Posao 37:1 I od ovoga srce moje zadrhti i trgne se s mjesta svoga. 37:2 Pažljivo slušaj šum njegova glasa i zvuk koji iz njega izlazi njegova usta. 37:3 On ga vodi pod cijelim nebom i munje svoje do kraja zemlje. 37:4 Za njim jekne glas, grmi glasom svojim izvrsnost; i on ih neće zadržati kad se njegov glas čuje. 37:5 Bog čudesno grmi glasom svojim; velike stvari čini on, koji ne možemo shvatiti. 37:6 Jer snijegu veli: "Budi na zemlji!" isto tako i malom kiša i velika kiša njegove snage. 37:7 On svakom čovjeku zapečati ruku; da svi ljudi znaju njegovo djelo. 37:8 Tada zvijeri odlaze u jazbine i ostaju na svojim mjestima. 37:9 S juga dolazi vihor i hladnoća sa sjevera. 37:10 Dahom Božjim daje se mraz, širina voda je skučen. 37:11 I navodnjavanjem umara oblak gust, raspršuje sjaj njegov oblak: 37:12 I preokrenu se po namjerama njegovim, da ostvaruju što god im zapovjedi na licu svijeta na zemlji. 37:13 On čini da dođe, bilo za popravak, bilo za svoju zemlju, bilo za milost. 37:14 Poslušaj ovo, Jobe, stoj mirno i promatraj čudesna djela od Boga. 37:15 Znaš li kad ih je Bog riješio i dao svjetlost oblaka svoga? sjajiti? 37:16 Znaš li ravnotežu oblaka, čudesna djela njegova koji je savršen u znanju? 37:17 Kako se griju haljine tvoje kad južni vjetar umiruje zemlju? 37:18 Jesi li s njim razapeo nebo, koje je snažno i kao liveno ogledalo? 37:19 Nauči nas što ćemo mu reći; jer svoj govor ne možemo naručiti po razlog tame. 37:20 Hoće li mu se reći da govorim? ako čovjek govori, sigurno će biti progutano. 37:21 I sada ljudi ne vide blistavu svjetlost koja je u oblacima, nego vjetar prolazi i čisti ih. 37:22 Lijepo vrijeme dolazi sa sjevera: u Boga je strašna veličanstvenost. 37:23 Dotičući se Svemogućeg, ne možemo ga pronaći: on je izvrstan u moći, i na sudu, iu izobilju pravde: on neće povrijediti. 37:24 Ljudi ga se, dakle, boje: ne poštuje nikoga mudroga srca.