Posao 10:1 Moja je duša umorna od mog života; Ja ću svoju žalbu ostaviti na sebi; ja govorit će u gorčini moje duše. 10:2 Reći ću Bogu: Ne osuđuj me; pokaži mi zašto ti natjecati se sa mnom. 10:3 Je li ti dobro da ugnjetavaš, da prezri djelo ruku svojih i svijetli naumu svoga zao? 10:4 Imaš li oči od mesa? ili vidiš kao što čovjek vidi? 10:5 Jesu li tvoji dani kao dani ljudski? jesu li tvoje godine kao čovjekovi dani, 10:6 Da ispituješ krivnju moju i ispituješ grijeh moj? 10:7 Ti znaš da nisam zao; i nema nikoga koji može izbaviti iz tvoje ruke. 10:8 Ruke su me tvoje stvorile i uobličile; ipak ti uništi me. 10:9 Sjeti se, molim te, da si me kao glinu načinio; i htjeti opet me u prah bacaš? 10:10 Nisi li me izlio kao mlijeko i zgrušao me kao sir? 10:11 Ti si me obukao kožom i mesom, i ogradio me kostima i tetive. 10:12 Dao si mi život i naklonost, i tvoja me posjeta sačuvala moj duh. 10:13 I ovo si sakrio u svom srcu: Znam da je ovo sa ti. 10:14 Ako griješim, ti me žigosaš i nećeš me osloboditi moje bezakonje. 10:15 Ako sam zao, jao meni; i ako sam pravedan, ipak neću podići gore moju glavu. Pun sam zbunjenosti; zato vidi moju nevolju; 10:16 Jer raste. Loviš me kao ljuti lav, i opet ti pokaži mi se čudesno. 10:17 Obnavljaš svoje svjedoke protiv mene i povećavaš svoj gnjev na mene; promjene i rat su protiv mene. 10:18 Zašto si me, dakle, iz utrobe izveo? Oh da sam imao izdahnuo, i oko me nije vidjelo! 10:19 Trebao sam biti kao da me nije bilo; Trebalo me nositi od utrobe do groba. 10:20 Nije li mi malo dana? prestani dakle i pusti me da uzmem utješi malo, 10:21 Prije nego odem odakle se neću vratiti, čak ni u zemlju tame i sjena smrti; 10:22 Zemlja tame, kao i sama tama; i sjene smrti, bez ikakvog reda, i gdje je svjetlost kao tama.