Jeremija 17:1 Judin grijeh je napisan željeznim perom i vrhom a dijamant: urezan je na ploču njihova srca i na rogove vaših oltara; 17:2 Dok se djeca njihova sjećaju svojih žrtvenika i svojih lugova zeleno drveće na visokim brdima. 17:3 Planino moja u polju, dat ću imanje tvoje i sve tvoje blago na plijen, i uzvišice tvoje za grijeh, po svim tvojim granice. 17:4 I ti ćeš se, čak i sam, odreći svoje baštine koju sam dao ti; i učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji kojega ne poznaješ: jer si zapalio oganj u mom gnjevu koji gorjet će zauvijek. 17:5 Ovako govori Jahve. Proklet bio čovjek koji se uzda u čovjeka i čini meso njegova mišica, a čije srce odstupa od Jahve. 17:6 On će biti kao vriština u pustinji, i neće vidjeti kada dobro dolazi; nego će nastaniti isušena mjesta u pustinji, u slana zemlja i nenaseljena. 17:7 Blago čovjeku koji se uzda u Jahvu i čija je nada Jahve je. 17:8 On će biti kao drvo kraj vode posađeno i rašireno njezino korijenje uz rijeku, i neće vidjeti kad dođe vrućina, nego njezin list mora biti zelena; i neće biti oprezan ni u godini suše prestat će donositi plodove. 17:9 Srce je prije svega prijevarno i beznadežno opako: tko može to znam? 17:10 Ja, Jahve, ispitujem srca, ispitujem bubrege da dam svakome po putovima svojim i po plodovima djela svojih. 17:11 Kao što jarebica sjedi na jajima i ne izleže ih; pa on to stječe bogatstvo, a ne po pravu, ostavit će ih usred svoga dana, a na kraju će biti budala. 17:12 Slavno visoko prijestolje od početka je mjesto naše svetinje. 17:13 Jahve, nado Izraelova, posramit će se svi koji te ostave i oni koji odstupe od mene bit će zapisani na zemlji jer oni napustili su Jahvu, izvor žive vode. 17:14 Izliječi me, Jahve, i bit ću izliječen; spasi me i bit ću spašen: jer ti si moja hvala. 17:15 Gle, oni mi govore: Gdje je riječ Jahvina? neka dođe sada. 17:16 Što se mene tiče, nisam požurio od pastora da te slijedim. ni ja nisam poželio žalosni dan; ti znaš: ono što je izašlo mojih usana bio je pred tobom. 17:17 Ne budi mi strava, ti si moja nada u dan zla. 17:18 Neka se postide koji me progone, ali ja neka se ne postidem! neka se uplaše, ali neka se ja ne ustrašim: dovedite na njih dan zla i uništi ih dvostrukim uništenjem. 17:19 Ovako mi reče Jahve. Idi i stani na vrata sinova narod, kojim ulaze kraljevi judejski i kojim idu vani i na svim vratima jeruzalemskim; 17:20 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski! sva Judeja i svi stanovnici jeruzalemski koji ulaze preko njih vrata: 17:21 Ovako govori Jahve. Pazite na sebe i ne opterećujte se dan subotnji, niti ga unijeti na vrata jeruzalemska; 17:22 Ne iznosite tereta iz svojih kuća u subotu, i ne radite nikakva posla, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam vam zapovjedio vaši očevi. 17:23 Ali oni ne poslušaše, niti uha prignuše, nego vrat svoj prignuše ukočeni, da ne bi čuli niti primili pouku. 17:24 I to će se dogoditi ako me marljivo slušate, kaže GOSPODINE, da ne uvedeš nikakav teret kroz vrata ovoga grada na dan subotnji, ali svetkuj dan subotnji, da u njemu ne radiš nikakav posao; 17:25 Tada će kraljevi i knezovi ulaziti na vrata ovoga grada sjedeći na prijestolju Davidovu, vozeći se na kolima i na konjima, oni i njihovi knezovi, Judejci i stanovnici Jeruzalem: i ovaj će grad ostati zauvijek. 17:26 Doći će iz judejskih gradova i okolnih mjesta Jeruzalema i iz zemlje Benjaminove i iz ravnice i iz planine, i s juga, donoseći žrtve paljenice, i žrtve, i mesne prinose, i tamjan, i prinošenje žrtava slava Domu Jahvinu. 17:27 Ali ako me ne poslušate da svetkujem dan subotnji, a ne nositi teret, čak i subotom ući na vrata jeruzalemska dan; tada ću zapaliti oganj na vratima njegovim i proždrijet će jeruzalemske palače i neće se ugasiti.