Jeremija
17:1 Judin grijeh je napisan željeznim perom i vrhom a
dijamant: urezan je na ploču njihova srca i na rogove
vaših oltara;
17:2 Dok se djeca njihova sjećaju svojih žrtvenika i svojih lugova
zeleno drveće na visokim brdima.
17:3 Planino moja u polju, dat ću imanje tvoje i sve tvoje
blago na plijen, i uzvišice tvoje za grijeh, po svim tvojim
granice.
17:4 I ti ćeš se, čak i sam, odreći svoje baštine koju sam
dao ti; i učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji
kojega ne poznaješ: jer si zapalio oganj u mom gnjevu koji
gorjet će zauvijek.
17:5 Ovako govori Jahve. Proklet bio čovjek koji se uzda u čovjeka i čini
meso njegova mišica, a čije srce odstupa od Jahve.
17:6 On će biti kao vriština u pustinji, i neće vidjeti kada
dobro dolazi; nego će nastaniti isušena mjesta u pustinji, u
slana zemlja i nenaseljena.
17:7 Blago čovjeku koji se uzda u Jahvu i čija je nada Jahve
je.
17:8 On će biti kao drvo kraj vode posađeno i rašireno
njezino korijenje uz rijeku, i neće vidjeti kad dođe vrućina, nego njezin list
mora biti zelena; i neće biti oprezan ni u godini suše
prestat će donositi plodove.
17:9 Srce je prije svega prijevarno i beznadežno opako: tko može
to znam?
17:10 Ja, Jahve, ispitujem srca, ispitujem bubrege da dam svakome
po putovima svojim i po plodovima djela svojih.
17:11 Kao što jarebica sjedi na jajima i ne izleže ih; pa on to
stječe bogatstvo, a ne po pravu, ostavit će ih usred svoga
dana, a na kraju će biti budala.
17:12 Slavno visoko prijestolje od početka je mjesto naše svetinje.
17:13 Jahve, nado Izraelova, posramit će se svi koji te ostave i
oni koji odstupe od mene bit će zapisani na zemlji jer oni
napustili su Jahvu, izvor žive vode.
17:14 Izliječi me, Jahve, i bit ću izliječen; spasi me i bit ću spašen:
jer ti si moja hvala.
17:15 Gle, oni mi govore: Gdje je riječ Jahvina? neka dođe
sada.
17:16 Što se mene tiče, nisam požurio od pastora da te slijedim.
ni ja nisam poželio žalosni dan; ti znaš: ono što je izašlo
mojih usana bio je pred tobom.
17:17 Ne budi mi strava, ti si moja nada u dan zla.
17:18 Neka se postide koji me progone, ali ja neka se ne postidem!
neka se uplaše, ali neka se ja ne ustrašim: dovedite na njih
dan zla i uništi ih dvostrukim uništenjem.
17:19 Ovako mi reče Jahve. Idi i stani na vrata sinova
narod, kojim ulaze kraljevi judejski i kojim idu
vani i na svim vratima jeruzalemskim;
17:20 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski!
sva Judeja i svi stanovnici jeruzalemski koji ulaze preko njih
vrata:
17:21 Ovako govori Jahve. Pazite na sebe i ne opterećujte se
dan subotnji, niti ga unijeti na vrata jeruzalemska;
17:22 Ne iznosite tereta iz svojih kuća u subotu,
i ne radite nikakva posla, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam vam zapovjedio
vaši očevi.
17:23 Ali oni ne poslušaše, niti uha prignuše, nego vrat svoj prignuše
ukočeni, da ne bi čuli niti primili pouku.
17:24 I to će se dogoditi ako me marljivo slušate, kaže
GOSPODINE, da ne uvedeš nikakav teret kroz vrata ovoga grada na
dan subotnji, ali svetkuj dan subotnji, da u njemu ne radiš nikakav posao;
17:25 Tada će kraljevi i knezovi ulaziti na vrata ovoga grada
sjedeći na prijestolju Davidovu, vozeći se na kolima i na konjima,
oni i njihovi knezovi, Judejci i stanovnici
Jeruzalem: i ovaj će grad ostati zauvijek.
17:26 Doći će iz judejskih gradova i okolnih mjesta
Jeruzalema i iz zemlje Benjaminove i iz ravnice i iz
planine, i s juga, donoseći žrtve paljenice, i
žrtve, i mesne prinose, i tamjan, i prinošenje žrtava
slava Domu Jahvinu.
17:27 Ali ako me ne poslušate da svetkujem dan subotnji, a ne
nositi teret, čak i subotom ući na vrata jeruzalemska
dan; tada ću zapaliti oganj na vratima njegovim i proždrijet će
jeruzalemske palače i neće se ugasiti.