Luke 1:1 Budući da su se mnogi prihvatili da po redu izlože izjavu onih stvari u koje se među nama najsigurnije vjeruje, 1:2 Kao što su nam ih predali, koji su od početka bili očevici i službenici riječi; 1:3 I meni se učinilo dobrim jer sam sve savršeno razumio stvari od samog početka, da ti pišem redom, najizvrsnije Teofil, 1:4 Da bi mogao znati pouzdanost onoga što imaš bio upućen. 1:5 U dane Heroda, kralja Judeje, bijaše neki svećenik po imenu Zacharias, od reda Abia; i njegova je žena bila od kćeri Aronove, a zvala se Elizabeta. 1:6 I oboje su bili pravedni pred Bogom, živeći po svim zapovijedima i uredbe Gospodnje neporočne. 1:7 Ali nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje bili su sada već dobro u godinama. 1:8 I dogodi se da dok je prije vršio svećeničku službu Bog po redu svoga puta, 1:9 Prema običaju svećeničke službe, njegov ždrijeb je bio spaljen tamjan kad je ulazio u hram Gospodnji. 1:10 A sve mnoštvo naroda molilo se u to vrijeme vani od tamjana. 1:11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji stojeći zdesna strana oltara tamjana. 1:12 Kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i obuze ga strah. 1:13 Ali anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva čuo; a žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina i ti ćeš zvati njegovo ime John. 1:14 I imat ćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom rođenje. 1:15 Jer on će biti velik u Gospodnjim očima i neće piti vino niti žestoko piće; i on će biti ispunjen Duhom Svetim, čak iz majčine utrobe. 1:16 I mnoge će sinove Izraelove obratiti Jahvi, Bogu njihovu. 1:17 I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca djeci, a neposlušni mudrosti pravednog; da pripravi narod pripravljen za Gospodina. 1:18 Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću to znati?" jer ja jesam starac, a moja žena u godinama. 1:19 Anđeo mu odgovori: Ja sam Gabrijel koji stojim u prisutnost Boga; i poslan sam da razgovaram s tobom i da ti pokažem ovo radosna vijest. 1:20 I gle, ti ćeš biti nijem i nećeš moći govoriti do dana da će se ove stvari izvršiti, jer ne vjeruješ mojim riječi, koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 1:21 Narod je čekao Zahariju i čudio se što je tako ostao dugo u hramu. 1:22 Kad je izašao, nije mogao s njima govoriti; i oni su to shvatili da je vidio viđenje u hramu: jer im je dao znak i ostao bez riječi. 1:23 I dogodi se da čim prođoše dani njegove službe ispunjen, otišao je svojoj kući. 1:24 Poslije onih dana njegova žena Elizabeta zatrudnje i sakri se pet mjeseci, rekavši, 1:25 Tako mi je Gospodin postupio u danima kad me pogledao skini s mene sramotu među ljudima. 1:26 A u šestom mjesecu anđeo Gabriel je poslan od Boga u jedan grad iz Galileje, imenom Nazaret, 1:27 Djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz kuće David; a djevici je bilo ime Marija. 1:28 Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si visoko milostiva, Gospodin s tobom: blagoslovljena ti među ženama. 1:29 Kad ga ugleda, prestraši se zbog njegovih riječi i baci je u nju pazite kakav bi to pozdrav trebao biti. 1:30 Anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost sa Bogom. 1:31 I evo, ti ćeš začeti u utrobi svojoj i roditi sina, i nadjenut će mu ime ISUS. 1:32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova. 1:33 On će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek; i njegovog kraljevstva neće biti kraja. 1:34 Tada Marija reče anđelu: "Kako će to biti, budući da ne znam." čovjek? 1:35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti će sići." tebe, i sila Najvišega će te zasjeniti: dakle također ono sveto što će se od tebe roditi zvat će se Sin Bog. 1:36 I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, također je začela sina u sebi starost: i ovo je šesti mjesec s njom, koja se zove nerotkinja. 1:37 Jer Bogu ništa neće biti nemoguće. 1:38 A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje! neka mi bude po tome tvojoj riječi. I anđeo je otišao od nje. 1:39 Usta Marija u one dane i žurno ode u goru, u grad Judin; 1:40 Ušao je u Zaharijinu kuću i pozdravio Elizabetu. 1:41 I dogodi se da, kad Elizabeta ču Marijin pozdrav, djetešce joj poskoči u utrobi; i Elisabeth je bila ispunjena Svetim Duh: 1:42 I ona povika jakim glasom i reče: Blagoslovljen si među žene i blagoslovljen plod utrobe tvoje. 1:43 A otkud meni ovo da dođe k meni majka Gospodina mojega? 1:44 Jer, gle, čim je glas tvoga pozdrava odjeknuo u mojim ušima, djetešce je poskakivalo u mojoj utrobi od radosti. 1:45 Blago onoj koja je povjerovala, jer će se dogoditi ono što joj je rečeno od Gospodina. 1:46 A Marija reče: Veliča duša moja Gospodina, 1:47 I obradova se duh moj u Bogu, mom Spasitelju. 1:48 On je pogledao na poniznost svoje sluškinje, jer, gle, od od sada će me svi naraštaji zvati blaženom. 1:49 Jer Silni mi učini velika djela; i sveto je njegovo Ime. 1:50 I njegova je milost od koljena do koljena na onima koji ga se boje. 1:51 Pokazao je snagu mišicom svojom; on je raspršio ohole u mašta njihovih srca. 1:52 Svrgnuo je moćne s njihovih sjedišta, a uzvisio ponižene stupanj. 1:53 On je gladne napunio dobrima; a bogate je poslao isprazniti se. 1:54 Pomogao je svome sluzi Izraelu, sjećajući se svoje milosti; 1:55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom potomstvu zauvijek. 1:56 I osta Marija s njom oko tri mjeseca i vrati se k svojima kuća. 1:57 Došlo je Elizabetino puno vrijeme da se rodi; i ona rodila sina. 1:58 I njezini susjedi i njezini rođaci čuli su kako je Gospodin pokazao veliko milost joj; i veselili su se s njom. 1:59 I dogodi se da osmi dan dođu da ga obrežu dijete; i prozvaše ga Zaharija po imenu njegova oca. 1:60 A majka mu odgovori: "Nije tako; ali će se zvati Ivan. 1:61 A oni joj rekoše: "Nema nikoga od tvojega roda tko je pozvan." ovo ime. 1:62 I dadoše znake njegovu ocu kako bi htio da ga nazovu. 1:63 I zaiska pisaći stol i napisa: Ivan mu je ime. I svi su se čudili. 1:64 I usta mu se odmah otvoriše, jezik mu se razriješi, i on govorio i hvalio Boga. 1:65 I strah obuze sve koji su živjeli oko njih i sve te riječi razglasili su se po svim brdima Judeje. 1:66 I svi oni koji su to čuli pohraniše to u svojim srcima govoreći: Što? ovako će biti dijete! I ruka Gospodnja bijaše s njim. 1:67 A njegov otac Zaharija napuni se Duha Svetoga i prorokuje: izreka, 1:68 Blagoslovljen Gospod Bog Izraelov! jer on je svoje posjetio i otkupio narod, 1:69 I podigao nam je rog spasenja u kući svojoj sluga David; 1:70 Kao što je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su bili od svijet je počeo: 1:71 Da se spasimo od neprijatelja i od ruke svega toga mrzi nas; 1:72 Da izvršimo milosrđe obećano ocima našim i da se spomenemo svetoga njegova zavjet; 1:73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu, 1:74 Da bi nam dao da budemo izbavljeni iz ruku naši neprijatelji mogli bi mu služiti bez straha, 1:75 U svetosti i pravednosti pred njim u sve dane života našega. 1:76 A ti ćeš se, dijete, prorokom Svevišnjega zvati, jer si ići će pred licem Gospodnjim da mu pripravi putove; 1:77 Da bi svom narodu dao spoznaju o spasenju oproštenjem njihovim grijesi, 1:78 Po nježnom milosrđu Boga našega; pri čemu danica s visine posjetio nas je, 1:79 Da osvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira. 1:80 Dijete je raslo i jačalo duhom te je bilo u pustinjama do dana njegova javljanja Izraelu.