Posao 14:1 Čovjek koga žena rodi kratkotrajan je i pun nevolja. 14:2 Izlazi kao cvijet i biva posječen, bježi kao a sjena, i ne nastavlja. 14:3 I otvori li oči svoje na takvoga i uvede me sud s tobom? 14:4 Tko može izvesti čisto iz nečistoga? ni jedan. 14:5 Budući da su njegovi dani određeni, broj njegovih mjeseci kod tebe je, ti si mu odredio granice koje ne može prijeći; 14:6 Odvrati se od njega da se odmori dok ne izvrši, kao što je najamnik, njegov dan. 14:7 Jer ima nade za stablo, ako se posječe, da će niknuti opet, i da njegova nježna grana neće prestati. 14:8 Makar mu korijen u zemlji ostari, pa izdanak ugine u zemlji; 14:9 Ali će od mirisa vode pupati i izbaciti grane slične biljka. 14:10 Ali čovjek umire i klone; da, čovjek izdahne i gdje je li on? 14:11 Kao što vode nestaju u moru, a potop jenjava i presušuje: 14:12 Tako čovjek liježe i ne ustaje; dok ne nestane nebesa neće se probuditi niti će iz sna probuditi. 14:13 O da si me sakrio u grob, da si me čuvao tajna, dok ne prođe gnjev tvoj, da bi mi odredio skup vrijeme, i zapamti me! 14:14 Ako čovjek umre, hoće li oživjeti? sve dane mojega određenoga vremena hoću li čekati, dok mi kusur ne dođe. 14:15 Ti ćeš zvati, i ja ću ti se odazvati: ti ćeš imati želju za djelo tvojih ruku. 14:16 Sada ti brojiš moje korake, zar ne bdiješ nad mojim grijehom? 14:17 Moj je prijestup zapečaćen u vreću, a ti si moj zašio bezakonje. 14:18 I doista, planina pada ništa, a stijena je maknuo sa svog mjesta. 14:19 Vode nose kamenje, ti ispireš ono što raste od praha zemaljskog; a ti uništavaš nadu čovjeka. 14:20 Ti ga zauvijek pobjeđuješ, a on prolazi: ti mu mijenjaš lice, i otpravi ga. 14:21 Njegovi sinovi dolaze na čast, a on toga ne zna; i oni su doneseni nisko, ali on to ne opaža od njih. 14:22 Ali će tijelo njegovo na njemu imati bol, i duša njegova u njemu tugovati.