Posao
10:1 Moja je duša umorna od mog života; Ja ću svoju žalbu ostaviti na sebi; ja
govorit će u gorčini moje duše.
10:2 Reći ću Bogu: Ne osuđuj me; pokaži mi zašto ti
natjecati se sa mnom.
10:3 Je li ti dobro da ugnjetavaš, da
prezri djelo ruku svojih i svijetli naumu svoga
zao?
10:4 Imaš li oči od mesa? ili vidiš kao što čovjek vidi?
10:5 Jesu li tvoji dani kao dani ljudski? jesu li tvoje godine kao čovjekovi dani,
10:6 Da ispituješ krivnju moju i ispituješ grijeh moj?
10:7 Ti znaš da nisam zao; i nema nikoga koji može izbaviti
iz tvoje ruke.
10:8 Ruke su me tvoje stvorile i uobličile; ipak ti
uništi me.
10:9 Sjeti se, molim te, da si me kao glinu načinio; i htjeti
opet me u prah bacaš?
10:10 Nisi li me izlio kao mlijeko i zgrušao me kao sir?
10:11 Ti si me obukao kožom i mesom, i ogradio me kostima
i tetive.
10:12 Dao si mi život i naklonost, i tvoja me posjeta sačuvala
moj duh.
10:13 I ovo si sakrio u svom srcu: Znam da je ovo sa
ti.
10:14 Ako griješim, ti me žigosaš i nećeš me osloboditi moje
bezakonje.
10:15 Ako sam zao, jao meni; i ako sam pravedan, ipak neću podići
gore moju glavu. Pun sam zbunjenosti; zato vidi moju nevolju;
10:16 Jer raste. Loviš me kao ljuti lav, i opet ti
pokaži mi se čudesno.
10:17 Obnavljaš svoje svjedoke protiv mene i povećavaš svoj gnjev
na mene; promjene i rat su protiv mene.
10:18 Zašto si me, dakle, iz utrobe izveo? Oh da sam imao
izdahnuo, i oko me nije vidjelo!
10:19 Trebao sam biti kao da me nije bilo; Trebalo me nositi
od utrobe do groba.
10:20 Nije li mi malo dana? prestani dakle i pusti me da uzmem
utješi malo,
10:21 Prije nego odem odakle se neću vratiti, čak ni u zemlju tame i
sjena smrti;
10:22 Zemlja tame, kao i sama tama; i sjene smrti,
bez ikakvog reda, i gdje je svjetlost kao tama.