Jeremija
10:1 Čujte riječ koju vam Jahve govori, dome Izraelov!
10:2 Ovako govori Jahve: Ne učite putu pogana i ne budite!
užasnut nebeskim znacima; jer su pogani zastrašeni od njih.
10:3 Jer su običaji naroda isprazni: jer se drvo siječe
šuma, djelo ruku radnika, sa sjekirom.
10:4 Okitiše ga srebrom i zlatom; pričvršćuju ga čavlima i
čekićima, da se ne miče.
10:5 Uspravni su kao palma, ali ne govore: mora biti
snose, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; jer ne mogu učiniti
zlo, niti je u njima činiti dobro.
10:6 Jer nitko nije kao ti, Jahve; super si, i
veliko je ime tvoje.
10:7 Tko te se ne bi bojao, kralju naroda? jer tebi to čini
appertain: jer među svim mudrim ljudima naroda, i u
sva njihova kraljevstva, nitko nije kao ti.
10:8 Ali oni su potpuno brutalni i glupi: dionica je doktrina
ispraznosti.
10:9 Srebro razasuto u ploče doneseno je iz Taršiša, a zlato iz Ufaza,
djelo radnika i ruku utemeljitelja: plavo i
purpurna je njihova odjeća: sve su djelo lukavih ljudi.
10:10 Ali Jahve je Bog pravi, on je Bog živi i vječni
kralj: od njegova gnjeva zemlja će se tresti, a naroda više neće biti
sposoban podnijeti njegov bijes.
10:11 Ovako im recite: Bogovi koji nisu načinili nebesa i
zemlju, i oni će nestati sa zemlje i ispod ovih
nebo.
10:12 Snagom svojom stvori zemlju, njome utvrdi svijet
svoju mudrost i razapeo je nebesa svojim razumom.
10:13 Kad on ispusti glas, u njemu je mnoštvo vode
nebesa, i on uzrokuje da se pare uzdignu s krajeva
Zemlja; stvara munje s kišom i izvodi vjetar
njegovih blaga.
10:14 Svaki je čovjek bezobrazan u svom znanju, svaki se utemeljitelj posramljuje
lik rezani: jer je njegov liveni lik laž i nema ga
dah u njima.
10:15 Oni su ispraznost i djelo zabluda u vrijeme pohođenja njihova
oni će nestati.
10:16 Jakovljev dio nije kao oni, jer on je prvi od svih
stvari; i Izrael je štap baštine njegove: Jahve nad Vojskama jest
njegovo ime.
10:17 Pokupi svoju robu iz zemlje, stanovniče tvrđave.
10:18 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, izbacit ću praćkom stanovnike
odmah sleti i pritisnut će ih da tako nađu.
10:19 Jao meni zbog moje nevolje! moja je rana teška: ali ja rekoh: Zaista je ovo a
tuga, i moram je podnijeti.
10:20 Moj šator je opustošen, sve su mi uzice pokidane;
izašli iz mene, a njih nema: nema nikoga da pruži moje
šatora više i da postavim zavjese.
10:21 Jer su pastiri postali bezobrazni i nisu tražili Jahvu.
zato neće uspjeti, a sva će im stada biti
raštrkani.
10:22 Evo, dolazi buka tuče i velika graja iz
sjevernu zemlju, da gradove Judine pretvori u pustoš i jazbinu
zmajevi.
10:23 Jahve, znam da čovjekov put nije u njemu, nije u čovjeku
koji hoda da upravlja svojim koracima.
10:24 Jahve, ispravi me, ali s pravom; ne u svom gnjevu, da ne bi
dovesti me u ništa.
10:25 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju i na
obitelji koje ne zazivaju ime tvoje: jer su pojeli Jakova i
proždrli ga i istrijebili, a prebivalište njegovo opustjeli.