Luke 6:1 I dogodi se da on ode druge subote nakon prve kroz polja kukuruza; a njegovi su učenici trgali klasje i jeli, trljajući ih u rukama. 6:2 A neki od farizeja rekoše im: Zašto činite ono što nije? zakonito činiti subotom? 6:3 A Isus im odgovori: Niste li čitali samo ovo što? David je to učinio kad je on sam ogladnjeo i oni koji su bili s njim; 6:4 Kako je ušao u Dom Božji, uzeo i pojeo priložene kruhove, i dao je i onima koji su bili s njim; koje nije dopušteno jesti ali samo za svećenike? 6:5 I reče im: Sin Čovječji gospodar je i subote. 6:6 A dogodi se i druge subote da uđe u sinagogu i poučavao: i bijaše čovjek čija je desnica bila usahla. 6:7 A pismoznanci i farizeji promatrahu ga hoće li ozdraviti na subotnji dan; da bi mogli naći optužbu protiv njega. 6:8 Ali on je znao njihove misli i rekao je čovjeku koji je imao usahle ruka, Ustani i stani u sredinu. I ustade i stade dalje. 6:9 Tada im Isus reče: "Upitat ću vas jedno; Je li to zakonito na subotnje dane činiti dobro ili činiti zlo? spasiti život ili ga uništiti? 6:10 I pogledavši ih sve oko sebe, reče čovjeku: "Ispruži se!" naprijed svoju ruku. I on učini tako: i njegova ruka ozdravi kao drugo. 6:11 I bili su puni ludila; i komunicirali jedno s drugim što mogli učiniti Isusu. 6:12 I dogodi se u one dane da on iziđe u goru da molio, i nastavio cijelu noć u molitvi Bogu. 6:13 Kad svanu dan, dozva svoje učenike, a od njih on izabra dvanaestoricu, koje također imenova apostolima; 6:14 Šimun, (kojeg prozva i Petar) i Andrija, njegov brat, Jakov i Ivana, Filipa i Bartolomeja, 6:15 Matej i Toma, Jakov Alfejev sin i Šimun zvani Zilot, 6:16 I Juda, brat Jakovljev, i Juda Iškariotski, koji također bijaše izdajnik. 6:17 I on siđe s njima i stade u ravnici s društvom njegovi učenici i veliko mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i Jeruzalema i s morske obale Tira i Sidona, koji su došli čuti njega, i da se izliječe od svojih bolesti; 6:18 I oni koje su mučili nečisti duhovi, i ozdravljahu. 6:19 I sve je mnoštvo tražilo da ga se dotakne, jer krepost je izlazila od njega, i sve ih izliječio. 6:20 I podiže oči na svoje učenike i reče: Blagoslovljeni bili! siromasi: jer tvoje je kraljevstvo Božje. 6:21 Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi. Blago vama koji sada plačete: jer ćete se smijati. 6:22 Blago vama kad vas ljudi zamrze i kad se razdvoje iz njihova društva, i grdit će te i izbaciti tvoje ime kao zlo, poradi Sina Čovječjega. 6:23 Radujte se u onaj dan i poskakujte od radosti, jer gle, vaša je nagrada veliki na nebu: jer su na isti način činili njihovi oci proroci. 6:24 Ali teško vama koji ste bogati! jer ste primili svoju utjehu. 6:25 Teško vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Jao tebi taj smijeh sada! jer ćete tugovati i plakati. 6:26 Teško vama kad svi budu o vama govorili dobro! jer tako su učinili i njihovi očevi lažnih proroka. 6:27 Ali kažem vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji mrzim te, 6:28 Blagoslivljajte one koji vas kunu i molite za one koji vas grde. 6:29 Onome tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi; a onome tko ti uzme ogrtač, ne brani da uzme i tvoj ogrtač. 6:30 Podaj svakome tko te zaište; i onoga koji ti oduzima roba ne pitaj ih opet. 6:31 I kako želite da ljudi čine vama, činite i vi njima. 6:32 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? za grešnike također voljeti one koji vole njih. 6:33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? za grešnici također čine isto. 6:34 I ako posuđujete onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je zahvala? jer i grješnici grješnicima posuđuju, da opet isto toliko prime. 6:35 Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte ne nadajući se ničemu opet; i vaša će nagrada biti velika i bit ćete sinovi Najvišeg: jer on je dobar prema nezahvalnima i zlima. 6:36 Budite dakle milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. 6:37 Ne sudite i neće vam se suditi; ne osuđujte i nećete biti osuđeni: opraštajte i bit će vam oprošteno: 6:38 Dajte, i dat će vam se; dobra mjera, pritisnuta, i istreseno i pregaženo dat će vam ljudi u njedra. Za Mjerom kojom mjerite mjerit će se i vama opet. 6:39 I reče im prispodobu: Može li slijepac voditi slijepca? treba ne padnu oboje u jarak? 6:40 Nije učenik iznad svoga učitelja, nego svaki savršeni bit će kao njegov gospodar. 6:41 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, nego ne vidiš brvno u svom oku? 6:42 Ili kako možeš reći svom bratu, Brate, daj da izvučem trun koji ti je u oku kad sam ne gledaš brvno koje je u vlastitom oku? Licemjere, prvo izbaci gredu vlastito oko, i tada ćeš jasno vidjeti izvaditi trun koji je u oku brata tvoga. 6:43 Jer dobro stablo ne rađa lošim plodom; ni pokvarenjak stablo donosi dobre plodove. 6:44 Jer svako se drvo po svome plodu poznaje. Jer od trnja muškarci ne beru smokve, niti u kupini beru grožđe. 6:45 Dobar čovjek to iz dobre riznice svoga srca iznosi što je dobro; a zao čovjek iz zlog blaga svoga srca rađa ono što je zlo: jer od obilja srca njegova usta govore. 6:46 I zašto me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim? 6:47 Tko god dođe k meni i čuje moje riječi i vrši ih, ja ću pokazati kome je sličan: 6:48 On je kao čovjek koji je kuću sagradio, duboko iskopao i položio temelj na stijeni: i kad je poplava nastala, potok je tukao žestoko na tu kuću i nije je mogao uzdrmati: jer je bila utemeljena na stijeni. 6:49 Ali onaj koji čuje, a ne izvrši, sličan je čovjeku koji bez temelj izgradio kuću na zemlji; protiv koje je tok učinio udario žestoko, i odmah je pao; a ruševina te kuće bila je Sjajno.