Posao 30:1 Ali sada mi se rugaju mlađi od mene, čiji su očevi Prezirao bih da sjedim sa psima svoga stada. 30:2 Da, što bi mi pomogla snaga njihovih ruku, u kojima sam star vijek je propao? 30:3 Zbog oskudice i gladi ostali su sami; bježeći u divljinu u prijašnje vrijeme pusto i pusto. 30:4 Koji sijeku sljez po grmlju i korijenje smreke za hranu. 30:5 Istjerani su između ljudi (vikali su za njima kao za a lopov;) 30:6 Prebivati u liticama dolina, u pećinama zemaljskim i u stijene. 30:7 U grmlju su grajali; pod koprivama su se skupljale zajedno. 30:8 Bijahu djeca luđaka, da, djeca podlih ljudi, bijahu podliji nego zemlja. 30:9 Sada sam njihova pjesma, da, ja sam njihova uzrečica. 30:10 Mrze me, bježe daleko od mene i ne štede me pljunuti u lice. 30:11 Budući da mi je odriješio uže i nanio mi muku, dopustili su mi popusti uzdu preda mnom. 30:12 S desne strane moje diže se mladić; odguruju mi noge, a oni podignite protiv mene puteve njihove propasti. 30:13 Put mi kvare, nesreću moju tjeraju, pomoći im nema. 30:14 Dođoše na me kao pustoš, u pustoši otkotrljali su se na mene. 30:15 Strahote su se okrenule na me, kao vjetar gone dušu moju, blagostanje prolazi kao oblak. 30:16 I sada je moja duša izlivena nada mnom; prošli su dani nevolje drži me se. 30:17 Noću mi se kosti probijaju, tetive moje ne trnu odmor. 30:18 Od silne sile moje bolesti moja se odjeća promijenila: ona me veže otprilike kao ovratnik mog kaputa. 30:19 Baci me u glib i postadoh kao prah i pepeo. 30:20 Vičem k tebi, a ti me ne čuješ: ustajem, a ti ne obaziri se na mene. 30:21 Postao si okrutan prema meni, snažnom rukom si se suprotstavio protiv mene. 30:22 U vjetar me dižeš; tjeraš me da jašem na njemu i rastoči moju tvar. 30:23 Jer znam da ćeš me u smrt odvesti i u kuću određenu za sve žive. 30:24 Ali on neće ispružiti ruku svoju do groba, iako oni plaču u njegovu uništenju. 30:25 Nisam li plakao za onim koji je bio u nevolji? nije bila moja duša ožalošćena siromašan? 30:26 Kad sam očekivao dobro, stiglo me je zlo; i kad sam čekao svjetlo, došla je tama. 30:27 Utroba moja proključa i ne miruje: dani nevolje me spriječiše. 30:28 Otišao sam tužan bez sunca, ustao sam i zavapio u zajednica. 30:29 Brat sam zmajevima i drug sovama. 30:30 Koža mi je crna na meni, a kosti su mi spaljene od vrućine. 30:31 Harfa se moja okreće u tugu, i orgulje moje u glas njihov koji plaču.