Jeremija
20:1 Pašur, sin svećenika Imera, koji je također bio glavni namjesnik u
Dom Jahvin čuo je da je Jeremija prorekao te stvari.
20:2 Pašur udari proroka Jeremiju i stavi ga u kladnicu
bijahu na visokim vratima Benjaminovim, koja bijahu pokraj Doma Jahvina.
20:3 Sutradan Pašur izvede Jeremiju
izvan zaliha. Tada mu Jeremija reče: Jahve nije pozvao
tvoje ime Pashur, ali Magormissabib.
20:4 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, učinit ću od tebe strahotu,
i svim prijateljima tvojim: i oni će pasti od mača svoga
neprijatelji i tvoje će oči to gledati: i svu ću Judu dati u
ruku babilonskog kralja i on će ih odvesti u zarobljeništvo
Babilon, i pobit će ih mačem.
20:5 Osim toga, izbavit ću svu snagu ovoga grada i sve
njegov rad, i sve njegove dragocjenosti, i sve
blago judejskih kraljeva dat ću u njihove ruke
neprijatelji, koji će ih opljačkati, uzeti i odnijeti
Babilon.
20:6 A ti, Pašure, i svi koji stanuju u tvojoj kući ući ćeš
ropstvo: i doći ćeš u Babilon, i ondje ćeš umrijeti, i
ondje ćeš biti pokopan ti i svi tvoji prijatelji koje imaš
prorečene laži.
20:7 Jahve, ti si me prevario i bio sam prevaren: ti si jači
nego ja, i pobijedio sam: ja sam svaki dan u ruglu, svi me rugaju
mi.
20:8 Jer otkako sam govorio, vikao sam, vikao sam nasilje i pljačku; jer
riječ Jahvina bijaše mi ruglom i podsmijehom svaki dan.
20:9 Tada rekoh: Neću ga spominjati niti ću više govoriti njegovim
Ime. Ali njegova je riječ bila u mom srcu kao goruća vatra zatvorena u mome
kosti, i bijah umoran od strpljenja, i nisam mogao ostati.
20:10 Jer čuh klevete mnogih, strah sa svih strana. Prijavi, kažu oni,
i mi ćemo to prijaviti. Svi moji poznanici gledali su da zastanem, govoreći,
Možda će biti namamljen, pa ćemo ga nadvladati, i
mi ćemo mu se osvetiti.
20:11 Ali Jahve je sa mnom kao silan strašan;
progonitelji će posrnuti, ali neće nadvladati: bit će
jako postiđen; jer neće napredovati: njihova vječna zbrka
nikada neće biti zaboravljena.
20:12 Ali, Jahve nad vojskama, koji iskušavaš pravednika i vidiš uzde i
srce, dopusti mi da vidim tvoju osvetu nad njima, jer sam tebi otvorio
moj uzrok.
20:13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer je izbavio dušu
siromaha iz ruke zlotvora.
20:14 Neka je proklet dan u kojem sam se rodio, neka ne bude dan u kojem je moja majka
bare me budi blagoslovljen.
20:15 Proklet bio čovjek koji je mome ocu donio vijest govoreći: Muško dijete!
rođeno je tebi; što ga je jako razveselilo.
20:16 Neka taj čovjek bude kao gradovi koje Jahve razori i pokaja se
ne: i neka čuje jutrom plač i viku
podne;
20:17 Jer me nije ubio od utrobe; ili da je moja majka mogla biti
moj mezar, a njena utroba da bude uvijek velika sa mnom.
20:18 Zato sam izašao iz utrobe da vidim trudove i žalost, da moj
dane treba progutati sa sramom?