Jeremija
12:1 Pravedan si, Jahve, kad te zagovaram; ipak mi dopusti da govorim s
tebe od tvojih sudova: Zašto ide put bezbožnika?
zašto su svi oni sretni koji posluju vrlo podmuklo?
12:2 Ti si ih posadio, da, ukorijenile su se, rastu, da,
donesi plod: blizu si njihovim ustima, a daleko od njih
uzde.
12:3 Ali ti me, Jahve, poznaješ, ti si me vidio i iskušao srce moje
k sebi: izvuci ih kao ovce na klanje i pripremi se
njih za dan klanja.
12:4 Dokle će zemlja tugovati i bilje na svakom polju venuti, jer
zloću onih koji u njemu žive? zvijeri se konzumiraju, i
ptice; jer rekoše: On neće vidjeti naš posljednji kraj.
12:5 Ako si trčao s pješacima i oni su te umorili, kako onda
možeš li se boriti s konjima? i ako je u zemlji mira, u kojoj
vjerovao si, umorili su te, kako ćeš onda u oteklini
Jordana?
12:6 Jer i tvoja braća i dom tvoga oca, čak su i oni radili
izdajnički s tobom; da, za tobom su pozvali mnoštvo:
ne vjeruj im, iako ti govore lijepe riječi.
12:7 Napustih kuću svoju, ostavih baštinu svoju; dao sam
draga moja duša u ruke svojih neprijatelja.
12:8 Baština mi je moja kao lav u šumi; ono viče protiv
ja: zato sam to mrzio.
12:9 Baština mi je kao pjegava ptica, ptice okolo su
protiv nje; dođite, okupite sve zvijeri poljske, dođite
proždirati.
12:10 Mnogi župnici uništiše moj vinograd, pogaziše moj dio
pod nogama, učinili su moj ugodni dio pustošnom pustinjom.
12:11 Opustošili su ga, i opustošen mi tuguje; the
sva je zemlja opustošena jer nitko to ne uzima k srcu.
12:12 Pustošitelji su došli na sve uzvišice kroz pustinju: jer
mač će Jahvin proždrijeti s jednog kraja zemlje do
drugi kraj zemlje: nijedno tijelo neće imati mira.
12:13 Sijali su pšenicu, ali će žeti trnje;
boli, ali neće imati koristi: i stidjet će se vaših prihoda
zbog žestokog gnjeva Jahvina.
12:14 Ovako govori Jahve protiv svih mojih zlih susjeda koji se dotiču
baština koju dadoh svom narodu Izraelu u baštinu; Gle, ja
iščupat će ih iz njihove zemlje i iščupati iz nje dom Judin
među njima.
12:15 I dogodit će se, nakon što ih iščupam, hoću
vrati, i imaj samilosti prema njima, i dovest će ih opet, svaki
čovjek svojoj baštini i svatko svojoj zemlji.
12:16 I to će se dogoditi ako budu marljivo učili putove moje
narode, da se kunete mojim imenom: Živ je bio Jahve! kako su učili moj narod
zakleti se Baalom; tada će biti izgrađeni usred naroda moga.
12:17 Ali ako ne poslušaju, ja ću to potpuno iščupati i uništiti
narod, govori Jahve.