Jona 2:1 Tada se Jona pomoli Jahvi, svome Bogu, iz riblje utrobe, 2:2 I reče: "U nevolji svojoj zavapih Jahvi, a on čuo me; iz utrobe pakla povikah, i ti si čuo moj glas. 2:3 Jer ti si me bacio u dubinu, usred mora; i poplave me okružiše: svi valovi tvoji pređoše preko mene. 2:4 Tada rekoh: 'Odbačen sam ispred očiju tvojih'; ipak ću opet pogledati prema tvoj sveti hram. 2:5 Vode me okružiše do duše, dubina me zatvori unaokolo, korov se omotao oko moje glave. 2:6 Siđoh do podnožja gora; zemlja sa svojim rešetkama bila o meni zauvijek: ipak si izvukao život moj iz truleži, O GOSPODINE Bože moj. 2:7 Kad je moja duša klonula u meni, sjetio sam se Jahve, i došla je molitva moja k tebi, u tvoj sveti hram. 2:8 Oni koji promatraju lažne ispraznosti, napuštaju svoju milost. 2:9 Ali ja ću tebi žrtvovati s glasom zahvalnosti; hoću plati ono na što sam se zavjetovao. Spasenje je od GOSPODA. 2:10 Jahve reče ribi i ona izbljuva Jonu na suho zemljište.