Jona
2:1 Tada se Jona pomoli Jahvi, svome Bogu, iz riblje utrobe,
2:2 I reče: "U nevolji svojoj zavapih Jahvi, a on
čuo me; iz utrobe pakla povikah, i ti si čuo moj glas.
2:3 Jer ti si me bacio u dubinu, usred mora; i
poplave me okružiše: svi valovi tvoji pređoše preko mene.
2:4 Tada rekoh: 'Odbačen sam ispred očiju tvojih'; ipak ću opet pogledati prema
tvoj sveti hram.
2:5 Vode me okružiše do duše, dubina me zatvori
unaokolo, korov se omotao oko moje glave.
2:6 Siđoh do podnožja gora; zemlja sa svojim rešetkama bila
o meni zauvijek: ipak si izvukao život moj iz truleži, O
GOSPODINE Bože moj.
2:7 Kad je moja duša klonula u meni, sjetio sam se Jahve, i došla je molitva moja
k tebi, u tvoj sveti hram.
2:8 Oni koji promatraju lažne ispraznosti, napuštaju svoju milost.
2:9 Ali ja ću tebi žrtvovati s glasom zahvalnosti; hoću
plati ono na što sam se zavjetovao. Spasenje je od GOSPODA.
2:10 Jahve reče ribi i ona izbljuva Jonu na suho
zemljište.