Ivan 4:1 Kad je dakle Jahve saznao kako su farizeji čuli da je Isus učinio i krstio više učenika od Ivana, 4:2 (Iako sam Isus nije krstio, nego njegovi učenici,) 4:3 Napusti Judeju i opet ode u Galileju. 4:4 Morao je proći kroz Samariju. 4:5 Zatim dođe u grad Samarije, koji se zove Sihar, blizu parcela zemlje koju je Jakov dao svom sinu Josipu. 4:6 Ondje je bio zdenac Jakovljev. Isus dakle, umoran svojim putovanja, sjedio je tako na zdencu: a bilo je oko šeste ure. 4:7 Dođe žena iz Samarije da zahvati vode; Isus joj reče: Daj mi da pijem. 4:8 (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti mesa.) 4:9 Tada mu reče žena Samarijanka: Kako to da si ti Židovu, traži piće od mene, koja sam žena iz Samarije? jer Židovi imaju nema posla sa Samaritancima. 4:10 Odgovori Isus i reče joj: Kad bi znala dar Božji i tko je taj koji ti govori: Daj mi piti! ti bi pitao od njega, i on bi ti dao žive vode. 4:11 Žena mu reče: "Gospodine, ti nemaš čime crtati, a bunar je dubok: odakle ti ta živa voda? 4:12 Jesi li ti veći od oca našega Jakova, koji nam je dao studenac, i je li iz toga pio on, i djeca njegova, i stoka njegova? 4:13 Odgovori Isus i reče joj: Tko god pije od ove vode opet žeđ: 4:14 Ali tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada žeđ; ali voda koju ću mu dati bit će u njemu izvor vodu koja izvire u život vječni. 4:15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi ove vode da ne žednim, niti doći ovamo crtati. 4:16 Reče joj Isus: Idi, zovi svoga muža i dođi ovamo. 4:17 Žena odgovori: Nemam muža. Isus joj reče: Dobro si rekla, nemam muža: 4:18 Jer si imala pet muževa; a onaj koga sada imaš nije tvoj muž: u tome si uistinu rekao. 4:19 Žena mu reče: "Gospodine, vidim da si ti prorok." 4:20 Oci naši klanjali su se na ovoj gori; a vi kažete da u Jeruzalemu je mjesto gdje se ljudi trebaju klanjati. 4:21 Isus joj reče: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kad ćeš ni na ovoj gori, ni još u Jeruzalemu, ne štujte Oca. 4:22 Vi se klanjate ne znate čemu: mi znamo čemu se klanjamo: jer spasenje je od Židova. 4:23 Ali dolazi čas, i već je došao, kada će se pravi klanjatelji klanjati Otac u duhu i istini: jer Otac traži takve obožavati ga. 4:24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju ga u duhu štovati i u istini. 4:25 Žena mu reče: "Znam da dolazi Mesija, zvani." Krist: kad dođe, sve će nam reći. 4:26 Reče joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim. 4:27 Na to dođoše njegovi učenici i začudiše se što on razgovara s žena: ali nijedan muškarac nije rekao: Što tražiš? ili, Zašto razgovaraš sa nju? 4:28 Žena ostavi svoju posudu za vodu i ode u grad kaže muškarcima, 4:29 Dođi, vidi čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinio: nije li ovo? Krist? 4:30 Zatim iziđoše iz grada i dođoše k njemu. 4:31 U međuvremenu su ga njegovi učenici molili govoreći: Učitelju, jedi! 4:32 A on im reče: "Imam jela za jelo za koje vi ne znate." 4:33 Rekoše dakle učenici među sobom: Je li ga tko doveo? treba jesti? 4:34 Isus im reče: Moje je jelo vršiti volju Onoga koji me posla. i da završi svoj posao. 4:35 Zar ne govorite: Još četiri mjeseca, a onda žetva? gle, Kažem vam: Podignite oči svoje i pogledajte polja; jer oni jesu bijelo već u berbu. 4:36 Tko žanje, prima plaću i sabire plod za život vječni: da se raduje i onaj koji sije i onaj koji žanje zajedno. 4:37 I ovdje je istinita ona izreka: Jedan sije, a drugi žanje. 4:38 Poslao sam vas da žanjete ono oko čega se niste trudili: druge ljude radili, i vi ste ušli u njihove radove. 4:39 I mnogi Samarićani iz onoga grada povjerovaše u njega zbog te riječi žene, koja je svjedočila, rekao mi je sve što sam ikada učinio. 4:40 Kad Samarićani dođoše k njemu, zamoliše ga da on bi ostao s njima: i ondje ostade dva dana. 4:41 I mnogo ih je više povjerovalo zbog riječi njegove; 4:42 I reče ženi: "Sada vjerujemo, ne zbog tvoje riječi, nego sami smo ga čuli i znamo da je ovo doista Krist, Spasitelj svijeta. 4:43 Nakon dva dana ode odande i ode u Galileju. 4:44 Jer sam Isus svjedoči da prorok nema časti u sebi zemlja. 4:45 Kad pak dođe u Galileju, primiše ga Galilejci vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za vrijeme blagdana: jer i oni otišao na gozbu. 4:46 Tako je Isus ponovno došao u Kanu Galilejsku, gdje je pretvorio vodu u vino. Bio je i neki plemić čiji je sin bio bolestan u Kafarnaumu. 4:47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i molio ga da siđe i izliječi mu sina. jer je bio na samrti. 4:48 Tada mu Isus reče: "Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete vjerovati. 4:49 Plemić mu reče: "Gospodine, siđi prije nego mi dijete umre." 4:50 Kaže mu Isus: Idi! tvoj sin živ. I čovjek je vjerovao riječ koju mu je Isus rekao i on ode svojim putem. 4:51 I dok je već silazio, sretoše ga njegove sluge i rekoše mu: govoreći: živ je tvoj sin. 4:52 Tada ih upita za sat kada se počeo popravljati. I rekli su njemu: Jučer u sedmoj uri groznica ga je ostavila. 4:53 Otac je znao da je to bilo u onaj isti čas u koji je Isus rekao njemu: Živ ti sin, i povjerova on i cijela kuća njegova. 4:54 Ovo je opet drugo čudo koje je Isus učinio kad je izišao Judeje u Galileju.