome tko te zaište; i onoga koji ti oduzima
roba ne pitaj ih opet.
6:31 I kako želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.
6:32 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? za grešnike također
voljeti one koji vole njih.
6:33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? za
grešnici također čine isto.
6:34 I ako posuđujete onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je zahvala?
jer i grješnici grješnicima posuđuju, da opet isto toliko prime.
6:35 Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte ne nadajući se ničemu
opet; i vaša će nagrada biti velika i bit ćete sinovi
Najvišeg: jer on je dobar prema nezahvalnima i zlima.
6:36 Budite dakle milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.
6:37 Ne sudite i neće vam se suditi; ne osuđujte i nećete biti
osuđeni: opraštajte i bit će vam oprošteno:
6:38 Dajte, i dat će vam se; dobra mjera, pritisnuta, i
istreseno i pregaženo dat će vam ljudi u njedra. Za
Mjerom kojom mjerite mjerit će se i vama
opet.
6:39 I reče im prispodobu: Može li slijepac voditi slijepca? treba
ne padnu oboje u jarak?
6:40 Nije učenik iznad svoga učitelja, nego svaki savršeni
bit će kao njegov gospodar.
6:41 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, nego
ne vidiš brvno u svom oku?
6:42 Ili kako možeš reći svom bratu, Brate, daj da izvučem
trun koji ti je u oku kad sam ne gledaš brvno koje
je u vlastitom oku? Licemjere, prvo izbaci gredu
vlastito oko, i tada ćeš jasno vidjeti izvaditi trun koji
je u oku brata tvoga.
6:43 Jer dobro stablo ne rađa lošim plodom; ni pokvarenjak
stablo donosi dobre plodove.
6:44 Jer svako se drvo po svome plodu poznaje. Jer od trnja muškarci ne
beru smokve, niti u kupini beru grožđe.
6:45 Dobar čovjek to iz dobre riznice svoga srca iznosi
što je dobro; a zao čovjek iz zlog blaga svoga srca
rađa ono što je zlo: jer od obilja srca njegova
usta govore.
6:46 I zašto me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim?
6:47 Tko god dođe k meni i čuje moje riječi i vrši ih, ja ću
pokazati kome je sličan:
6:48 On je kao čovjek koji je kuću sagradio, duboko iskopao i položio
temelj na stijeni: i kad je poplava nastala, potok je tukao
žestoko na tu kuću i nije je mogao uzdrmati: jer je bila utemeljena
na stijeni.
6:49 Ali onaj koji čuje, a ne izvrši, sličan je čovjeku koji bez
temelj izgradio kuću na zemlji; protiv koje je tok učinio
udario žestoko, i odmah je pao; a ruševina te kuće bila je
Sjajno.