Ivan
12:1 Zatim je Isus šest dana prije Pashe došao u Betaniju, gdje je Lazar
bio, koji je bio mrtav, koga je uskrisio od mrtvih.
12:2 Ondje mu prirediše večeru; a Marta je služila: ali Lazar je bio jedan od
one koji su sjedili s njim za stolom.
12:3 Tada Marija uze funtu pomasti od narda, vrlo skupocjene, i
pomazala Isusove noge i obrisala mu noge svojom kosom: i
kuća je bila ispunjena mirisom pomasti.
12:4 Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin,
treba ga izdati,
12:5 Zašto ova pomast nije prodana za trista penija i dana
jadna?
12:6 Ovo nije rekao da se brine za siromahe; nego zato što je bio a
lopov, i imao je torbu, i iznio ono što je u nju stavljeno.
12:7 Tada reče Isus: "Pusti je! Ona je protiv dana moga ukopa."
zadržao ovo.
12:8 Jer siromahe uvijek imate uza se; ali mene nemaš uvijek.
12:9 Mnogi su židovski ljudi doznali da je ondje i došli su
ne samo radi Isusa, nego da vide i Lazara, kojega on
uskrsnuo iz mrtvih.
12:10 Ali glavari svećenički dogovoriše se da i Lazara pokažu
smrt;
12:11 Jer zbog njega su mnogi Židovi odlazili i vjerovali
na Isusa.
12:12 Sutradan dođe mnoštvo naroda na gozbu, kad čuše
da Isus dolazi u Jeruzalem,
12:13 Uze palmine grane, iziđe mu u susret i viče:
Hosana: Blagoslovljen Kralj Izraelov koji dolazi u ime
Gospodar.
12:14 Kad Isus nađe magarca, sjede na njega; kako je napisano,
12:15 Ne boj se, kćeri sionska: evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarcu
ždrijebac.
12:16 Njegovi učenici isprva nisu razumjeli ovo; ali kad Isus
bio slavljen, a zatim su se sjetili da je ovo napisano
njega, i da su mu učinili te stvari.
12:17 Narod dakle koji bijaše s njim kad pozva Lazara iz svojih
grob, i podigao ga iz mrtvih, goli zapis.
12:18 Zbog toga ga je i narod susreo, jer su čuli da jest
učinio ovo čudo.
12:19 Tada rekoše farizeji među sobom: "Vidite kako ste!"
prevladati ništa? gle, svijet nestaje za njim.
12:20 Bilo je i nekih Grka među njima koji su došli na bogoslužje
gozba:
12:21 To isto dođe Filipu, koji bijaše iz Betsaide Galilejske,
i zaželje ga govoreći: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.
12:22 Dolazi Filip i javlja Andriji; i opet Andrija i Filip govore
Isus.
12:23 A Isus im odgovori: Došao je čas da Sin Čovječji
treba veličati.
12:24 Zaista, zaista, kažem vam, ako zrno pšenice ne padne u
samlje i umre, ostaje sam; ako li umre, mnogo rađa
voće.
12:25 Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; i tko mrzi svoj život u
ovaj će ga svijet čuvati za život vječni.
12:26 Služi li mi tko, neka me slijedi; i gdje sam ja, bit će i tamo
budi sluga moj: ako mi tko služi, počastit će ga Otac moj.
12:27 Sad je duša moja uznemirena; i što da kažem? Oče, spasi me od ovoga
čas: ali zbog toga sam došao u ovaj čas.
12:28 Oče, proslavi ime svoje. Tada dođe glas s neba govoreći: Ja
oboje su ga proslavili, i slavit će ga ponovno.
12:29 Narod, koji je stajao i čuo, rekao je da je tako
zagrmi: drugi rekoše: Anđeo mu je govorio.
12:30 Isus odgovori i reče: Ovaj glas ne dođe zbog mene, nego zbog vas
sakes.
12:31 Sada je sud ovome svijetu: sad će biti knez ovoga svijeta
izbaciti.
12:32 A ja, ako budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.
12:33 Ovo reče, naznačujući kakvom smrću treba umrijeti.
12:34 Narod mu odgovori: Čuli smo iz Zakona da je Krist
ostaje zauvijek. A kako ti govoriš: Sin Čovječji treba biti podignut?
tko je taj Sin čovječji?
12:35 Tada im Isus reče: Još malo vremena je svjetlost s vama.
Hodite dok imate svjetlost, da vas tama ne obuzme: jer on to
hoda u tami ne zna kamo ide.
12:36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete djeca
svjetla. To reče Isus, ode i sakri se
od njih.
12:37 Ali iako je učinio tolika čudesa pred njima, ipak su povjerovali
ne na njega:
12:38 Da se ispuni riječ proroka Izaije, koju on
reče, Gospodine, tko je povjerovao našem izvještaju? i kome je ruka
Gospodin se objavio?
12:39 Zato nisu mogli vjerovati, jer Izaija opet reče:
12:40 Zaslijepi im oči i otvrdnu srce njihovo; da bi trebali
ne vidjeti svojim očima, niti razumjeti svojim srcem, i biti
obratili, i trebao bih ih izliječiti.
12:41 Ovo reče Izaija kad vidje njegovu slavu i progovori o njemu.
12:42 Ali i među glavarima mnogi povjerovaše u njega; ali
zbog farizeja ga nisu ispovjedili, da ne bi bili
izbaciti iz sinagoge:
12:43 Jer više su voljeli hvalu ljudsku nego hvalu Božju.
12:44 Isus povika i reče: Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego
na onoga koji me posla.
12:45 Tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
12:46 Ja sam svjetlost došla na svijet, da svaki koji u mene vjeruje
ne boraviti u tami.
12:47 I ako tko čuje moje riječi i ne povjeruje, ja mu ne sudim, jer ja
nije došao suditi svijetu, nego spasiti svijet.
12:48 Tko me odbacuje i riječi mojih ne prima, ima suca
njemu: Riječ koju rekoh, ona će mu suditi na kraju
dan.
12:49 Jer nisam sam od sebe govorio; ali Otac koji me posla, on dade
meni zapovijed, što da kažem i što da govorim.
12:50 I znam da je njegova zapovijed život vječni: što god govorim
dakle, kako mi je rekao Otac, tako i govorim.