Tužaljke
1:1 Kako samotno sjedi grad pun naroda! kako je ona
postani kao udovica! ona koja je bila velika među narodima i princeza
među pokrajinama, kako je ona postala tributar!
1:2 Gorko plače noću, a suze su joj na obrazima
nema nikoga da je utješi, svi njezini ljubavnici: svi su njezini prijatelji imali posla
izdajnički s njom, postali su njezini neprijatelji.
1:3 Juda ode u ropstvo zbog nevolje i velike
ropstvo: boravi među poganima, ne nalazi pokoja: sva ona
progonitelji su je sustigli između tjesnaca.
1:4 Putovi sionski tuguju, jer nitko ne dolazi na svečane gozbe: svi
vrata su joj pusta: svećenici joj uzdišu, djevice su joj u nevolji i
ona je u gorčini.
1:5 Glavni su njezini protivnici, njezini neprijatelji napreduju; jer Jahve ima
pogodio je zbog mnoštva njezinih prijestupa: njezina su djeca
otišao u zarobljeništvo pred neprijateljem.
1:6 Kćeri sionskoj nestade sva njezina ljepota: njezini knezovi
postadoše kao srne koje ne nalaze paše i nestaju
snaga pred progoniteljem.
1:7 Jeruzalem se spominje u danima svoje nevolje i bijede svoje
sve svoje ugodne stvari koje je imala u danima starim, kada su njezini ljudi
pala u ruke neprijatelju, a nitko joj nije pomogao: protivnici
vidio je i rugao se njezinim subotama.
1:8 Jeruzalem je teško sagriješio; stoga je ona uklonjena: sve to
poštovali su je, prezirali je, jer su vidjeli njezinu golotinju: da, ona
uzdahne i okrene se unatrag.
1:9 U skutima joj je prljavština; ona se ne sjeća svog posljednjeg kraja;
stoga je divno sišla: nije imala tješitelja. O BOŽE,
pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzvisio.
1:10 Protivnik je raširio svoju ruku na sve njezine miline: jer
vidjela je da su pogani ušli u njezino svetište, kojega ti
zapovjedio si da ne ulaze u tvoju zajednicu.
1:11 Sav narod njegov uzdiše, kruha traži; dali su svoje ugodne
stvari za meso za olakšanje duše: vidi, Jahve, i promisli; jer ja jesam
postati podo.
1:12 Nije li vam ništa, svi koji prolazite? pogledaj i vidi ima li
bilo kakva tuga poput moje tuge, koja mi je učinjena, čime je
Jahve me ponizi u dan žestokoga gnjeva svoga.
1:13 Odozgor je poslao oganj u moje kosti, i nadvladao je
njih: on je razapeo mrežu za moje noge, on me vratio nazad: on je
učini me pustom i klonulom cijeli dan.
1:14 Njegovom je rukom okovan jaram mojih prijestupa, ovijeni su,
i popni se na moj vrat: on je moju snagu srušio, Jahve
predao me u njihove ruke, iz kojih ne mogu ustati.
1:15 Jahve je usred mene izgazio sve moje junake.
sazvao je zbor protiv mene da satre moje mladiće: Jahve
izgazio je djevicu, kćer Judinu, kao u tijesku.
1:16 Zbog toga plačem; oko moje, oko moje curi voda,
jer daleko je od mene tješitelj koji bi mi trebao olakšati dušu: moj
djeca su pusta, jer je neprijatelj nadvladao.
1:17 Sion širi ruke svoje, i nema nikoga da ga utješi:
Jahve je zapovjedio Jakovu da budu protivnici njegovi
oko njega: Jeruzalem je među njima kao mjesečnica.
1:18 Pravedan je Jahve; jer sam se pobunio protiv njegove zapovijedi.
čujte, molim vas, svi ljudi, i pogledajte moju žalost: moje djevice i moj
mladići su otišli u zarobljeništvo.
1:19 Zvao sam svoje ljubavnike, ali su me prevarili: moje svećenike i moje starješine
izdali su duh u gradu, dok su tražili svoje meso za olakšanje
njihove duše.
1:20 Gle, Jahve; jer sam u nevolji: utroba mi je uznemirena; srce moje
okrenut je u meni; jer sam se žestoko pobunio: napolju mač
tuguje, kod kuće je kao smrt.
1:21 Čuli su da uzdišem: nema tko da me utješi: sve je moje
neprijatelji su čuli za moju nevolju; drago im je što si to učinio:
ti ćeš donijeti dan koji si pozvao, i oni će biti slični
prema meni.
1:22 Sva njihova zloća neka dođe pred tebe; i učini s njima kao i ti
učinio si mi za sve prijestupe moje: jer su uzdasi moji mnogi i
srce mi je klonulo.