Posao
3:1 Nakon toga Job otvori usta svoja i prokle svoj dan.
3:2 Job progovori i reče:
3:3 Neka nestane dan u kojem sam se rodio i noć u kojoj sam bio
reče: Začeto je muško dijete.
3:4 Neka taj dan bude tama; neka Bog ne gleda odozgo, niti neka
svjetlost obasja ga.
3:5 Neka ga mrlja tama i sjena smrti; neka oblak prebiva
to; neka ga crnilo dana užasi.
3:6 Što se tiče one noći, neka ju uhvati tama; neka se ne spaja
dani u godini, neka ne uđu u broj mjeseci.
3:7 Evo, neka bude samotna ta noć, neka u njoj ne dođe nikakav radostan glas.
3:8 Neka ga proklinju oni koji proklinju dan, koji su spremni podići svoj
tugovanje.
3:9 Neka pomrače zvijezde sumračne njegove; neka traži svjetlo,
ali nemaju; niti da vidi svitanje dana:
3:10 Jer nije zatvorio vrata utrobe moje majke, niti sakrio tugu
iz mojih očiju.
3:11 Zašto nisam umro iz maternice? zašto nisam odustao kad sam
izašao iz trbuha?
3:12 Zašto su me spriječila koljena? ili čemu grudi koje trebam sisati?
3:13 Za sada da sam mirno ležao i šutio, trebao sam spavati:
tada da sam mirovao,
3:14 S kraljevima i savjetnicima zemaljskim koji sagradiše pustoši za
se;
3:15 Ili s knezovima koji su imali zlata, koji su svoje kuće napunili srebrom.
3:16 Ili kao skriveno prijevremeno rođenje nisam bio; kao dojenčad koja nikada
ugledao svjetlo.
3:17 Ondje se bezbožnici prestaju mučiti; i ondje umorni počivaju.
3:18 Ondje zatvorenici počivaju zajedno; ne čuju glas
tlačitelj.
3:19 Mali i veliki su tu; a sluga je slobodan od svoga gospodara.
3:20 Stoga je svjetlo dana onome koji je u bijedi, a život onome
gorak u duši;
3:21 Koji čeznu za smrću, ali je nema; i kopati za njim više nego za
skriveno blago;
3:22 Koji se silno raduju i raduju kad grob nađu?
3:23 Zašto je svjetlost dana čovjeku čiji je put skriven i koga je Bog zagradio?
u?
3:24 Jer uzdisanje moje dolazi prije jela, i jauci moji slivaju se
vode.
3:25 Jer me snašlo ono čega sam se jako bojao i ono čega sam se
bojao se je doći k meni.
3:26 Nisam bio siguran, niti sam imao odmora, niti sam bio miran; još
nevolja je došla.