Jeremija 12:1 Pravedan si, Jahve, kad te zagovaram; ipak mi dopusti da govorim s tebe od tvojih sudova: Zašto ide put bezbožnika? zašto su svi oni sretni koji posluju vrlo podmuklo? 12:2 Ti si ih posadio, da, ukorijenile su se, rastu, da, donesi plod: blizu si njihovim ustima, a daleko od njih uzde. 12:3 Ali ti me, Jahve, poznaješ, ti si me vidio i iskušao srce moje k sebi: izvuci ih kao ovce na klanje i pripremi se njih za dan klanja. 12:4 Dokle će zemlja tugovati i bilje na svakom polju venuti, jer zloću onih koji u njemu žive? zvijeri se konzumiraju, i ptice; jer rekoše: On neće vidjeti naš posljednji kraj. 12:5 Ako si trčao s pješacima i oni su te umorili, kako onda možeš li se boriti s konjima? i ako je u zemlji mira, u kojoj vjerovao si, umorili su te, kako ćeš onda u oteklini Jordana? 12:6 Jer i tvoja braća i dom tvoga oca, čak su i oni radili izdajnički s tobom; da, za tobom su pozvali mnoštvo: ne vjeruj im, iako ti govore lijepe riječi. 12:7 Napustih kuću svoju, ostavih baštinu svoju; dao sam draga moja duša u ruke svojih neprijatelja. 12:8 Baština mi je moja kao lav u šumi; ono viče protiv ja: zato sam to mrzio. 12:9 Baština mi je kao pjegava ptica, ptice okolo su protiv nje; dođite, okupite sve zvijeri poljske, dođite proždirati. 12:10 Mnogi župnici uništiše moj vinograd, pogaziše moj dio pod nogama, učinili su moj ugodni dio pustošnom pustinjom. 12:11 Opustošili su ga, i opustošen mi tuguje; the sva je zemlja opustošena jer nitko to ne uzima k srcu. 12:12 Pustošitelji su došli na sve uzvišice kroz pustinju: jer mač će Jahvin proždrijeti s jednog kraja zemlje do drugi kraj zemlje: nijedno tijelo neće imati mira. 12:13 Sijali su pšenicu, ali će žeti trnje; boli, ali neće imati koristi: i stidjet će se vaših prihoda zbog žestokog gnjeva Jahvina. 12:14 Ovako govori Jahve protiv svih mojih zlih susjeda koji se dotiču baština koju dadoh svom narodu Izraelu u baštinu; Gle, ja iščupat će ih iz njihove zemlje i iščupati iz nje dom Judin među njima. 12:15 I dogodit će se, nakon što ih iščupam, hoću vrati, i imaj samilosti prema njima, i dovest će ih opet, svaki čovjek svojoj baštini i svatko svojoj zemlji. 12:16 I to će se dogoditi ako budu marljivo učili putove moje narode, da se kunete mojim imenom: Živ je bio Jahve! kako su učili moj narod zakleti se Baalom; tada će biti izgrađeni usred naroda moga. 12:17 Ali ako ne poslušaju, ja ću to potpuno iščupati i uništiti narod, govori Jahve.