Posao
4:1 Tada odgovori Elifaz Temanac i reče:
4:2 Ako pokušamo razgovarati s tobom, hoćeš li biti ožalošćen? ali tko može
suzdržati se od govora?
4:3 Evo, ti si mnoge poučio, a slabe si ojačao
ruke.
4:4 Tvoje su riječi poduprle onoga koji je padao i ti si ih ojačala
slabašna koljena.
4:5 Ali sada te je snašlo, pa si malaksao; dira te, i
ti si zabrinut.
4:6 Nije li ovo tvoj strah, tvoje pouzdanje, tvoja nada i čestitost
tvoji putevi?
4:7 Sjeti se, molim te, tko je ikad poginuo nedužan? ili gdje su bili
pravednik odsjekao?
4:8 Kao što sam vidio, oni koji oru bezakonje i siju zlo, žanju
isto.
4:9 Od daha Božjega ginu, od daha nosnica njegova nestaju
konzumirali su.
4:10 Rika lava, i glas bijesnog lava, i zubi
od mladih lavova, slomljeni su.
4:11 Stari lav propada zbog nedostatka plijena, a mladunci krupnih lavova su
raštrkani po inozemstvu.
4:12 Nešto mi je tajno doneseno, i moje je uho malo primilo
toga
4:13 U mislima iz noćnih vizija, kad dubok san pada
muškarci,
4:14 Obuze me strah i drhtanje, od kojega mi se potresoše sve kosti.
4:15 Tada mi duh prođe pred licem; dlaka na tijelu mome se digla:
4:16 Stajao je mirno, ali nisam mogao raspoznati njegov oblik: bio je kip
pred mojim očima je nastala tišina i čuo sam glas koji je rekao:
4:17 Hoće li smrtni čovjek biti pravedniji od Boga? hoće li čovjek biti čistiji od
njegov tvorac?
4:18 Gle, nije se uzdao u svoje sluge; i meleke svoje zadužio
ludost:
4:19 A kamoli u onima koji žive u kućama od gline kojima je temelj
u prašinu, koje se zgnječe pred moljcem?
4:20 Uništeni su od jutra do večeri, nestaju zauvijek
bilo što u vezi s tim.
4:21 Zar ne nestaje njihova veličanstvenost koja je u njima? čak i umiru
bez mudrosti.