Tužaljke 1:1 Kako samotno sjedi grad pun naroda! kako je ona postani kao udovica! ona koja je bila velika među narodima i princeza među pokrajinama, kako je ona postala tributar! 1:2 Gorko plače noću, a suze su joj na obrazima nema nikoga da je utješi, svi njezini ljubavnici: svi su njezini prijatelji imali posla izdajnički s njom, postali su njezini neprijatelji. 1:3 Juda ode u ropstvo zbog nevolje i velike ropstvo: boravi među poganima, ne nalazi pokoja: sva ona progonitelji su je sustigli između tjesnaca. 1:4 Putovi sionski tuguju, jer nitko ne dolazi na svečane gozbe: svi vrata su joj pusta: svećenici joj uzdišu, djevice su joj u nevolji i ona je u gorčini. 1:5 Glavni su njezini protivnici, njezini neprijatelji napreduju; jer Jahve ima pogodio je zbog mnoštva njezinih prijestupa: njezina su djeca otišao u zarobljeništvo pred neprijateljem. 1:6 Kćeri sionskoj nestade sva njezina ljepota: njezini knezovi postadoše kao srne koje ne nalaze paše i nestaju snaga pred progoniteljem. 1:7 Jeruzalem se spominje u danima svoje nevolje i bijede svoje sve svoje ugodne stvari koje je imala u danima starim, kada su njezini ljudi pala u ruke neprijatelju, a nitko joj nije pomogao: protivnici vidio je i rugao se njezinim subotama. 1:8 Jeruzalem je teško sagriješio; stoga je ona uklonjena: sve to poštovali su je, prezirali je, jer su vidjeli njezinu golotinju: da, ona uzdahne i okrene se unatrag. 1:9 U skutima joj je prljavština; ona se ne sjeća svog posljednjeg kraja; stoga je divno sišla: nije imala tješitelja. O BOŽE, pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzvisio. 1:10 Protivnik je raširio svoju ruku na sve njezine miline: jer vidjela je da su pogani ušli u njezino svetište, kojega ti zapovjedio si da ne ulaze u tvoju zajednicu. 1:11 Sav narod njegov uzdiše, kruha traži; dali su svoje ugodne stvari za meso za olakšanje duše: vidi, Jahve, i promisli; jer ja jesam postati podo. 1:12 Nije li vam ništa, svi koji prolazite? pogledaj i vidi ima li bilo kakva tuga poput moje tuge, koja mi je učinjena, čime je Jahve me ponizi u dan žestokoga gnjeva svoga. 1:13 Odozgor je poslao oganj u moje kosti, i nadvladao je njih: on je razapeo mrežu za moje noge, on me vratio nazad: on je učini me pustom i klonulom cijeli dan. 1:14 Njegovom je rukom okovan jaram mojih prijestupa, ovijeni su, i popni se na moj vrat: on je moju snagu srušio, Jahve predao me u njihove ruke, iz kojih ne mogu ustati. 1:15 Jahve je usred mene izgazio sve moje junake. sazvao je zbor protiv mene da satre moje mladiće: Jahve izgazio je djevicu, kćer Judinu, kao u tijesku. 1:16 Zbog toga plačem; oko moje, oko moje curi voda, jer daleko je od mene tješitelj koji bi mi trebao olakšati dušu: moj djeca su pusta, jer je neprijatelj nadvladao. 1:17 Sion širi ruke svoje, i nema nikoga da ga utješi: Jahve je zapovjedio Jakovu da budu protivnici njegovi oko njega: Jeruzalem je među njima kao mjesečnica. 1:18 Pravedan je Jahve; jer sam se pobunio protiv njegove zapovijedi. čujte, molim vas, svi ljudi, i pogledajte moju žalost: moje djevice i moj mladići su otišli u zarobljeništvo. 1:19 Zvao sam svoje ljubavnike, ali su me prevarili: moje svećenike i moje starješine izdali su duh u gradu, dok su tražili svoje meso za olakšanje njihove duše. 1:20 Gle, Jahve; jer sam u nevolji: utroba mi je uznemirena; srce moje okrenut je u meni; jer sam se žestoko pobunio: napolju mač tuguje, kod kuće je kao smrt. 1:21 Čuli su da uzdišem: nema tko da me utješi: sve je moje neprijatelji su čuli za moju nevolju; drago im je što si to učinio: ti ćeš donijeti dan koji si pozvao, i oni će biti slični prema meni. 1:22 Sva njihova zloća neka dođe pred tebe; i učini s njima kao i ti učinio si mi za sve prijestupe moje: jer su uzdasi moji mnogi i srce mi je klonulo.