Posao 31:1 Sklopio sam savez s očima svojim; zašto bih onda razmišljao o sluškinji? 31:2 Jer koji je dio Boga odozgo? a što nasljeđe od Svemogući s visine? 31:3 Nije li propast zlima? i čudna kazna za činitelji bezakonja? 31:4 Zar on ne vidi moje putove i ne broji li sve moje korake? 31:5 Jesam li hodao u ispraznosti ili ako je noga moja hitala na prijevaru; 31:6 Neka budem ravnomjerno izvagan da Bog upozna moju čestitost. 31:7 Ako je moj korak skrenuo s puta, i moje je srce išlo za mojim oči, i ako se kakva mrlja zalijepila za moje ruke; 31:8 Onda neka ja sijem, a drugi neka jede; da, neka se ukorijeni potomstvo moje van. 31:9 Ako je žena prevarila srce moje, ili sam postavio zasjedu vrata moga susjeda; 31:10 Onda neka melje žena moja drugome i neka joj se drugi klanjaju. 31:11 Jer ovo je gnusan zločin; da, to je bezakonje koje treba kazniti suci. 31:12 Jer to je oganj koji proždire i sve bi iskorijenio rudnik povećati. 31:13 Kad bih prezreo stvar sluge svojega ili sluškinje svoje, kad svađali su se sa mnom; 31:14 Što ću onda kad Bog ustane? i kada posjeti, što da mu odgovorim? 31:15 Nije li njega stvorio onaj koji me stvori u utrobi? i nije nas jedan oblikovao u maternici? 31:16 Jesam li siromasima uskratio želju, ili prouzročio oči od udovice propasti; 31:17 Ili sam jeo svoj zalogaj sam, a siroče nije jeo od toga; 31:18 (Jer od moje mladosti odgajan je sa mnom, kao s ocem, i ja vodio sam je od majčine utrobe;) 31:19 Vidim li ikoga da strada zbog nedostatka odjeće ili ijednog siromaha bez odjeće pokrivati; 31:20 Ako me njegova bedra nisu blagoslovila i ako se nije grijao runo moje ovce; 31:21 Jesam li digao ruku svoju na siročad kad sam vidio pomoć svoju u kapiji: 31:22 Onda neka mi ruka padne s lopatice i ruka mi se slomi iz kostiju. 31:23 Jer propast od Boga bila je strahota za mene, i zbog njega visosti nisam mogao podnijeti. 31:24 Ako sam u zlato stavio svoju nadu ili rekao čistom zlatu: Ti si moj! samouvjerenost; 31:25 Kad bih se radovao jer je moje bogatstvo bilo veliko i jer je moja ruka imala dobio mnogo; 31:26 Kad bih gledao sunce kad sja, ili mjesec kako hoda u sjaju; 31:27 I moje je srce potajno mamljeno, ili su moja usta ljubila moja ruka: 31:28 I ovo je nedjelo koje je trebao kazniti sudac, jer ja bih trebao zanijekali Boga koji je gore. 31:29 Kad bih se radovao propasti onoga koji me mrzio ili podigao sebe kad ga je zlo snašlo: 31:30 Niti sam svojim ustima dopustio grijeh želeći prokletstvo njegovoj duši. 31:31 Kad ljudi iz moga šatora ne rekoše: "Oh, kad bismo imali njegovo meso!" mi ne može biti zadovoljan. 31:32 Stranac nije odsjeo na ulici, nego sam mu otvorio vrata putnik. 31:33 Kad bih pokrivao svoje prijestupe kao Adam, skrivajući svoju nepravdu u svom grudi: 31:34 Jesam li se bojao velikog mnoštva ili je prezir obitelji užasnuo ja, da sam šutio i nisam izlazio na vrata? 31:35 Ma da bi me čuo! evo, želja mi je, da bi Svevišnji odgovori mi, i da je moj protivnik napisao knjigu. 31:36 Zaista bih je uzeo na svoja ramena i privezao je sebi kao krunu. 31:37 Navijestio bih mu broj koraka svojih; kao princ bih otišao blizu njega. 31:38 Ako zavapi na me zemlja moja ili brazde njezine žaliti se; 31:39 Ako sam jeo njegove plodove bez novca, ili sam uzrokovao njihovi vlasnici izgubiti život: 31:40 Umjesto pšenice neka raste čičak, a mjesto ječma kokoš. The riječi Jobove su završene.