Jeremija
8:1 U to će vrijeme - riječ je Jahvina - iznijeti kosti njegove
kraljeva judejskih i kosti njegovih knezova i kosti
svećenika, i kosti proroka, i kosti stanovnika
iz Jeruzalema, iz svojih grobova:
8:2 I raširit će ih pred suncem i mjesecom i svime
vojska nebeska, koju su voljeli i kojoj su služili, i
za kojim su hodali i koga su tražili i koga su
klanjali su se: neće biti sakupljeni niti će biti ukopani; oni će
biti za balegu na licu zemlje.
8:3 Svi ostali će izabrati smrt radije nego život
koji su ostali od ove zle obitelji, koji su ostali na svim mjestima gdje su
Ja sam ih protjerao, govori Jahve nad Vojskama.
8:4 Još im reci: Ovako govori Jahve! Hoće li pasti,
a ne nastati? hoće li se okrenuti i neće vratiti?
8:5 Zašto je onda ovaj jeruzalemski narod kliznuo natrag vječnim?
nazadovanje? čvrsto drže prijevaru, odbijaju se vratiti.
8:6 Slušao sam i čuo, ali ne govore pravo: nitko se ne kaje
svoju zloću govoreći: Što sam učinio? svatko se okrenuo svome
naravno, kao što konj juri u bitku.
8:7 Da, roda na nebu zna svoja vremena; i kornjača
a ždral i lasta promatraju vrijeme svoga dolaska; ali moj
ljudi ne poznaju suda Jahvina.
8:8 Kako vi kažete: Mudri smo, i Zakon je Jahvin s nama? Lo,
svakako uzalud napravio je to; uzalud je pero pisara.
8:9 Mudraci su posramljeni, uplašeni i zatečeni: gle, jesu
odbacio riječ Jahvinu; i koja je mudrost u njima?
8:10 Zato ću njihove žene dati drugima i njihova polja njima
koji će ih naslijediti: za svakog od najmanjeg do najmanjeg
najveća je dana pohlepi, od proroka do svećenika
svatko radi lažno.
8:11 Jer su blago izliječili ranu kćeri naroda mog,
govoreći: mir, mir; kad nema mira.
8:12 Jesu li se stidjeli kad su počinili gadosti? ne, bili su
nimalo se ne stide, niti mogu pocrvenjeti: zato će pasti
među onima koji padaju: u vrijeme pohođenja bit će bačeni
dolje, govori Jahve.
8:13 Zacijelo ću ih istrijebiti, govori Jahve, neće biti grožđa na
loza, ni smokve na smokvi, i list će uvenuti; i
stvari koje sam im dao proći će od njih.
8:14 Zašto sjedimo mirno? okupite se i dopustite nam da uđemo u
obranjene gradove i ondje šutimo jer Jahve, Bog naš
ušutka nas i dade nam žučne vode piti jer imamo
sagriješio protiv GOSPODA.
8:15 Mir smo očekivali, ali ništa dobro nije došlo; i za vrijeme zdravlja, i
gle nevolje!
8:16 Od Dana se čulo rzanje njegovih konja: sva se zemlja tresla
na zvuk njištanja njegovih jakih; jer oni su došli, i
proždrijeli su zemlju i sve što je u njoj; grad, i oni koji
boraviti u njemu.
8:17 Jer, evo, poslat ću među vas zmije, kokatrice, koje će
ne dajte se začarati, i ugristi će vas, govori Jahve.
8:18 Kad bih se tješio od žalosti, srce mi klone u meni.
8:19 Evo glasa vapaja kćeri naroda moga zbog njih
koji žive u dalekoj zemlji: Nije li Jahve na Sionu? nije njezin kralj u
nju? Zašto su me razljutili svojim kipovima i
s čudnim taštinama?
8:20 Žetva je prošla, ljeto je završilo, a mi nismo spašeni.
8:21 Zbog nesreće kćeri naroda svoga stradam; Ja sam crnac;
čuđenje me obuzelo.
8:22 Nema li melema u Gileadu? zar tamo nema liječnika? zašto onda nije
oporavilo zdravlje kćeri moga naroda?