Posao
14:1 Čovjek koga žena rodi kratkotrajan je i pun nevolja.
14:2 Izlazi kao cvijet i biva posječen, bježi kao a
sjena, i ne nastavlja.
14:3 I otvori li oči svoje na takvoga i uvede me
sud s tobom?
14:4 Tko može izvesti čisto iz nečistoga? ni jedan.
14:5 Budući da su njegovi dani određeni, broj njegovih mjeseci kod tebe je,
ti si mu odredio granice koje ne može prijeći;
14:6 Odvrati se od njega da se odmori dok ne izvrši, kao što je
najamnik, njegov dan.
14:7 Jer ima nade za stablo, ako se posječe, da će niknuti
opet, i da njegova nježna grana neće prestati.
14:8 Makar mu korijen u zemlji ostari, pa izdanak ugine
u zemlji;
14:9 Ali će od mirisa vode pupati i izbaciti grane slične
biljka.
14:10 Ali čovjek umire i klone; da, čovjek izdahne i gdje
je li on?
14:11 Kao što vode nestaju u moru, a potop jenjava i presušuje:
14:12 Tako čovjek liježe i ne ustaje; dok ne nestane nebesa
neće se probuditi niti će iz sna probuditi.
14:13 O da si me sakrio u grob, da si me čuvao
tajna, dok ne prođe gnjev tvoj, da bi mi odredio skup
vrijeme, i zapamti me!
14:14 Ako čovjek umre, hoće li oživjeti? sve dane mojega određenoga vremena
hoću li čekati, dok mi kusur ne dođe.
14:15 Ti ćeš zvati, i ja ću ti se odazvati: ti ćeš imati želju za
djelo tvojih ruku.
14:16 Sada ti brojiš moje korake, zar ne bdiješ nad mojim grijehom?
14:17 Moj je prijestup zapečaćen u vreću, a ti si moj zašio
bezakonje.
14:18 I doista, planina pada ništa, a stijena je
maknuo sa svog mjesta.
14:19 Vode nose kamenje, ti ispireš ono što raste
od praha zemaljskog; a ti uništavaš nadu čovjeka.
14:20 Ti ga zauvijek pobjeđuješ, a on prolazi: ti mu mijenjaš
lice, i otpravi ga.
14:21 Njegovi sinovi dolaze na čast, a on toga ne zna; i oni su doneseni
nisko, ali on to ne opaža od njih.
14:22 Ali će tijelo njegovo na njemu imati bol, i duša njegova u njemu
tugovati.