Tužaljke 5:1 Spomeni se, Jahve, što nas snađe: pogledaj i pogledaj naše prijekor. 5:2 Naša se baština preda tuđincima, naše kuće tuđincima. 5:3 Mi smo siročad i siročad, naše su majke kao udovice. 5:4 Pili smo svoju vodu za novac; naša drva nam se prodaju. 5:5 Vratovi su nam progonjeni, trudimo se i nemamo odmora. 5:6 Dali smo ruku Egipćanima i Asircima da budu zadovoljan kruhom. 5:7 Naši su očevi sagriješili i više ih nema; a mi smo snosili njihove bezakonja. 5:8 Sluge vladaju nad nama, nema nikoga da nas odatle izbavi njihovu ruku. 5:9 Snabdijevamo se kruhom pogibelji života zbog mača divljina. 5:10 Koža nam je bila crna poput peći zbog užasne gladi. 5:11 Oni su silovali žene na Sionu i sluškinje u gradovima Judinim. 5:12 Kneževe objesi njihova ruka, lica starješina ne poštovan. 5:13 Odvedoše mladiće mljeti, a djeca propadoše pod drva. 5:14 Prestali su starješine s vrata, mladići s glazbom. 5:15 Nestalo je veselja srca našega; naš ples se pretvorio u žalost. 5:16 Kruna nam je pala s glave: jao nama što zgriješismo! 5:17 Zbog toga klone srce naše; za ove stvari naše su oči mutne. 5:18 Zbog planine Sion, po kojoj je pusto, hodaju lisice to. 5:19 Ti, Jahve, ostaješ dovijeka; prijestolje tvoje od koljena do koljena generacija. 5:20 Zašto nas zauvijek zaboravljaš i ostavljaš nas tako dugo? 5:21 Obrati nas k sebi, Jahve, i obratit ćemo se; obnovi naše dane kao nekada. 5:22 Ali ti si nas sasvim odbacio; jako si se razgnjevio na nas.