Jeremija 10:1 Čujte riječ koju vam Jahve govori, dome Izraelov! 10:2 Ovako govori Jahve: Ne učite putu pogana i ne budite! užasnut nebeskim znacima; jer su pogani zastrašeni od njih. 10:3 Jer su običaji naroda isprazni: jer se drvo siječe šuma, djelo ruku radnika, sa sjekirom. 10:4 Okitiše ga srebrom i zlatom; pričvršćuju ga čavlima i čekićima, da se ne miče. 10:5 Uspravni su kao palma, ali ne govore: mora biti snose, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; jer ne mogu učiniti zlo, niti je u njima činiti dobro. 10:6 Jer nitko nije kao ti, Jahve; super si, i veliko je ime tvoje. 10:7 Tko te se ne bi bojao, kralju naroda? jer tebi to čini appertain: jer među svim mudrim ljudima naroda, i u sva njihova kraljevstva, nitko nije kao ti. 10:8 Ali oni su potpuno brutalni i glupi: dionica je doktrina ispraznosti. 10:9 Srebro razasuto u ploče doneseno je iz Taršiša, a zlato iz Ufaza, djelo radnika i ruku utemeljitelja: plavo i purpurna je njihova odjeća: sve su djelo lukavih ljudi. 10:10 Ali Jahve je Bog pravi, on je Bog živi i vječni kralj: od njegova gnjeva zemlja će se tresti, a naroda više neće biti sposoban podnijeti njegov bijes. 10:11 Ovako im recite: Bogovi koji nisu načinili nebesa i zemlju, i oni će nestati sa zemlje i ispod ovih nebo. 10:12 Snagom svojom stvori zemlju, njome utvrdi svijet svoju mudrost i razapeo je nebesa svojim razumom. 10:13 Kad on ispusti glas, u njemu je mnoštvo vode nebesa, i on uzrokuje da se pare uzdignu s krajeva Zemlja; stvara munje s kišom i izvodi vjetar njegovih blaga. 10:14 Svaki je čovjek bezobrazan u svom znanju, svaki se utemeljitelj posramljuje lik rezani: jer je njegov liveni lik laž i nema ga dah u njima. 10:15 Oni su ispraznost i djelo zabluda u vrijeme pohođenja njihova oni će nestati. 10:16 Jakovljev dio nije kao oni, jer on je prvi od svih stvari; i Izrael je štap baštine njegove: Jahve nad Vojskama jest njegovo ime. 10:17 Pokupi svoju robu iz zemlje, stanovniče tvrđave. 10:18 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, izbacit ću praćkom stanovnike odmah sleti i pritisnut će ih da tako nađu. 10:19 Jao meni zbog moje nevolje! moja je rana teška: ali ja rekoh: Zaista je ovo a tuga, i moram je podnijeti. 10:20 Moj šator je opustošen, sve su mi uzice pokidane; izašli iz mene, a njih nema: nema nikoga da pruži moje šatora više i da postavim zavjese. 10:21 Jer su pastiri postali bezobrazni i nisu tražili Jahvu. zato neće uspjeti, a sva će im stada biti raštrkani. 10:22 Evo, dolazi buka tuče i velika graja iz sjevernu zemlju, da gradove Judine pretvori u pustoš i jazbinu zmajevi. 10:23 Jahve, znam da čovjekov put nije u njemu, nije u čovjeku koji hoda da upravlja svojim koracima. 10:24 Jahve, ispravi me, ali s pravom; ne u svom gnjevu, da ne bi dovesti me u ništa. 10:25 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju i na obitelji koje ne zazivaju ime tvoje: jer su pojeli Jakova i proždrli ga i istrijebili, a prebivalište njegovo opustjeli.