Tužaljke
3:1 JA SAM čovjek koji je vidio nevolju od šibe gnjeva njegova.
3:2 On me vodi i vodi u tamu, ali ne u svjetlost.
3:3 Zaista se protiv mene okrenuo; okreće ruku protiv mene sve
dan.
3:4 Ostario je moje tijelo i moju kožu; kosti mi je slomio.
3:5 Podigao se protiv mene, okružio me žuči i trudovima.
3:6 Postavio me je u mračna mjesta kao one koji su od davnina umrli.
3:7 Ogradi me da ne mogu izaći, okove mi sklopi
težak.
3:8 I kad zavapim i vičem, on zatvara moju molitvu.
3:9 On je kamenom klesanim zatvorio putove moje, iskrivio je staze moje.
3:10 Bio mi je kao medvjed u zasjedi i kao lav na skrovištima.
3:11 On skrenu putove moje, rastrga me, on me načini
pusta.
3:12 On je napeo luk svoj i stavio me kao biljeg strijeli.
3:13 On strijele svoga tobolca prodre u moje uzde.
3:14 Bio sam ruglo svemu svom narodu; i njihova pjesma cijeli dan.
3:15 Napunio me je gorčinom, opio me njome
pelin.
3:16 Slomio mi je zube šljunkom, zatrpao me njime
pepeo.
3:17 Ti si moju dušu udaljio od mira, zaboravio sam blagostanje.
3:18 I rekoh: Nestalo je od Jahve snage moje i nade moje.
3:19 Sjećajući se svoje nevolje i bijede moje, pelina i žuči.
3:20 Još ih se moja duša sjeća i ponizna je u meni.
3:21 Ovoga se sjećam, stoga se nadam.
3:22 Iz milosrđa je Jahvina što nismo uništeni, jer njegova
suosjećanje ne iznevjeri.
3:23 Svako jutro nove su: velika je vjernost tvoja.
3:24 Jahve je dio moj, govori duša moja; zato ću se u njega nadati.
3:25 Dobar je Jahve prema onima koji ga čekaju, prema duši koja ga traži
mu.
3:26 Dobro je da se čovjek i nada i tiho čeka
spasenje GOSPODNJE.
3:27 Dobro je čovjeku nositi jaram u mladosti svojoj.
3:28 Sjedi sam i šuti, jer je na sebi nosio.
3:29 Stavlja svoja usta u prah; ako je tako možda ima nade.
3:30 Pruža obraz onome tko ga udari, nasiti se
prijekor.
3:31 Jer Jahve neće zauvijek odbaciti:
3:32 Ali ako on uzrokuje žalost, on će ipak imati samilosti prema
mnoštvo njegovih milosti.
3:33 Jer on ne muči svojevoljno niti žalosti djecu ljudsku.
3:34 Da smrvi pod svoje noge sve zarobljenike zemlje,
3:35 Odbaciti pravo čovjeka pred licem Svevišnjega,
3:36 Ne dopada se Jahvi da se čovjek potkopa u njegovoj parnici.
3:37 Tko je onaj koji kaže da se to zbiva kad Gospod zapovjedi?
ne?
3:38 Iz usta Svevišnjega ne izlazi zlo i dobro?
3:39 Zašto se živ čovjek žali, čovjek za kaznu svoju
grijesi?
3:40 Ispitajmo i iskušajmo putove svoje i vratimo se Jahvi.
3:41 Podignimo svoje srce i svoje ruke k Bogu na nebesima.
3:42 Prestupili smo i pobunili se: ti nisi oprostio.
3:43 Oblio si gnjevom i progonio si nas, ubio si,
nije sažalio.
3:44 Pokrio si se oblakom da molitva naša ne prođe
kroz.
3:45 Učinio si nas kao otpad i smeće usred svijeta
narod.
3:46 Svi su naši neprijatelji otvorili usta protiv nas.
3:47 Strah i zamka stiže na nas, pustoš i propast.
3:48 Moje oko teče niz rijeke vode za uništenje
kćeri mog naroda.
3:49 Moje oko curi i ne prestaje, bez prekida,
3:50 Dok Jahve ne pogleda dolje i ne pogleda s neba.
3:51 Moje oko hvata srce moje zbog svih kćeri moga grada.
3:52 Neprijatelji moji jurili su me ljuto, kao pticu, bez razloga.
3:53 Odsjekoše život moj u tamnici i baciše kamen na me.
3:54 Vode su tekle preko glave moje; tada rekoh, odsječen sam.
3:55 Iz tamnice duboke zazvah ime tvoje, Jahve.
3:56 Čuo si moj glas, ne zaklanjaj uho svoje pred mojim dahom, od moje vapaje.
3:57 Približio si se u dan kad sam te zazvao, rekao si: Strah
ne.
3:58 Jahve, ti si se izjasnio za moju dušu; ti si otkupio moju
život.
3:59 Vidio si, Jahve, nepravdu moju, ti sudi moju parnicu.
3:60 Vidio si svu njihovu osvetu i sve njihove zamisli protiv
mi.
3:61 Čuo si njihovu porugu, Jahve, i sve njihove misli
protiv mene;
3:62 Usne onih koji ustadoše protiv mene i njihove namjere protiv mene
cijeli dan.
3:63 Gle kako sjede i ustaju; Ja sam njihova muzika.
3:64 Vrati im, Jahve, po djelima njihovim
ruke.
3:65 Daj im tugu srca, prokletstvo im tvoje.
3:66 Progoni ih i istrijebi ih gnjevom ispod neba Jahvina.