Posao 4:1 Tada odgovori Elifaz Temanac i reče: 4:2 Ako pokušamo razgovarati s tobom, hoćeš li biti ožalošćen? ali tko može suzdržati se od govora? 4:3 Evo, ti si mnoge poučio, a slabe si ojačao ruke. 4:4 Tvoje su riječi poduprle onoga koji je padao i ti si ih ojačala slabašna koljena. 4:5 Ali sada te je snašlo, pa si malaksao; dira te, i ti si zabrinut. 4:6 Nije li ovo tvoj strah, tvoje pouzdanje, tvoja nada i čestitost tvoji putevi? 4:7 Sjeti se, molim te, tko je ikad poginuo nedužan? ili gdje su bili pravednik odsjekao? 4:8 Kao što sam vidio, oni koji oru bezakonje i siju zlo, žanju isto. 4:9 Od daha Božjega ginu, od daha nosnica njegova nestaju konzumirali su. 4:10 Rika lava, i glas bijesnog lava, i zubi od mladih lavova, slomljeni su. 4:11 Stari lav propada zbog nedostatka plijena, a mladunci krupnih lavova su raštrkani po inozemstvu. 4:12 Nešto mi je tajno doneseno, i moje je uho malo primilo toga 4:13 U mislima iz noćnih vizija, kad dubok san pada muškarci, 4:14 Obuze me strah i drhtanje, od kojega mi se potresoše sve kosti. 4:15 Tada mi duh prođe pred licem; dlaka na tijelu mome se digla: 4:16 Stajao je mirno, ali nisam mogao raspoznati njegov oblik: bio je kip pred mojim očima je nastala tišina i čuo sam glas koji je rekao: 4:17 Hoće li smrtni čovjek biti pravedniji od Boga? hoće li čovjek biti čistiji od njegov tvorac? 4:18 Gle, nije se uzdao u svoje sluge; i meleke svoje zadužio ludost: 4:19 A kamoli u onima koji žive u kućama od gline kojima je temelj u prašinu, koje se zgnječe pred moljcem? 4:20 Uništeni su od jutra do večeri, nestaju zauvijek bilo što u vezi s tim. 4:21 Zar ne nestaje njihova veličanstvenost koja je u njima? čak i umiru bez mudrosti.