Tužaljke 3:1 JA SAM čovjek koji je vidio nevolju od šibe gnjeva njegova. 3:2 On me vodi i vodi u tamu, ali ne u svjetlost. 3:3 Zaista se protiv mene okrenuo; okreće ruku protiv mene sve dan. 3:4 Ostario je moje tijelo i moju kožu; kosti mi je slomio. 3:5 Podigao se protiv mene, okružio me žuči i trudovima. 3:6 Postavio me je u mračna mjesta kao one koji su od davnina umrli. 3:7 Ogradi me da ne mogu izaći, okove mi sklopi težak. 3:8 I kad zavapim i vičem, on zatvara moju molitvu. 3:9 On je kamenom klesanim zatvorio putove moje, iskrivio je staze moje. 3:10 Bio mi je kao medvjed u zasjedi i kao lav na skrovištima. 3:11 On skrenu putove moje, rastrga me, on me načini pusta. 3:12 On je napeo luk svoj i stavio me kao biljeg strijeli. 3:13 On strijele svoga tobolca prodre u moje uzde. 3:14 Bio sam ruglo svemu svom narodu; i njihova pjesma cijeli dan. 3:15 Napunio me je gorčinom, opio me njome pelin. 3:16 Slomio mi je zube šljunkom, zatrpao me njime pepeo. 3:17 Ti si moju dušu udaljio od mira, zaboravio sam blagostanje. 3:18 I rekoh: Nestalo je od Jahve snage moje i nade moje. 3:19 Sjećajući se svoje nevolje i bijede moje, pelina i žuči. 3:20 Još ih se moja duša sjeća i ponizna je u meni. 3:21 Ovoga se sjećam, stoga se nadam. 3:22 Iz milosrđa je Jahvina što nismo uništeni, jer njegova suosjećanje ne iznevjeri. 3:23 Svako jutro nove su: velika je vjernost tvoja. 3:24 Jahve je dio moj, govori duša moja; zato ću se u njega nadati. 3:25 Dobar je Jahve prema onima koji ga čekaju, prema duši koja ga traži mu. 3:26 Dobro je da se čovjek i nada i tiho čeka spasenje GOSPODNJE. 3:27 Dobro je čovjeku nositi jaram u mladosti svojoj. 3:28 Sjedi sam i šuti, jer je na sebi nosio. 3:29 Stavlja svoja usta u prah; ako je tako možda ima nade. 3:30 Pruža obraz onome tko ga udari, nasiti se prijekor. 3:31 Jer Jahve neće zauvijek odbaciti: 3:32 Ali ako on uzrokuje žalost, on će ipak imati samilosti prema mnoštvo njegovih milosti. 3:33 Jer on ne muči svojevoljno niti žalosti djecu ljudsku. 3:34 Da smrvi pod svoje noge sve zarobljenike zemlje, 3:35 Odbaciti pravo čovjeka pred licem Svevišnjega, 3:36 Ne dopada se Jahvi da se čovjek potkopa u njegovoj parnici. 3:37 Tko je onaj koji kaže da se to zbiva kad Gospod zapovjedi? ne? 3:38 Iz usta Svevišnjega ne izlazi zlo i dobro? 3:39 Zašto se živ čovjek žali, čovjek za kaznu svoju grijesi? 3:40 Ispitajmo i iskušajmo putove svoje i vratimo se Jahvi. 3:41 Podignimo svoje srce i svoje ruke k Bogu na nebesima. 3:42 Prestupili smo i pobunili se: ti nisi oprostio. 3:43 Oblio si gnjevom i progonio si nas, ubio si, nije sažalio. 3:44 Pokrio si se oblakom da molitva naša ne prođe kroz. 3:45 Učinio si nas kao otpad i smeće usred svijeta narod. 3:46 Svi su naši neprijatelji otvorili usta protiv nas. 3:47 Strah i zamka stiže na nas, pustoš i propast. 3:48 Moje oko teče niz rijeke vode za uništenje kćeri mog naroda. 3:49 Moje oko curi i ne prestaje, bez prekida, 3:50 Dok Jahve ne pogleda dolje i ne pogleda s neba. 3:51 Moje oko hvata srce moje zbog svih kćeri moga grada. 3:52 Neprijatelji moji jurili su me ljuto, kao pticu, bez razloga. 3:53 Odsjekoše život moj u tamnici i baciše kamen na me. 3:54 Vode su tekle preko glave moje; tada rekoh, odsječen sam. 3:55 Iz tamnice duboke zazvah ime tvoje, Jahve. 3:56 Čuo si moj glas, ne zaklanjaj uho svoje pred mojim dahom, od moje vapaje. 3:57 Približio si se u dan kad sam te zazvao, rekao si: Strah ne. 3:58 Jahve, ti si se izjasnio za moju dušu; ti si otkupio moju život. 3:59 Vidio si, Jahve, nepravdu moju, ti sudi moju parnicu. 3:60 Vidio si svu njihovu osvetu i sve njihove zamisli protiv mi. 3:61 Čuo si njihovu porugu, Jahve, i sve njihove misli protiv mene; 3:62 Usne onih koji ustadoše protiv mene i njihove namjere protiv mene cijeli dan. 3:63 Gle kako sjede i ustaju; Ja sam njihova muzika. 3:64 Vrati im, Jahve, po djelima njihovim ruke. 3:65 Daj im tugu srca, prokletstvo im tvoje. 3:66 Progoni ih i istrijebi ih gnjevom ispod neba Jahvina.