Tužaljke
5:1 Spomeni se, Jahve, što nas snađe: pogledaj i pogledaj naše
prijekor.
5:2 Naša se baština preda tuđincima, naše kuće tuđincima.
5:3 Mi smo siročad i siročad, naše su majke kao udovice.
5:4 Pili smo svoju vodu za novac; naša drva nam se prodaju.
5:5 Vratovi su nam progonjeni, trudimo se i nemamo odmora.
5:6 Dali smo ruku Egipćanima i Asircima da budu
zadovoljan kruhom.
5:7 Naši su očevi sagriješili i više ih nema; a mi smo snosili njihove
bezakonja.
5:8 Sluge vladaju nad nama, nema nikoga da nas odatle izbavi
njihovu ruku.
5:9 Snabdijevamo se kruhom pogibelji života zbog mača
divljina.
5:10 Koža nam je bila crna poput peći zbog užasne gladi.
5:11 Oni su silovali žene na Sionu i sluškinje u gradovima Judinim.
5:12 Kneževe objesi njihova ruka, lica starješina ne
poštovan.
5:13 Odvedoše mladiće mljeti, a djeca propadoše pod drva.
5:14 Prestali su starješine s vrata, mladići s glazbom.
5:15 Nestalo je veselja srca našega; naš ples se pretvorio u žalost.
5:16 Kruna nam je pala s glave: jao nama što zgriješismo!
5:17 Zbog toga klone srce naše; za ove stvari naše su oči mutne.
5:18 Zbog planine Sion, po kojoj je pusto, hodaju lisice
to.
5:19 Ti, Jahve, ostaješ dovijeka; prijestolje tvoje od koljena do koljena
generacija.
5:20 Zašto nas zauvijek zaboravljaš i ostavljaš nas tako dugo?
5:21 Obrati nas k sebi, Jahve, i obratit ćemo se; obnovi naše dane
kao nekada.
5:22 Ali ti si nas sasvim odbacio; jako si se razgnjevio na nas.