Luke
1:1 Budući da su se mnogi prihvatili da po redu izlože izjavu
onih stvari u koje se među nama najsigurnije vjeruje,
1:2 Kao što su nam ih predali, koji su od početka bili
očevici i službenici riječi;
1:3 I meni se učinilo dobrim jer sam sve savršeno razumio
stvari od samog početka, da ti pišem redom, najizvrsnije
Teofil,
1:4 Da bi mogao znati pouzdanost onoga što imaš
bio upućen.
1:5 U dane Heroda, kralja Judeje, bijaše neki svećenik
po imenu Zacharias, od reda Abia; i njegova je žena bila od
kćeri Aronove, a zvala se Elizabeta.
1:6 I oboje su bili pravedni pred Bogom, živeći po svim zapovijedima
i uredbe Gospodnje neporočne.
1:7 Ali nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje
bili su sada već dobro u godinama.
1:8 I dogodi se da dok je prije vršio svećeničku službu
Bog po redu svoga puta,
1:9 Prema običaju svećeničke službe, njegov ždrijeb je bio spaljen
tamjan kad je ulazio u hram Gospodnji.
1:10 A sve mnoštvo naroda molilo se u to vrijeme vani
od tamjana.
1:11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji stojeći zdesna
strana oltara tamjana.
1:12 Kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i obuze ga strah.
1:13 Ali anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva
čuo; a žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina i ti ćeš zvati
njegovo ime John.
1:14 I imat ćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom
rođenje.
1:15 Jer on će biti velik u Gospodnjim očima i neće piti
vino niti žestoko piće; i on će biti ispunjen Duhom Svetim, čak
iz majčine utrobe.
1:16 I mnoge će sinove Izraelove obratiti Jahvi, Bogu njihovu.
1:17 I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati
srca otaca djeci, a neposlušni mudrosti
pravednog; da pripravi narod pripravljen za Gospodina.
1:18 Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću to znati?" jer ja jesam
starac, a moja žena u godinama.
1:19 Anđeo mu odgovori: Ja sam Gabrijel koji stojim u
prisutnost Boga; i poslan sam da razgovaram s tobom i da ti pokažem ovo
radosna vijest.
1:20 I gle, ti ćeš biti nijem i nećeš moći govoriti do dana
da će se ove stvari izvršiti, jer ne vjeruješ mojim
riječi, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.
1:21 Narod je čekao Zahariju i čudio se što je tako ostao
dugo u hramu.
1:22 Kad je izašao, nije mogao s njima govoriti; i oni su to shvatili
da je vidio viđenje u hramu: jer im je dao znak i
ostao bez riječi.
1:23 I dogodi se da čim prođoše dani njegove službe
ispunjen, otišao je svojoj kući.
1:24 Poslije onih dana njegova žena Elizabeta zatrudnje i sakri se pet
mjeseci, rekavši,
1:25 Tako mi je Gospodin postupio u danima kad me pogledao
skini s mene sramotu među ljudima.
1:26 A u šestom mjesecu anđeo Gabriel je poslan od Boga u jedan grad
iz Galileje, imenom Nazaret,
1:27 Djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz kuće
David; a djevici je bilo ime Marija.
1:28 Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si visoko
milostiva, Gospodin s tobom: blagoslovljena ti među ženama.
1:29 Kad ga ugleda, prestraši se zbog njegovih riječi i baci je u nju
pazite kakav bi to pozdrav trebao biti.
1:30 Anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost
sa Bogom.
1:31 I evo, ti ćeš začeti u utrobi svojoj i roditi sina, i
nadjenut će mu ime ISUS.
1:32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova.
1:33 On će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek; i njegovog kraljevstva
neće biti kraja.
1:34 Tada Marija reče anđelu: "Kako će to biti, budući da ne znam."
čovjek?
1:35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti će sići."
tebe, i sila Najvišega će te zasjeniti: dakle također
ono sveto što će se od tebe roditi zvat će se Sin
Bog.
1:36 I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, također je začela sina u sebi
starost: i ovo je šesti mjesec s njom, koja se zove nerotkinja.
1:37 Jer Bogu ništa neće biti nemoguće.
1:38 A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje! neka mi bude po tome
tvojoj riječi. I anđeo je otišao od nje.
1:39 Usta Marija u one dane i žurno ode u goru,
u grad Judin;
1:40 Ušao je u Zaharijinu kuću i pozdravio Elizabetu.
1:41 I dogodi se da, kad Elizabeta ču Marijin pozdrav,
djetešce joj poskoči u utrobi; i Elisabeth je bila ispunjena Svetim
Duh:
1:42 I ona povika jakim glasom i reče: Blagoslovljen si među
žene i blagoslovljen plod utrobe tvoje.
1:43 A otkud meni ovo da dođe k meni majka Gospodina mojega?
1:44 Jer, gle, čim je glas tvoga pozdrava odjeknuo u mojim ušima,
djetešce je poskakivalo u mojoj utrobi od radosti.
1:45 Blago onoj koja je povjerovala, jer će se dogoditi
ono što joj je rečeno od Gospodina.
1:46 A Marija reče: Veliča duša moja Gospodina,
1:47 I obradova se duh moj u Bogu, mom Spasitelju.
1:48 On je pogledao na poniznost svoje sluškinje, jer, gle, od
od sada će me svi naraštaji zvati blaženom.
1:49 Jer Silni mi učini velika djela; i sveto je njegovo
Ime.
1:50 I njegova je milost od koljena do koljena na onima koji ga se boje.
1:51 Pokazao je snagu mišicom svojom; on je raspršio ohole u
mašta njihovih srca.
1:52 Svrgnuo je moćne s njihovih sjedišta, a uzvisio ponižene
stupanj.
1:53 On je gladne napunio dobrima; a bogate je poslao
isprazniti se.
1:54 Pomogao je svome sluzi Izraelu, sjećajući se svoje milosti;
1:55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom potomstvu zauvijek.
1:56 I osta Marija s njom oko tri mjeseca i vrati se k svojima
kuća.
1:57 Došlo je Elizabetino puno vrijeme da se rodi; i ona
rodila sina.
1:58 I njezini susjedi i njezini rođaci čuli su kako je Gospodin pokazao veliko
milost joj; i veselili su se s njom.
1:59 I dogodi se da osmi dan dođu da ga obrežu
dijete; i prozvaše ga Zaharija po imenu njegova oca.
1:60 A majka mu odgovori: "Nije tako; ali će se zvati Ivan.
1:61 A oni joj rekoše: "Nema nikoga od tvojega roda tko je pozvan."
ovo ime.
1:62 I dadoše znake njegovu ocu kako bi htio da ga nazovu.
1:63 I zaiska pisaći stol i napisa: Ivan mu je ime.
I svi su se čudili.
1:64 I usta mu se odmah otvoriše, jezik mu se razriješi, i on
govorio i hvalio Boga.
1:65 I strah obuze sve koji su živjeli oko njih i sve te riječi
razglasili su se po svim brdima Judeje.
1:66 I svi oni koji su to čuli pohraniše to u svojim srcima govoreći: Što?
ovako će biti dijete! I ruka Gospodnja bijaše s njim.
1:67 A njegov otac Zaharija napuni se Duha Svetoga i prorokuje:
izreka,
1:68 Blagoslovljen Gospod Bog Izraelov! jer on je svoje posjetio i otkupio
narod,
1:69 I podigao nam je rog spasenja u kući svojoj
sluga David;
1:70 Kao što je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su bili od
svijet je počeo:
1:71 Da se spasimo od neprijatelja i od ruke svega toga
mrzi nas;
1:72 Da izvršimo milosrđe obećano ocima našim i da se spomenemo svetoga njegova
zavjet;
1:73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu,
1:74 Da bi nam dao da budemo izbavljeni iz ruku
naši neprijatelji mogli bi mu služiti bez straha,
1:75 U svetosti i pravednosti pred njim u sve dane života našega.
1:76 A ti ćeš se, dijete, prorokom Svevišnjega zvati, jer si
ići će pred licem Gospodnjim da mu pripravi putove;
1:77 Da bi svom narodu dao spoznaju o spasenju oproštenjem njihovim
grijesi,
1:78 Po nježnom milosrđu Boga našega; pri čemu danica s visine
posjetio nas je,
1:79 Da osvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.
1:80 Dijete je raslo i jačalo duhom te je bilo u pustinjama
do dana njegova javljanja Izraelu.