Posao
37:1 I od ovoga srce moje zadrhti i trgne se s mjesta svoga.
37:2 Pažljivo slušaj šum njegova glasa i zvuk koji iz njega izlazi
njegova usta.
37:3 On ga vodi pod cijelim nebom i munje svoje do kraja
zemlje.
37:4 Za njim jekne glas, grmi glasom svojim
izvrsnost; i on ih neće zadržati kad se njegov glas čuje.
37:5 Bog čudesno grmi glasom svojim; velike stvari čini on, koji
ne možemo shvatiti.
37:6 Jer snijegu veli: "Budi na zemlji!" isto tako i malom
kiša i velika kiša njegove snage.
37:7 On svakom čovjeku zapečati ruku; da svi ljudi znaju njegovo djelo.
37:8 Tada zvijeri odlaze u jazbine i ostaju na svojim mjestima.
37:9 S juga dolazi vihor i hladnoća sa sjevera.
37:10 Dahom Božjim daje se mraz, širina voda je
skučen.
37:11 I navodnjavanjem umara oblak gust, raspršuje sjaj njegov
oblak:
37:12 I preokrenu se po namjerama njegovim, da ostvaruju
što god im zapovjedi na licu svijeta na zemlji.
37:13 On čini da dođe, bilo za popravak, bilo za svoju zemlju, bilo za
milost.
37:14 Poslušaj ovo, Jobe, stoj mirno i promatraj čudesna djela
od Boga.
37:15 Znaš li kad ih je Bog riješio i dao svjetlost oblaka svoga?
sjajiti?
37:16 Znaš li ravnotežu oblaka, čudesna djela njegova
koji je savršen u znanju?
37:17 Kako se griju haljine tvoje kad južni vjetar umiruje zemlju?
37:18 Jesi li s njim razapeo nebo, koje je snažno i kao liveno
ogledalo?
37:19 Nauči nas što ćemo mu reći; jer svoj govor ne možemo naručiti po
razlog tame.
37:20 Hoće li mu se reći da govorim? ako čovjek govori, sigurno će biti
progutano.
37:21 I sada ljudi ne vide blistavu svjetlost koja je u oblacima, nego
vjetar prolazi i čisti ih.
37:22 Lijepo vrijeme dolazi sa sjevera: u Boga je strašna veličanstvenost.
37:23 Dotičući se Svemogućeg, ne možemo ga pronaći: on je izvrstan u moći,
i na sudu, iu izobilju pravde: on neće povrijediti.
37:24 Ljudi ga se, dakle, boje: ne poštuje nikoga mudroga srca.