Posao
30:1 Ali sada mi se rugaju mlađi od mene, čiji su očevi
Prezirao bih da sjedim sa psima svoga stada.
30:2 Da, što bi mi pomogla snaga njihovih ruku, u kojima sam star
vijek je propao?
30:3 Zbog oskudice i gladi ostali su sami; bježeći u divljinu u
prijašnje vrijeme pusto i pusto.
30:4 Koji sijeku sljez po grmlju i korijenje smreke za hranu.
30:5 Istjerani su između ljudi (vikali su za njima kao za a
lopov;)
30:6 Prebivati u liticama dolina, u pećinama zemaljskim i u
stijene.
30:7 U grmlju su grajali; pod koprivama su se skupljale
zajedno.
30:8 Bijahu djeca luđaka, da, djeca podlih ljudi, bijahu podliji
nego zemlja.
30:9 Sada sam njihova pjesma, da, ja sam njihova uzrečica.
30:10 Mrze me, bježe daleko od mene i ne štede me pljunuti u lice.
30:11 Budući da mi je odriješio uže i nanio mi muku, dopustili su mi
popusti uzdu preda mnom.
30:12 S desne strane moje diže se mladić; odguruju mi noge, a oni
podignite protiv mene puteve njihove propasti.
30:13 Put mi kvare, nesreću moju tjeraju, pomoći im nema.
30:14 Dođoše na me kao pustoš, u pustoši
otkotrljali su se na mene.
30:15 Strahote su se okrenule na me, kao vjetar gone dušu moju,
blagostanje prolazi kao oblak.
30:16 I sada je moja duša izlivena nada mnom; prošli su dani nevolje
drži me se.
30:17 Noću mi se kosti probijaju, tetive moje ne trnu
odmor.
30:18 Od silne sile moje bolesti moja se odjeća promijenila: ona me veže
otprilike kao ovratnik mog kaputa.
30:19 Baci me u glib i postadoh kao prah i pepeo.
30:20 Vičem k tebi, a ti me ne čuješ: ustajem, a ti
ne obaziri se na mene.
30:21 Postao si okrutan prema meni, snažnom rukom si se suprotstavio
protiv mene.
30:22 U vjetar me dižeš; tjeraš me da jašem na njemu i
rastoči moju tvar.
30:23 Jer znam da ćeš me u smrt odvesti i u kuću određenu
za sve žive.
30:24 Ali on neće ispružiti ruku svoju do groba, iako oni plaču
u njegovu uništenju.
30:25 Nisam li plakao za onim koji je bio u nevolji? nije bila moja duša ožalošćena
siromašan?
30:26 Kad sam očekivao dobro, stiglo me je zlo; i kad sam čekao
svjetlo, došla je tama.
30:27 Utroba moja proključa i ne miruje: dani nevolje me spriječiše.
30:28 Otišao sam tužan bez sunca, ustao sam i zavapio u
zajednica.
30:29 Brat sam zmajevima i drug sovama.
30:30 Koža mi je crna na meni, a kosti su mi spaljene od vrućine.
30:31 Harfa se moja okreće u tugu, i orgulje moje u glas njihov
koji plaču.