Ivan
4:1 Kad je dakle Jahve saznao kako su farizeji čuli da je Isus učinio
i krstio više učenika od Ivana,
4:2 (Iako sam Isus nije krstio, nego njegovi učenici,)
4:3 Napusti Judeju i opet ode u Galileju.
4:4 Morao je proći kroz Samariju.
4:5 Zatim dođe u grad Samarije, koji se zove Sihar, blizu
parcela zemlje koju je Jakov dao svom sinu Josipu.
4:6 Ondje je bio zdenac Jakovljev. Isus dakle, umoran svojim
putovanja, sjedio je tako na zdencu: a bilo je oko šeste ure.
4:7 Dođe žena iz Samarije da zahvati vode; Isus joj reče:
Daj mi da pijem.
4:8 (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti mesa.)
4:9 Tada mu reče žena Samarijanka: Kako to da si ti
Židovu, traži piće od mene, koja sam žena iz Samarije? jer Židovi imaju
nema posla sa Samaritancima.
4:10 Odgovori Isus i reče joj: Kad bi znala dar Božji i
tko je taj koji ti govori: Daj mi piti! ti bi pitao
od njega, i on bi ti dao žive vode.
4:11 Žena mu reče: "Gospodine, ti nemaš čime crtati, a
bunar je dubok: odakle ti ta živa voda?
4:12 Jesi li ti veći od oca našega Jakova, koji nam je dao studenac, i
je li iz toga pio on, i djeca njegova, i stoka njegova?
4:13 Odgovori Isus i reče joj: Tko god pije od ove vode
opet žeđ:
4:14 Ali tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada
žeđ; ali voda koju ću mu dati bit će u njemu izvor
vodu koja izvire u život vječni.
4:15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi ove vode da ne žednim,
niti doći ovamo crtati.
4:16 Reče joj Isus: Idi, zovi svoga muža i dođi ovamo.
4:17 Žena odgovori: Nemam muža. Isus joj reče:
Dobro si rekla, nemam muža:
4:18 Jer si imala pet muževa; a onaj koga sada imaš nije tvoj
muž: u tome si uistinu rekao.
4:19 Žena mu reče: "Gospodine, vidim da si ti prorok."
4:20 Oci naši klanjali su se na ovoj gori; a vi kažete da u Jeruzalemu
je mjesto gdje se ljudi trebaju klanjati.
4:21 Isus joj reče: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kad ćeš
ni na ovoj gori, ni još u Jeruzalemu, ne štujte Oca.
4:22 Vi se klanjate ne znate čemu: mi znamo čemu se klanjamo: jer spasenje je
od Židova.
4:23 Ali dolazi čas, i već je došao, kada će se pravi klanjatelji klanjati
Otac u duhu i istini: jer Otac traži takve
obožavati ga.
4:24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju ga u duhu štovati
i u istini.
4:25 Žena mu reče: "Znam da dolazi Mesija, zvani."
Krist: kad dođe, sve će nam reći.
4:26 Reče joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim.
4:27 Na to dođoše njegovi učenici i začudiše se što on razgovara s
žena: ali nijedan muškarac nije rekao: Što tražiš? ili, Zašto razgovaraš sa
nju?
4:28 Žena ostavi svoju posudu za vodu i ode u grad
kaže muškarcima,
4:29 Dođi, vidi čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinio: nije li ovo?
Krist?
4:30 Zatim iziđoše iz grada i dođoše k njemu.
4:31 U međuvremenu su ga njegovi učenici molili govoreći: Učitelju, jedi!
4:32 A on im reče: "Imam jela za jelo za koje vi ne znate."
4:33 Rekoše dakle učenici među sobom: Je li ga tko doveo?
treba jesti?
4:34 Isus im reče: Moje je jelo vršiti volju Onoga koji me posla.
i da završi svoj posao.
4:35 Zar ne govorite: Još četiri mjeseca, a onda žetva? gle,
Kažem vam: Podignite oči svoje i pogledajte polja; jer oni jesu
bijelo već u berbu.
4:36 Tko žanje, prima plaću i sabire plod za život
vječni: da se raduje i onaj koji sije i onaj koji žanje
zajedno.
4:37 I ovdje je istinita ona izreka: Jedan sije, a drugi žanje.
4:38 Poslao sam vas da žanjete ono oko čega se niste trudili: druge ljude
radili, i vi ste ušli u njihove radove.
4:39 I mnogi Samarićani iz onoga grada povjerovaše u njega zbog te riječi
žene, koja je svjedočila, rekao mi je sve što sam ikada učinio.
4:40 Kad Samarićani dođoše k njemu, zamoliše ga da on
bi ostao s njima: i ondje ostade dva dana.
4:41 I mnogo ih je više povjerovalo zbog riječi njegove;
4:42 I reče ženi: "Sada vjerujemo, ne zbog tvoje riječi, nego
sami smo ga čuli i znamo da je ovo doista Krist,
Spasitelj svijeta.
4:43 Nakon dva dana ode odande i ode u Galileju.
4:44 Jer sam Isus svjedoči da prorok nema časti u sebi
zemlja.
4:45 Kad pak dođe u Galileju, primiše ga Galilejci
vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za vrijeme blagdana: jer i oni
otišao na gozbu.
4:46 Tako je Isus ponovno došao u Kanu Galilejsku, gdje je pretvorio vodu u vino.
Bio je i neki plemić čiji je sin bio bolestan u Kafarnaumu.
4:47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode
k njemu i molio ga da siđe i izliječi mu sina.
jer je bio na samrti.
4:48 Tada mu Isus reče: "Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete
vjerovati.
4:49 Plemić mu reče: "Gospodine, siđi prije nego mi dijete umre."
4:50 Kaže mu Isus: Idi! tvoj sin živ. I čovjek je vjerovao
riječ koju mu je Isus rekao i on ode svojim putem.
4:51 I dok je već silazio, sretoše ga njegove sluge i rekoše mu:
govoreći: živ je tvoj sin.
4:52 Tada ih upita za sat kada se počeo popravljati. I rekli su
njemu: Jučer u sedmoj uri groznica ga je ostavila.
4:53 Otac je znao da je to bilo u onaj isti čas u koji je Isus rekao
njemu: Živ ti sin, i povjerova on i cijela kuća njegova.
4:54 Ovo je opet drugo čudo koje je Isus učinio kad je izišao
Judeje u Galileju.