Posao
31:1 Sklopio sam savez s očima svojim; zašto bih onda razmišljao o sluškinji?
31:2 Jer koji je dio Boga odozgo? a što nasljeđe od
Svemogući s visine?
31:3 Nije li propast zlima? i čudna kazna za
činitelji bezakonja?
31:4 Zar on ne vidi moje putove i ne broji li sve moje korake?
31:5 Jesam li hodao u ispraznosti ili ako je noga moja hitala na prijevaru;
31:6 Neka budem ravnomjerno izvagan da Bog upozna moju čestitost.
31:7 Ako je moj korak skrenuo s puta, i moje je srce išlo za mojim
oči, i ako se kakva mrlja zalijepila za moje ruke;
31:8 Onda neka ja sijem, a drugi neka jede; da, neka se ukorijeni potomstvo moje
van.
31:9 Ako je žena prevarila srce moje, ili sam postavio zasjedu
vrata moga susjeda;
31:10 Onda neka melje žena moja drugome i neka joj se drugi klanjaju.
31:11 Jer ovo je gnusan zločin; da, to je bezakonje koje treba kazniti
suci.
31:12 Jer to je oganj koji proždire i sve bi iskorijenio
rudnik povećati.
31:13 Kad bih prezreo stvar sluge svojega ili sluškinje svoje, kad
svađali su se sa mnom;
31:14 Što ću onda kad Bog ustane? i kada posjeti, što
da mu odgovorim?
31:15 Nije li njega stvorio onaj koji me stvori u utrobi? i nije nas jedan oblikovao
u maternici?
31:16 Jesam li siromasima uskratio želju, ili prouzročio oči
od udovice propasti;
31:17 Ili sam jeo svoj zalogaj sam, a siroče nije jeo
od toga;
31:18 (Jer od moje mladosti odgajan je sa mnom, kao s ocem, i ja
vodio sam je od majčine utrobe;)
31:19 Vidim li ikoga da strada zbog nedostatka odjeće ili ijednog siromaha bez odjeće
pokrivati;
31:20 Ako me njegova bedra nisu blagoslovila i ako se nije grijao
runo moje ovce;
31:21 Jesam li digao ruku svoju na siročad kad sam vidio pomoć svoju
u kapiji:
31:22 Onda neka mi ruka padne s lopatice i ruka mi se slomi
iz kostiju.
31:23 Jer propast od Boga bila je strahota za mene, i zbog njega
visosti nisam mogao podnijeti.
31:24 Ako sam u zlato stavio svoju nadu ili rekao čistom zlatu: Ti si moj!
samouvjerenost;
31:25 Kad bih se radovao jer je moje bogatstvo bilo veliko i jer je moja ruka imala
dobio mnogo;
31:26 Kad bih gledao sunce kad sja, ili mjesec kako hoda u sjaju;
31:27 I moje je srce potajno mamljeno, ili su moja usta ljubila moja
ruka:
31:28 I ovo je nedjelo koje je trebao kazniti sudac, jer ja bih trebao
zanijekali Boga koji je gore.
31:29 Kad bih se radovao propasti onoga koji me mrzio ili podigao
sebe kad ga je zlo snašlo:
31:30 Niti sam svojim ustima dopustio grijeh želeći prokletstvo njegovoj duši.
31:31 Kad ljudi iz moga šatora ne rekoše: "Oh, kad bismo imali njegovo meso!" mi
ne može biti zadovoljan.
31:32 Stranac nije odsjeo na ulici, nego sam mu otvorio vrata
putnik.
31:33 Kad bih pokrivao svoje prijestupe kao Adam, skrivajući svoju nepravdu u svom
grudi:
31:34 Jesam li se bojao velikog mnoštva ili je prezir obitelji užasnuo
ja, da sam šutio i nisam izlazio na vrata?
31:35 Ma da bi me čuo! evo, želja mi je, da bi Svevišnji
odgovori mi, i da je moj protivnik napisao knjigu.
31:36 Zaista bih je uzeo na svoja ramena i privezao je sebi kao krunu.
31:37 Navijestio bih mu broj koraka svojih; kao princ bih otišao
blizu njega.
31:38 Ako zavapi na me zemlja moja ili brazde njezine
žaliti se;
31:39 Ako sam jeo njegove plodove bez novca, ili sam uzrokovao
njihovi vlasnici izgubiti život:
31:40 Umjesto pšenice neka raste čičak, a mjesto ječma kokoš. The
riječi Jobove su završene.