Posao 3:1 Nakon toga Job otvori usta svoja i prokle svoj dan. 3:2 Job progovori i reče: 3:3 Neka nestane dan u kojem sam se rodio i noć u kojoj sam bio reče: Začeto je muško dijete. 3:4 Neka taj dan bude tama; neka Bog ne gleda odozgo, niti neka svjetlost obasja ga. 3:5 Neka ga mrlja tama i sjena smrti; neka oblak prebiva to; neka ga crnilo dana užasi. 3:6 Što se tiče one noći, neka ju uhvati tama; neka se ne spaja dani u godini, neka ne uđu u broj mjeseci. 3:7 Evo, neka bude samotna ta noć, neka u njoj ne dođe nikakav radostan glas. 3:8 Neka ga proklinju oni koji proklinju dan, koji su spremni podići svoj tugovanje. 3:9 Neka pomrače zvijezde sumračne njegove; neka traži svjetlo, ali nemaju; niti da vidi svitanje dana: 3:10 Jer nije zatvorio vrata utrobe moje majke, niti sakrio tugu iz mojih očiju. 3:11 Zašto nisam umro iz maternice? zašto nisam odustao kad sam izašao iz trbuha? 3:12 Zašto su me spriječila koljena? ili čemu grudi koje trebam sisati? 3:13 Za sada da sam mirno ležao i šutio, trebao sam spavati: tada da sam mirovao, 3:14 S kraljevima i savjetnicima zemaljskim koji sagradiše pustoši za se; 3:15 Ili s knezovima koji su imali zlata, koji su svoje kuće napunili srebrom. 3:16 Ili kao skriveno prijevremeno rođenje nisam bio; kao dojenčad koja nikada ugledao svjetlo. 3:17 Ondje se bezbožnici prestaju mučiti; i ondje umorni počivaju. 3:18 Ondje zatvorenici počivaju zajedno; ne čuju glas tlačitelj. 3:19 Mali i veliki su tu; a sluga je slobodan od svoga gospodara. 3:20 Stoga je svjetlo dana onome koji je u bijedi, a život onome gorak u duši; 3:21 Koji čeznu za smrću, ali je nema; i kopati za njim više nego za skriveno blago; 3:22 Koji se silno raduju i raduju kad grob nađu? 3:23 Zašto je svjetlost dana čovjeku čiji je put skriven i koga je Bog zagradio? u? 3:24 Jer uzdisanje moje dolazi prije jela, i jauci moji slivaju se vode. 3:25 Jer me snašlo ono čega sam se jako bojao i ono čega sam se bojao se je doći k meni. 3:26 Nisam bio siguran, niti sam imao odmora, niti sam bio miran; još nevolja je došla.