Jeremija 20:1 Pašur, sin svećenika Imera, koji je također bio glavni namjesnik u Dom Jahvin čuo je da je Jeremija prorekao te stvari. 20:2 Pašur udari proroka Jeremiju i stavi ga u kladnicu bijahu na visokim vratima Benjaminovim, koja bijahu pokraj Doma Jahvina. 20:3 Sutradan Pašur izvede Jeremiju izvan zaliha. Tada mu Jeremija reče: Jahve nije pozvao tvoje ime Pashur, ali Magormissabib. 20:4 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, učinit ću od tebe strahotu, i svim prijateljima tvojim: i oni će pasti od mača svoga neprijatelji i tvoje će oči to gledati: i svu ću Judu dati u ruku babilonskog kralja i on će ih odvesti u zarobljeništvo Babilon, i pobit će ih mačem. 20:5 Osim toga, izbavit ću svu snagu ovoga grada i sve njegov rad, i sve njegove dragocjenosti, i sve blago judejskih kraljeva dat ću u njihove ruke neprijatelji, koji će ih opljačkati, uzeti i odnijeti Babilon. 20:6 A ti, Pašure, i svi koji stanuju u tvojoj kući ući ćeš ropstvo: i doći ćeš u Babilon, i ondje ćeš umrijeti, i ondje ćeš biti pokopan ti i svi tvoji prijatelji koje imaš prorečene laži. 20:7 Jahve, ti si me prevario i bio sam prevaren: ti si jači nego ja, i pobijedio sam: ja sam svaki dan u ruglu, svi me rugaju mi. 20:8 Jer otkako sam govorio, vikao sam, vikao sam nasilje i pljačku; jer riječ Jahvina bijaše mi ruglom i podsmijehom svaki dan. 20:9 Tada rekoh: Neću ga spominjati niti ću više govoriti njegovim Ime. Ali njegova je riječ bila u mom srcu kao goruća vatra zatvorena u mome kosti, i bijah umoran od strpljenja, i nisam mogao ostati. 20:10 Jer čuh klevete mnogih, strah sa svih strana. Prijavi, kažu oni, i mi ćemo to prijaviti. Svi moji poznanici gledali su da zastanem, govoreći, Možda će biti namamljen, pa ćemo ga nadvladati, i mi ćemo mu se osvetiti. 20:11 Ali Jahve je sa mnom kao silan strašan; progonitelji će posrnuti, ali neće nadvladati: bit će jako postiđen; jer neće napredovati: njihova vječna zbrka nikada neće biti zaboravljena. 20:12 Ali, Jahve nad vojskama, koji iskušavaš pravednika i vidiš uzde i srce, dopusti mi da vidim tvoju osvetu nad njima, jer sam tebi otvorio moj uzrok. 20:13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer je izbavio dušu siromaha iz ruke zlotvora. 20:14 Neka je proklet dan u kojem sam se rodio, neka ne bude dan u kojem je moja majka bare me budi blagoslovljen. 20:15 Proklet bio čovjek koji je mome ocu donio vijest govoreći: Muško dijete! rođeno je tebi; što ga je jako razveselilo. 20:16 Neka taj čovjek bude kao gradovi koje Jahve razori i pokaja se ne: i neka čuje jutrom plač i viku podne; 20:17 Jer me nije ubio od utrobe; ili da je moja majka mogla biti moj mezar, a njena utroba da bude uvijek velika sa mnom. 20:18 Zato sam izašao iz utrobe da vidim trudove i žalost, da moj dane treba progutati sa sramom?